Ruska državna svemirska agencija "Roskosmos" prošlog je petka s kozmodroma Bajkonur u Kazahstanu uspješno lansirala robotiziranu teretnu svemirsku letjelicu "Progres MS-10". Kao lansirno vozilo korištena je raketa "Sojuz", a o besprijekornosti čitave operacije dovoljno govori i komentar dužnosnika NASA-e Garyja Jordana: "Bio je ovo zaista savršen let u trajanju od osam minuta i 45 sekundi, u jednom svježem bajkonurskom danu".
Lansiranje "Progresa MS-10" bilo je zakazano još 2014. godine za 22. veljače 2018. Do kraja 2017. misija je odgođena za kolovoz ove godine, ali je potom uslijedilo još nekoliko odgađanja, od kojih je posljednje bilo posljedica kvara "Sojuza" koji je 11. listopada trebao dovesti astronaute Alekseja Ovčinina i Nicka Haguea na Međunarodnu svemirsku postaju. U tjednima koji su uslijedili, ruski istražitelji su utvrdili da je razlog kvara bilo oštećenje senzora prilikom sastavljanja rakete, uslijed čega se jedan od bustera rakete nije pravilno otkačio pri okončanju prve faze lansiranja.
Od tada su uspješno izvedena tri besposadna lansiranja raketa "Sojuz" - 3., 6. i 16. studenog. Ovi uspjesi, kao i prethodna pozitivna iskustva koja "Sojuz" i dalje čine najpouzdanijom svemirskom raketom, prokrčili su put za slanje nove rotacije astronauta na Međunarodnu svemirsku postaju 3. prosinca ove godine. Tada će Oleg Kononjenko iz "Roskosmosa", Annie McClain iz NASA-e i David Saint-Jacques iz kanadske svemirske agencije CSA/ASC biti upućeni na Međunarodnu svemirsku postaju u sklopu redovite rotacije kozmonauta na ovom postrojenju, i to kako bi zamijenili trenutnu posadu koju čine Rus Sergej Prokopjev, Amerikanka Serena Auñón-Chancellor i Nijemac Alexander Gerst.
Za nesmetano obavljanje planiranih rotacija kozmonauta i funkcionalnost ove 150 milijardi dolara skupe stanice, uspjeh prošlotjednog lansiranja "Progresa MS-10" je od izuzetnog značaja. Prema priopćenju RKK "Energije", ova letjelica je nosila oko 2,5 tone zaliha za postaju, uključujući 1,3 tone suhog tereta, 725 kilograma goriva, 420 kilograma vode u spremnicima sustava "Rodnik", kao i 50 kilograma zraka u kanistrima pod pritiskom. Teretna sekcija je sadržavala i kontejnere s hranom, odjećom, medicinskim zalihama i sredstvima za higijenu.
Od posebne opreme, "Roskosmos" je naveo biopisač i "pametnu policu", što je uređaj koji automatski katalogizira pohranjene predmete i podatke o njima prosljeđuje do prenosivog računala koje nose kozmonauti. Biopisač je vrsta trodimenzionalnog pisača koja kombinira stanice i druge biomaterijale i od njih pravi umjetne biomedicinske dijelove koji imitiraju karakteristike prirodnih tkiva. Osim toga, u teretnom prostoru nalazio se i novi uređaj za kontrolu leta koji će biti montiran na ruski segment Međunarodne svemirske postaje. Konačno, u "specijalnu opremu" uračunat je i domaći med koji su članovi obitelji kozmonauta Sergeja Prokopjeva poslali svom "zvjezdanom putniku".
"Progres MS-10" je 16. studenog u 21:15 h prema moskovskom vremenu lansiran s platforme 1 kozmodroma Bajkonur, i to pomoću rakete "Sojuz-FG", što predstavlja petu iteraciju legendarne rakete iz 1950-ih, odnosno njezinu moderniziranu varijantu za 21. stoljeće. Letjelica ukupne mase od gotovo 7500 kilograma se uz pomoć robotskih sustava povezala s Međunarodnom svemirskom postajom 18. studenog u 22:28 h prema moskovskom vremenu, na orbiti od 425,8 km s 402,4 km, iznad teritorija Alžira. Potpuno automatsko pristajanje je izvršeno na ruskom modulu postaje pod imenom "Zvijezda".
Sam "Progres MS-10" se klasificira kao "robotizirana teretna svemirska letjelica", a njezina prva verzija je napravljena još krajem 1970-ih u cilju održavanja prolongiranog ljudskog prisustva u Zemljinoj orbiti. Po svojoj strukturi slična je svemirskoj letjelici "Sojuz" (ne brkati s istoimenom raketom), ali se ne koristi za slanje kozmonauta u svemir. Za potrebe rada Međunarodne svemirske postaje godišnje se vrše 3-4 lansiranja "Progresa", koji se po dopremanju zaliha pune smećem, otkvače i deorbitiraju kako bi sagorjeli u atmosferi. To znači da su ovo aparati za jednokratnu uporabu.
Letjelice s oznakom "MS" predstavljaju najsuvremeniju iteraciju ovih aparata i u upotrebi su od kraja 2015. godine. Pored sofisticiranijih autonomnih sustava, karakteriziraju ih i dodatni vanjski spremnik za transport satelita, dodatni sustav potpore za povezivanje sa svemirskom postajom, poboljšana zaštita od mikrometeorita koju čine dodatni paneli oko teretnog dijela, povezanost s mrežom ruskih satelita "Luč", što omogućuje telemetriju i kontrolu čak i kada letjelica nije u izravnoj liniji pregleda kopnenih radio stanica, posjedovanje autonomnog navigacijskog sustava koji pruža utvrđivanje statusnog vektora u realnom vremenu, orijentacija u realnom vremenu, poboljšane TV kamere, a stari sustav za navigaciju pri spajanju s pristaništem tipa "Kurs-A" je zamijenjen najnovijom verzijom "Kurs-NA" koja troši manje energije.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
