Krstareća "nevidljiva" raketa H-101 prilikom opremanja strateškog bombardera Tu-160
Slobodan ĐukićU Rusiji je započela serijska proizvodnja sredstva za protuelektronsku borbu (PEB) za krstareće rakete klase zrak-zemlja H-101/H-102 koje karakterizira izuzetno veliki domet, izjavio j savjetnik drugog čovjeka koncerna "Radioelektronnie tehnologii", Vladimir Mihejev. Prema njegovim riječima, sustav je dužan zaštititi ovu raketu od sredstava PZO potencijalnog neprijatelja. Ruski vojno-industrijski kompleks trenutno realizira program modernizacije zrakoplovstva velikog doleta za primjenu krstarećih raketa H-101/H-102. Koje su glavne karakteristike ove ruske rakete?- zapitali su se novinari RT-a.
Savjetnik prvog zamjenika generalnog direktora koncerna "Radioeektronnie tehnologii", Vladimir Mihejev je izjavio da je svladana proizvodnja sustava za protuelektronsku borbu, koji je specijalno razvijen za krstareće rakete klase zrak-zemlja H-101/H-102.
"Od danas naše krstareće rakete (H-101 i H-102) posjeduju kompletan elektronski sustav za svoju obranu, jer ovo strateško oružje mora posjedovati visoku razinu zaštite", – istaknuo je Mihejev za informativni portal RIA Novosti.
Kako je za rusku medijsku kuću RT rekao vojni stručnjak, Jurij Knutov, aparatura za protuelektronsku borbu koja se nalazi na krstarećim raketama generira smetnje za protivnička radio-elektronska izviđačka sredstva. Po njegovim riječima, u prethodnim godinama ruska znanost je napravila veliki napredak u sferi zaštite zrakoplovne tehnike i njenih ubojnih sredstava od radara zapadne proizvodnje.
"Kompleks protuelektronske borbe na raketama se automatski aktivira, čim detektira elektromagnetsko zračenje od strane neprijateljskog radara. On praktično zaslijepljuje sredstva PZO neprijatelja, onemogućavajući proces njenog praćenja i gađanja. Jednostavno govoreći, na ekranu operatora koji opslužuje radarski sustav će odjednom nestati registrirani cilj, a kada se on ne vidi, operacija presretanja je nemoguća", - istaknuo je Knutov.
Prema njegovim riječima, ruska vojna znanost produžava s usavršavanjem postojećih protuelektronskih sredstava koji štite zrakoplovne ubojne efektive. U perspektivi, krstareće rakete koje su produkt "domaće pameti" će biti opremljene bojevim glavama koje će prilikom svoje eksplozije emitirati moćni elektromagnetski impuls. Na ovaj način, sva neprijateljska elektronika koja se nalazi u radijusu eksplozije biće trajno izbačena iz stroja.
H-101/H-102 je nova krstareća raketa zračnog baziranja, koju su napravili specijalisti konstruktorskog biroa "Raduga"u cilju zamjene postojećih sovjetskih raketa H-55. Projekt razvoja ove rakete je započeo 90-ih godina prošlog stoljeća. Prva njena testiranja su počela 1998 .godine, a serijska proizvodnja četiri godine kasnije. Međutim, raketa nije ušla u oružani sastav ruske vojske, sve do 2012. godine.
Raketa se proizvodi u dvije varijante. H-101 koja je opremljena konvencionalnom rasprskavajuće-rušećom bojevom glavom ekvivalenta 400 kilograma TNT, i H-102 koja posjeduje termonuklearnu bojevu glavu snage 0.25-1.0 megatona.
Dužina rakete se kreće od 7.45-7.6 metara, njena masa od 2.2-2.4 tone, raspon krila 4.4 metra, a promjera tijela rakete (kalibar) 750 mm. Težina bojeve glave koju nosi raketa je do 400 kg. Obje varijante ove rakete se lansiraju s visine od oko 6000 metara, gdje se poslije spuštaju na svoju krstareću visinu koja iznosi 30-70 metara iznad tla. Elektronski paket koji je integriran u raketu je zadužen za upravljanje i korekciju njenog leta, konstantno prateći reljef terena iznad kojeg se ona kreće.
Jedna od najvažnijih karakteristika ove rakete počiva na njenoj radarskoj nevidljivosti, koja je postignuta zahvaljujući specijalnoj aerodinamičkoj konstruciji njenog tijela i upotrebi specijalnih materijala koji neutraliziraju radarsku refleksiju. Efektivna površina refleksije za rakete H-101/H-102 iznosi 0.01 m2 što je analogno "nevidiljiv" lovcima i bombarderima.Prema riječima Knutova, s dopunskom primjenom suvremenih sustava za protuelektronsku borbu koji će biti dio ove rakete, kao i sredstvima toplinske i optičke zaštite ruska raketa će postati u potpunosti neuhvatljiva.
"Radarska sredstva će vrlo teško otkriti ovako zaštićen cilj.Najveća vjerojatnost da se ova raketa otkrije i obori će počivati na vizualnom opažanju od strane pilota koji se nalaze u neprijateljskim lovačko-presretačkim borbenim zrakoplovima. Teoretski, ovako nešto je moguće, ali u praksi predstavlja gotovo pa nemoguć zadatak", -kategoričan je Knutov.
