Jesu li američki "Patrioti" nemoćni pred ruskim i kineskim raketama?

Slobodan Đukić
Američki stručnjaci nemaju previše povjerenja u raketne sustave PZO/PRO, odosno u njihovu mogućnost obrani vitalno važnih vojne objekata SAD-a od eventualnog masovnog napada ruskim i kineskim balističkim raketama dometa do 5000 km. Jedina nada je u razvoju perspektivnih borbenih sustava kao što su visokoenergetski laseri, mikrovalno oružje, elektromagnetni topovi.

U SAD konstatiraju da su američki obrambeni sustavi nesposobni suprotstaviti se balističkim raketama koje se nalaze u oružanom sastavu vojski Rusije i Kine. Postojeći američki sustav proturaketne obrane ne samo da ne može odgovoriti na postavljene zadatke, nego je i u odnosu na nacionalni proračun "papreno" skup. Ruski informativni portal gazeta.ru se pozabavila najinteresantijim detaljima iz izvještaja koji je napravio američki Centar za strateške i proračunske procjene.

Američki Centar strateških i proračunskih procjena je prepoznao opasnost koje SAD-u predstavljaju strateške krstareće rakete i bespilotne letjelice koje se nalaze u oružanom sastavu Rusije i Kine, objavio je informativni portal The National Interest.

Izvještaj nosi ime "Protuzrakoplovna i proturaketna obrana na raskrižju: Novi koncepti i tehnologije za zaštitu američkih vojnih baza u inozemstvu". U njemu su detaljno navedene sve potencijalne opasnosti za vojne objekte SAD-a, koji nisu teritorijalno povezani s maticom, točnije nalaze se svuda po svijetu.

Prema američkim saznanjima kineska vojska u ovom trenutku raspolaže s oko 1500 operativnih balističkih raketa, uključujući i raketu DF-26 koja posjeduje efektivni domet od 3000+ km, a koja je izuzetno opasna jer može doseći pacifički otok Guam na kojem se nalazi velika američka vojna baza. Ovu raketu su Amerikanci nazvali "Guam-ubojica" ili "Guam-ekspres".

Radi se o dvostupanjskoj balističkoj raketi na čvrsto gorivo, koja je namijenjena uništavanju velikih pomorskih ciljeva, ali i objekata na kopnu. Lansiranje rakete se izvodi s pokretne platforme koja se zajedno s već spremnom raketom nalazi u skrivenim zaštićenim objektima pod zemljom. Njen maksimalni domet prema različitim procjenama se kreće u rasponu od 3000-4000 km, s vjerojatnom kružnom greškom od 450 metara. Raketa je može osim konvencionalne nositi i termonuklearnu bojevu glavu.

Osim ove rakete Kinezi raspolažu i krstarećim raketama tipa Changjian-20 ili "Dugi mač" koje mogu napasti ciljeve na udaljenostima do 3000 km. Pretpostavka je da Kinezi imaju tisuće ovih raketa koje osim konvencionalne bojeve glave mase 500 kg, mogu ponijeti i nuklearno oružje ekvivalenta 20-90 kilotona TNT-a. Glavne platforme za nošenje i upotrebu ovih raketa predstavljaju bombarderi velikog doleta N-6N ili N-6M, koji su razvijeni na bazi sovjetskog zrakoplova Tu-16. Kineska modifikacija ovog zrakoplova može ponijeti do četiri ove rakete, a njegova posljednja verzija N-6K može upotrijebiti čak šest ovih projektila, što s obzirom na ukupan broj ovih letjelica u kineskoj vojsci, ali i broju proizvedenih raketa pretpostavlja mogućnost masovnog/plotunskog raketnog udara po američkim vojnim instalacijama na otoku Guam.

Što se tiče Rusije, tekst koji je objavljen na američkom internet portalu The National Interest posebnu pažnju usmjerava na izuzetno potentan operativno-taktički sustav "Iskander-M" koji u svom naoružanju pojseduje krstareće rakete mod. 9M729 za koju se pretpostavlja da će imati domet u rasponu od 500-5000 km. Osim toga, ono što je posebno "zastrašujuće" je činjenica da je Moskva u svoje naoružanje usvojila prvi udarni raketni kompleks s projektilom koja leti hiperzvučnom brzinom H-47M2 "Kinžal" čija brzina leta premašuje brojku od 5 Macha. Ove rakete su po svojoj namjeni vrlo univerzalne, točnije osim stacionarnih kopnenih ciljeva velike važnosti, mogu napasti i pomorske površinske objekte širokog spektra: od nosača zrakoplova i raketnih krstarica, pa sve do razarača i raketnih fregata.

Štoviše, kako se zaključuje u publikaciji, Kina i Rusija razvijaju udarne bespilotne letjelice velikog radijusa djelovanja. Naprimjer, u toku je razvoj teške ruske bespilotne letjelice mase 5000 kilograma, koja će imati operativni dolet do 10000 km. Ovaj model bespilotne letjelice će imati autonomiju leta do 48 sati i moći će se popeti na visinu od 10000 metara. I Kinezi prave slične projekte koji će imati jednake karakteristike kao ruski perspektivni modeli dalekometne bespilotne flote.

U ovom trenutku, proturaketnu obranu koja pokriva zračni prostor iznad teatra borbenih djelovanja osigurava američka kopnena vojska. Za ispunjenje ovog zadatka na raspolaganju se nalazi oko 50 baterija PZO raketnog sustava velikog dometa "Patriot" s oko 480 lansirnih jedinica i s oko 1200 operativnih raketa-presretača. Stručnjaci Centra strateških i proračunskih procjena nemaju povjerenja u učinkovitost ovog koncepta proturaketne obrane naglašavajući da bez obzira na velika financijska ulaganja u njegovu organizaciju on teško može zadržati masovni raketni napad balističkim i krstarećim raketama koje bi došle iz Rusije ili Kine. U formuliranju svog mišljenja, američki stručnjaci naglašavaju da su u proteklom desetljeću najveća pažnja usmjeravala ka razvoju proturaketnih sustava kopnenog i pomorskog baziranja, koje su specijalno bili namijenjeni za borbu protiv interkontinentalnih balističkih raketa i balističkih raketa koje se lansiraju s nuklearnih podmornica. Pri tome, učinkovitost njihovih bojevih glava je vrlo upitna pošto se Amerikanci uglavnom uzdaju u direktan pogodak u cilj i njegovo uništavanje dejstvom kinetičke energije projektila. Dakle, te rakete uopšte nemaju bojevo eksplozivno punjenje koje pored razornog dejstva, može po cilju da deluje i parčadno.

Osim raketnog sustava "Patriot", američka kopnena vojska na raspolaganju ima i sedam baterija s proturaketnim sustavima THAAD, sa 42 lansirne jedinice koje imaju oko 500 operativnih raketa. Vojska želi nabaviti još dvije baterije ovog sustava, ali cijena od 7,5 milijardi američkih dolara za obje baterije može značajno opteretiti američki proračun s obzirom da se on sastoji od ogromnog broja različitih potreba koje nisu nimalo jeftine. Ovdje je najveći problem u tome što ova dva sustava ("Patriot" i THAAD) ne mogu funkcionalno uvezati u jedinstven sustav PZO-PRO.

Američki stručnjaci predlažu stvaranje novog koncepta proturaketne obrane koji će se sastojati od unutarnjeg i vanjskog prstena obrane. Vanjski prsten obrane će se u tom slučaju sastojati od satelita i bespilotnih izviđačkih letjelica. Na unutarnjem prstenu će se nalaziti protuzrakoplovni i proturaketni sustavi za presretanje lociranih raketa, kao i eskadrile lovačkog zrakoplovstva. Sva sredstva koja se nalaze u sustavu obrane su dužna biti međusobno integrirana u jedinstvenu cjelinu. Što se tiče unutarnjeg sustava obrane, u perspektivi se planira proširenje liste naoružanja za presretanje neprijateljskih raketa, a koje će se sastojati od visokoenergetskih bojevih lasera, udarnih bespilotnih letjelica, moćnog mikrovalnog oružja za neutraliziranje elektronike i topništva s hiperzvučnim granatama (elektromagnetni topovi).

Ruski stručnjaci smatraju da ova analiza koju su napravile njihove "kolege" nema svoje realno utemeljenje u praksi.

"The National Interest je medij koji generira bespotrebnu paniku. Ukoliko neko pokušava pisati o potencijalnom ratu između zemalja kao što su Rusija i SAD, mora prvo objasniti vojno-političke ciljeve tog sukoba", - ističe bivši zamjenik načelnika Glavnog operativnog zapovjedništva Generalnog stožera ruske vojske, general-potpukovnik Valerij Zaparenko. Prema njegovim riječima, bez takve suštinske analize koje će jasno formulirati ciljeve jednog takvog sukoba bilo kakvi daljnji komentari ovakvih materijala jednostavno nemaju smisla.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće