Obnova i modernizacija Strateških nuklearnih snaga: Rusi ostvarili rekordan rezultat

Koji su osnovni uzroci ovako radikalnog uvećanja bojeve moći ruskih raketnih snaga za strateško odvraćanje?

Prije svega, aktivno se razvija kopnena komponenta strateških nuklearnih snaga točnije Raketne vojske strateške namjene - RVSN. Za njezino preoružanje i postojan rast neprekidno se razvijaju novi sustavi, gdje se posebno ističe interkontinentalni balistički "titan" - raketa RS-28 "Sarmat" (kodifikacija NATO "Satan-2"). Radi se o perspektivnom raketnom sustavu kopnenog baziranja (ova rakete dežura u podzemnim silosima), koji se sastoji od teške orbitalne interkontinentalne rakete na tekuće gorivo, koja je sposobna nositi veliki broj termonuklearnih bojevih glava i koja je opremljena najnovijim sustavima za prodor kroz PRO neprijatelja. Rad na ovoj raketi je započeo u prvom desetljeću 21. stoljeća, a glavni konstruktori na njezinom razvoju su specijalisti legendarnog AO "Gosudarstvennij raketnij centr im. V. P. Makejeva" koji se nalazi u gradu Mijasu, u Čeljabinskog oblasti. Ova raketa je konstruirana kao zamjena za isto tako legendarni raketni sustav koji je bio glavna udarna snaga sovjetske vojske R-36M2 "Vojvoda", koji se nalazio u naoružanju RVSN od 1988. godine.

Pored kopnenih interkontinentalnih balističkih sustava, obnavlja se i strateška grupacija ruske Ratne mornarice. Naime, u njezine je redove ušla nova generacija udarnih raketnih podmornica strateške namjene klase "Borej". Pored toga, počeli su radovi na unapređenju cijelog ovog projekta koji će rezultirati spuštanjem u vodu novog atomskog podvodnog raketonosca poboljšanih sposobnosti "Borej-B".

Izvode se radovi i na zrakoplovnoj komponenti koju čine strateški bombarderi T-160 i Tu-95MS, a postoje planovi i z obnovu proizvodnje supersoničnih bombardera Tu-160 koji će dodatno povećati kapacitet ruskih Strateških nuklearnih snaga. Pored svega ovoga, započeo je rad na projektu perspektivnog zrakoplovnog kompleksa velikog doleta (radi se o strateškom bombarderu nove generacije op. prev.). Treba naglasiti da su predsjednik države kao i ministar obrane osobno zainteresirani da se ovi projekti dovedu do svog kraja.

Ovi zrakoplovi mogu nositi rakete H-101/102 koje predstavljaju najmodernije krstareće oružje koje se trenutno nalazi u operativnoj uporabi ruskih zrakoplovnih snaga. Među vojnim stručnjacima se pretpostavlja da se raketa do cilja navodi kombiniranim putem, da posjeduje suvremenu elektro-optičku jedinicu za navođenje, kao i veliki broj ostalih visokotehnoloških novotarija koje su integrirane na projektil. Raketa ima sposobnost u realnom vremenu redefinirati svoj osnovni zadatak, promijeniti svoju putanju i napasti ciljeve koji nisu unaprijed određeni. Razorni potencijal ove rakete se oslanja na integraciju iznimno snažne rasprskavajuće-rušeće bojeve glave, ali se, naravno, na nju može staviti i nuklearna bojeva glava ekvivalenta 500 kt. U tom slučaju ova raketa nosi oznaku H-102. Prema ocjenama zapadne analitike, njezin operativni domet doseže gotovo 5000 km. Odlikuje je kirurška preciznost s odstupanjem od svega 5 metara. Pored ovog podatka, postoji velika vjerojatnost da je ovu raketu jako teško otkriti i samim tim oboriti. Naime, tijelo ove rakete, kao i zahvati na njezinom motoru temeljito su tretirani tehnologijom koja smanjuje njezinu radarsku reflektivnost. Radi se praktički o "nevidljivom" letećem objektu. Ruski strateški bombarder Tu-95MSM može ponijeti do osam ovih raketa, dok njegov mlađi kolega, supersonični Tu-160, može ponijeti i do 12 ovih raketa. Ove rakete su svoju borbenu premijeru imali i tijekom ruske zračne operacije u Siriji, kada je po pozicijama terorista lansirano oko 60 raketa ovog tipa opremljenih konvencionalnim bojevim glavama.