Obje varijante rakete se odlikuju nevjerojatno velikim dometom. U listopadu 2016. godine ministar obrane Sergej Šojgu je izjavio, da rakete ovog tipa garantirano mogu uništiti ciljeve koji se nalaze na udaljenostima od 4500km. U domaćim ali i zapadnim sredstvima informiranja pojavljuju se informacije da ove rakete imaju domet u rasponu od 5000 pa do fantastičnih 10000 km, što predstavlja interkontinentalni domet.
"Realne tehničko-taktičke karakteristike raketa H-101/H-102 se ne otkrivaju. To je informacija koja ima oznaku "strogo povjerljivo". Međutim, više je nego očigledno da naša raketa predstavlja strateško oružje, dozvoljavajući svojoj platformi-nosaču da izvrši njeno lansiranje daleko od zone koju pokrivaju sredstva PZO neprijatelja", - rekao je Knutov.
Još jedna njena dominantna karakteristika je i visoka preciznost prilikom djelovanja. Naime, prema informacijama internet portala "Izvestija", krstareća raketa H-101 koja je naoružana s konvencionalnom bojevom glavom ekvivialenta 400 kg ima "otklon" od cilja svega 10 metara pri njenom lansiranju s udaljenosti od 10 000 kilometara. Dakle, raketa griješi samo jedan metar na svakih 1000 kilometara svog leta, što je zaista impresivan rezultat.
Britanski specijalizirani vojni-analitički medij Jane's Information Group smatra da je vjerojatna kružna greška konvencionalne rakete H-101 do 20 metara, a nuklearne H-102 samo 100 metara, što i u jednom i u drugom slučaju predstavlja beznačajnu grešku s obzirom na snagu njene bojeve glave.
Na ruskoj raketi je montiran turbomlazni motor malih gabarita TRDD, koji stvara potisak od 360 kg. Maksimalna dužina leta rakete H-101/H-102 ne prelazi 10 sati, pri njenoj brzini od 970 km/hs ( na osnovu ovog pokazatelja je određena grupa vojnih analitičara došla do logičnog zaključka da je njen domet skoro 10 000 kilometara)
Ruska raketa je opremljena inercijalnim sustavom navođenja. Tokom leta koristi upravljački procesor velike brzine za korekciju svoje putanje preko digitalnih karata i optoelektronskog altimetra koji u realnom vremenu prati teren iznad kojeg raketa leti. Osim toga, raketa H-101/H-102 se "orijentira" i putem koordinata ruskog satelitskog sustava globalnog pozicioniranja - GLONASS. U završnom dijelu njene putanje navođenje preuzima optička ili radarska korelacijska samonavođena bojeva glava (GSN), koja prepoznaje i zahvaća svoj cilj, usmjeravajući se na njega sa "zapanjujućom" preciznosti.
Borbena upotreba konvencionalne verzije rakete koja nosi oznaku H-101, registrirana je 17. studenog 2015. godine u Siriji. Udare po pozicijama terorista izveli su ruski strateški bombarderi TU-95MS (na ovim zrakoplovima su inače rađena i eksperimentalna testiranja tokom razvoja ove rakete 90-ih godina prošlog stoljeća). Lansiranja su bila izvršena iznad akvatorija Sredozemnog mora. Ista raketa se upotrijebila i u još nekoliko navrata (2016. i 2017. godine) tokom vojne operacije u Siriji, gdje su uništeni ojačani zapovjedni punktovi terorista.
"Svakako da je primjena ovih raketa izlazila iz okvira njene osnovne namjene, jer se radilo o ciljevima koji u suštini nisu ekonomski opravdavali njenu cijenu, koja je izuzetno visoka. Međutim, ministarstvu obrane je bilo važno da se raketa ispita u realnim borbenim uslovima, uključujući i bombardersku zrakoplovstvo velikog doleta. U cjelini gledano, H-101 je izvanredno odradila svoj posao, gdje je povrdila sve tehničko-taktičke karakteristike koje je garantirao njen proizvođač", - precizirao je Knutov.
U studenom 2017. godine načelnik ruskog Glavnog stožera general-vojske, Valerij Gerasimov je priopćio da se modernizacija strateškog zrakoplovstva zračno-kozmičkih snaga Ruske Federacije provodi "usvajanjem novih krstarećih raketa tipa H-101". Platforme koje nose ovakvu vrstu naoružanja predstavljaju glavne adute ruske zrakoplovne komponente nuklearnih snaga, a to su strateški bombarderi Tu-95MS i Tu-160. Pojedini vojni stručnjaci koji su upoznati s ovom problematikom smatraju da će se rakete H-101 naći u naoružanju i bombardera Tu-22M3.
Tu-95MS na vanjskim nosačima može ponijeti do osam krstarećih raketa H-101, dok Tu-160 u svom unutarnjem "revolver" nosaču (nalazi se u unutrašnjosti tijela letjelice) može ponijeti čak 12 ovakvih raketa. Prema riječima Knutova, H-101/H-102 će značajno povećati udarne sposobnosti zračne komponente nuklearne strateške trijade ruske vojske.
"Po mome mišljenju, ruska krstareća raketa H-101 je premašila svu inozemnu konkurenciju. Njena proizvodnja je naš odgovor na posljednju modifikaciju američke krstareće rakete "Tomahawk" (Tomahawk Block IV). U perspektivi H-101 će ući u naoružanje perspektivnog strateškog bombardera nove generacije (PAK-DA). Zahvaljujući ogromnom prostoru za njenu dalju modernizaciju, mi smo dobili platformu koja će našem strateškom zrakoplovstvu služiti idućih nekoliko desetljeća", - kategoričan je Knutov.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
