Američki stručnjaci pobrojali osobine ruskih "tenkova-ubojica"

Američki magazin The National Interest je analizirao osobine ruskih tenkova T-72, T-80 i T-90, koje je nazvao "tenkovima-ubojicama".

"Mnogi sitni detalji doprinose izdržljivosti i ubojitosti ovih borbenih vozila", napisao je stručnjak ovog lista Charlie Gao.

Tenk T-72B3

U članku se ističe da je jedna od prednosti tenkova T-72, T-80 i T-90 sustav daljinskog aktiviranja fugasnih, odnosno visokoeksplozivnih granata pod nazivom "Ajnet", čime je učinkovitost streljiva uvećana. Ovaj sustav zapravo predstavlja dodatak na upaljaču granate koji je aktivira u određenom trenutku duž putanje, što topnik prethodno podešava uporabom laserskog daljinomjera. Na taj način granate postaju još ubojitije pri djelovanju na otvorenom i ravničarskom prostoru, protiv ljudstva i tehnike, pa čak i protiv lebdećih helikoptera na malim visinama.

Gao je kao još jednu tehnološku prednost ruskih tenkova identificirao i višekanalni nišanski sustav za sve vremenske uvjete pod nazivom "Sosna-U". Ovaj sustav omogućuje preciznije otvaranje vatre protiv pokretnih meta zahvaljujući sposobnosti automatskog praćenja i toplinskom nišanskom uređaju.

Navodi se i da su ruski tenkovi opremljeni zaštitnim sustavom "Soda", koji ih čini otpornim na djelovanje napalma.

T-72

T-72, poznat i kao "Ural", sovjetski je srednji osnovni tenk.

Radi se o najmasivnijem tenku druge generacije. Sovjetska vojska ga je uvela u operativnu uporabu 1973. godine. Razvoj i proizvodnja tenka T-72 odvijali su se u tvornici "Uralvagonzavod" u Nižnjem Tagilu. "Ural" se nalazi u arsenalima vojski zemalja članica Zajednice neovisnih država (ZND), a izvozio se u članice nakadašnjeg Varšavskog pakta, kao i u Finsku, Indiju, Iran, Irak, Siriju i drugdje. Varijante T-72 su se pod licencom proizvodile u Jugoslaviji, Poljskoj, Čehoslovačkoj i Indiji, koje su ih izvozile. Glavno naoružanje T-72 je glatkocjevni top kalibra 125 mm tipa D-81TM. Duljina topa je 48 kalibara (50.6 2A46M). Tu je i koaksijalni mitraljez kalibra 7,62 mm tipa PKT, a na kupoli se nalazi i protuzračni mitraljez tipa NSVT -12,7 "Utes".

T-80

T-80 je borbeno vozilo, odnosno osnovni tenk, koje se proizvodilo u Sovjetskom Savezu i Rusiji.

Pogon tenka je jedna snažna plinska turbina. Bio je to prvi tenk u svijetu koji je imao ugrađenu dinamičku zaštitu od protuoklopnog streljiva. U arsenalu sovjetske vojske bio je od 1976. godine. Prvi modeli iz serijske proizvodnje bili su djelo biroa SKB-2, koji ih je pravio u tvornici Kirov u Lenjingradu, na bazi tenka T-64A.

Na svim varijantama osnovnog borbenog tenka tipa T-80 kao glavno se artiljerijsko oružje nalazi glatkocjevni top kalibra 125 mm tipa D-81.

Borbeni dio tenka je sličan kao kod tenka T-64. Pored 28 granata u spremniku automatskog punjača topa, u kupoli se nalazi i dodatno streljivo (7 granata i njihova barutna punjenja smješteni su u zapovjedni dio vozila).

Borbeni komplet topa se sastoji od ukupno 38 granata. Njih 28 je smješteno u obrtni spremnik automatskog punjača, a razvrstane su po tipu. Ostalih deset granata se nalazi u nemehaniziranim spremnicima, i to su isključivo visokoeksplozivne i kumulativne granate.

T-90

Tenk T-90 "Vladimir" je ruski srednji osnovni borbeni tenk.

Serijska proizvodnja ovog vozila počela je 1992. godine.

Po snazi svog artiljerijskog naoružanja, T-90 nije inferioran u usporedbi s bilo kojim suvremenim osnovnim borbenim tenkom. Balističke karakteristike njegovog glatkocjevnog topa kalibra 125 mm tipa 2A46M slične su onima kod inozemnih konkurenata - Rheinmetallovom Rh-120 od 120 mm, topu GIAT CN120-26 ili topu L30A1 kalibra 120 mm. Učinkovitost svih ovih topova prije svega ovisi o vrsti streljiva koju koriste.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće