The National Interest: Zašto piloti borbenih aviona žele pod svaku cijenu izbjeći susret sa S-400?

Grigorij Sisojev/Sputnik
Ruski sustav PZO S-400 je postao jedan od najprestižnijih raketnih sustava na svijetu. Sjedinjene Države su čak pribjegle jednostranom uvođenju ekonomskih sankcija prema državama koje odluče od Rusa nabaviti ovaj defenzivni raketni sustav. Međutim, sve više država počinje ignorirati histeriziranje američke administracije koja kao u nekom cirkusu mlatara praznom "batinom" i pošto-poto želi svoj zračni prostor osigurati s ruskim modernim naoružanjem.

Postavlja se pitanje zašto je na planetarnom tržištu naoružanja ruski sustav S-400 toliko tražena akvizicija, i što ga toliko razlikuje od sustava S-300? Na ovo je pitanje odgovorio Charlie Gao, stručnjak iz oblasti obrane i sigurnosti koji dolazi iz američkog informativnog portala The National Interest, a kojeg prenosi ruski internetski portal RG.

Prema riječima američkog stručnjaka, ruski raketni sustav protuzračne obrane S-400 predstavlja daljnju modifikaciju prethodnih raketnih sustava velikog dometa S-300. Još je 2007. godine najnoviji ruski PZO sustav velikog dometa po prvi put demonstriran na sajmu zrakoplovne tehnike i naoružanja MAKS, gdje se po svojim predstavljenim komponentama praktički ni u čemu nije razlikovao od najnaprednije verzije raketnog sustava S-300 koji je nosio oznaku PMU-2. U tim danima se svog prvog prezentiranja vojno-stručnoj i široj javnosti ovaj sustav umjesto današnjeg naziva S-400 označavao kao S-300 PMU-3, što je u osnovi predstavljalo treći paket modernizacije raketnog sustava S-300.

Tek odskora je postalo kristalno jasno da je raketni sustav S-400 daleko napredniji u odnosu na sve varijante raketnog sustava S-300 i da se s njima ne može usporediti ni po jednoj osnovi, prije svega radi integracije najnovije raketne i radarske tehnologije. Dakle, iako je izvana gledajući ovaj kompleks bio dosta sličan sustavima serije "300", on se po svojim tehničko-taktičkim karakteristikama toliko razlikovao u odnosu na njega da je to praktički bilo novo oruđe PZO.

Jedna od glavnih karakteristika novog protuzračnog raketnog sustava bila je sposobnost upotrebe čak četiri različita tipa raketa s drugačijim taktičkim zadaćama, gdje je praktički jedan sustav oko sebe mogao uspostaviti zonu ešalonirane PZO obrane. Na ovaj način, S-400 je za razliku od svog prethodnika postao daleko fleksibilniji raketni sustav, koji se jednako učinkovito mogao boriti protiv gotovo svih poznatih zračnih ciljeva.

Efektivni domet sustava S-400 se također ozbiljno povećao u odnosu na sve varijante sustava S-300. Tako su bazične verzije raketa koje je koristio S-400 mogle oboriti cilj na daljini od oko 240 km, dok je, recimo, verzija sustava S-300 PMU-1 to isto mogla učiniti na max. 150 km, a verzija PMU-2 na 200 km. Najnovija raketa specijalno razvijena za sustav S-400, koja nosi oznaku 40N6, projektirana je za presretanje zračnih ciljeva na daljinama do 400 km.

Prema riječima američkog stručnjaka, napredne sposobnosti raketnog sustava PZO S-400 su rezultat permanentne evolucije prethodnog sustava S-300, gdje se dobilo oružje koje je daleko moćnije od svojih prethodnika i koje odlikuje naglašena univerzalnost.

"Sposobnost presretanja balističkih ciljeva, široka lepeza dostupnih raketa i višekanalnost osigurat će ovom sustavu nezamjenjivost u dugom vremenskom razdoblju. S-400 je napravljen na bazi pozitivnih iskustva prethodnih ruskih sustava velikog dometa i kao takav predstavlja ozbiljnu opasnost", zaključio je američki stručnjak.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće