Različiti koncepti: U SAD-u utvrdili glavnu razliku između "Armate" i "Abramsa"

Sergej Fadejčev/TASS

Kada se promatra dizajn suvremenih tenkova, primjećuju se dva glavna koncepta, navodi The National Interest. Primjeri prve koncepcije su, recimo, "Abrams" i "Leopard 2", kod kojih je streljivo smješteno u izolirani spremnik u stražnjem dijelu kupole. S druge strane, kod ruskih tenkova je streljivo smješteno u kružne spremnike u šasiji tenka, odakle se u top stavlja automatskim punjačem, dok se rezervno streljivo ručno stavlja u spremnik automata. To je drugi koncept.

Uporaba automatskog punjača topa omogućuje smanjenje brojnosti posade na tri čovjeka, kao i kompaktniju strukturu tenka uslijed umanjenja unutarnje zapremine. Međutim, smještanje streljiva u kružni automatski spremnik u šasiji ima i svoje mane - ukoliko je tenk pogođen, može doći do opaljenja borbenog kompleta i eksplozije u kojoj gine kompletna posada, a vozilo biva uništeno.

Postoje i izolirani automatski punjači koji kombiniraju prednosti oba koncepta. Primjenjuju se kod francuskog tenka "Leclerc", korejske K-2 "Crne pantere" i japanskog Tipa 90 i Tipa 10.

Borbeni komplet "Leclerca" broji 40 granata, od čega su 22 smještene u automatski punjač, dok je preostalih 18 u bubnju u kabini. Sektor topa i automatskog punjača je odvojen od pozicija zapovjednika i topnika, što uvećava sigurnost i šanse za preživljavanje posade. Granate se ubacuju kroz mali "prozor" koji se otvara na svega par sekundi u trenutku punjenja. Pri tome je kaseta automatskog punjača, u koju se streljivo smješta, okružena zaštitnim panelima. Kod korejske "Crne pantere" i spomenutih japanskih tenkova, dizajn automatskog punjača je generalno sličan francuskom.

I sovjetski konstruktori su eksperimentirali sa sličnim automatskim punjačima. Razvili su hibridnu shemu u kojoj su neeksplozivni dijelovi streljiva bili smješteni u obrtni spremnik, dok su eksplozivna punjenja držana u odvojenim odjeljcima sa zaštitnim panelima. Prednost ove opcije je što dopušta smanjivanje veličine kupole.

Međutim, spremnik streljiva se nalazi na ranjivoj točki i ograničava sigurno manevriranje kupole, što je ozbiljna mana takve sheme.

Kod ruske "Armate" je implementiran drugačiji pristup. I ona koristi okretni automatski punjač, ali je on potpuno odvojen od posade koja se nalazi u oklopnoj kapsuli. Na ovaj način se uvećava sigurnost posade, uz istovremeno održavanje dimenzija kupole relativno malim i bez ranjivog spremnika streljiva u njoj.

Automatski punjač nije osobito popularan na Zapadu. Radi se o tome da je takva shema u suprotnosti sa suštinom koncepta njemačkih i američkih tenkova. I "Abrams" i "Leopard" su dizajnirani za četveročlanu posadu, pri čemu je četvrta osoba punjač topa. Smatra se da prisustvo još jednog tenkista olakšava održavanje i popravak tenka na terenu. Osim toga, kada se radi o učinkovitosti, ljudski punjači topa ne kasne za automatskim (premda ovo u velikoj mjeri ovisi o uvjetima na bojištu).

No, kalibar tenkovskih topova bi se s vremenom mogao uvećati, pa će ljudski punjači početi kaskati za automatskim sustavima. Onda ćemo vidjeti nove verzije "Abramsa" i "Leoparda" s automatskim punjačima.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće