Video: Pogledajte kako "do zuba" naoružani lovci Su-35 patroliraju iznad sirijske pustinje

Su-35S iznad Sirije

Slobodan Đukić
Na internetu se pojavio video materijal na kojem se vide dva lovca 4++ generacije Su-35S ruskog Ratnog zrakoplovstva (04 "crveni" i 52 "crveni"), s pozamašnim ubojnim arsenalom na svojim podkrilnim nosačima.

Na snimci se vide rakete klase zrak-zrak kratkog dometa R-60. Ovdje se konkretno najvjerojatnije radi o njezinoj moderniziranoj varijanti R-60MK koju karakterizira unaprijeđena glava za samonavođenje s jačim eksplozivnim punjenjem od bazične verzije. Također, ova raketa posjeduje i modernizirani radarski upaljač "Kalibri-M" i znatno je otpornija na elektronsko ometanje od svojih prethodnih verzija.

Pored nje, zrakoplovi Su-35S su nosili i rakete zrak-zrak srednjeg dometa R-27. Rusi i za ovu raketu imaju uspješne varijante modernizacije, od kojih je posljednja R-27P koja se najvjerojatnije nalazi na ovom zrakoplovu. Ova raketa je opremljena poluaktivnok radarskom glavom za samonavođenje koja je otporna na aktivno ometanje, a njezin efektivni domet je između 71 do 110 km. Raketa na svojoj putanji dostiže brzinu od 4,5 maha, a rasprskavajuće-razorna bojeva glava težine 40 kg je sasvim dovoljna da obori gotovo svaki zračni cilj. Treba napomenti da postoje varijante ove rakete koje su opremljene i infracrvenim pasivnim glavama za samonavođenje dometa do 90 km. Njihova oznaka je R-27T.

I konačno, na zrakoplovima su primijećene i rakete novije generacije RVV-AE (R-77). Njihova osnovna namjena je borba protiv širokog spektra zračnih ciljeva, kao što su zrakoplovi, helikopteri, rakete "zemlja-zrak" i "zrak-zrak". Za ove rakete nema ograničenja u uporabi, bez obzira na doba dana (dan/noć), složene metereološke uvjete i aktivno ometanje od strane neprijateljskih protuelektronskih sredstava. Vjerojatnost uništenja cilja na maksimalnim daljinama koje su projektirane za ovu raketu, i to u složenim vremenskim uvjetima i masivnom djelovanju sredstava za PeB neprijatelja, iznosi 0,6-0,7. Dakle, s dvije lansirane rakete može se reći da bi pogodak bio neizbježan, a cilj uništen.

Raketu pokreće raketni motor na kruto gorivo, koji joj osigurava zaista izuzetno ubrzanje od trenutka lansiranja do dostizanja maksimalne brzine leta. Maksimalna brzina rakete je oko 4 maha (4250 km/h). Njezina jedinstvena konstrukcija, s prepoznatljivim rešetkastim stabilizatorima, daje joj izuzetnu energetsko-kinetičku i aerodinamičnu sposobnost za učinkovitu borbu protiv izrazito manevrirajućih ciljeva.

Do cilja se navodi kombiniranim putem. Na početku putanje i tijekom leta ka cilju, raketa se navodi inercijalno s radio-korekcijama u pravcu ozračenog cilja. Na posljednjem segmentu putanje, koji iznosi otprilike oko 15-16 km od cilja, aktivna radarska glava za samonavođenje detektira i zahvaća cilj i potom samostalno upravlja raketu ka njemu, bez ikakve asistencije pilota. Zanimljivo je napomenuti da se u uvjetima intenzivnog protuelektronskog djelovanja neprijatelja, kada je maksimalno otežana komunikacija između rakete i zrakoplova koji je lansirao raketu, sama raketa ka cilju navodi putem posebnih putanja leta koje su implementirane u njezin softver, tako da je zaista jako teško zbuniti ovu raketu dok ona grabi ka svom plijenu.

Kada raketa dođe u neposrednu blizinu cilja, ona se aktivira pomoću nekontaktnog samodetonirajućeg laserskog upaljača. Pored ovog upaljača, rakete R-77 su opremljene i kontaktnim upaljačima koji se aktiviraju u slučaju kada raketa eventualno promaši cilj i padne na zemlju ili vodenu površinu.

Na njoj se nalazi šipkasta bojeva glava težine 22 kg, koja se sastoji od mikrokumulativnih elemenata. Njezina detonacija stvara takav efekt rasipanja mikrokumulativnih elemenata, da ona doslovno rasijeca aerodinamični objekt na više dijelova. Ove bojeve glave su posebno učinkovite kada treba se oboriti po dimenzijama mali, brzi, izuzetno manevrirajući aerodinamički ciljevi poput protivničkih raketa.

Pored osnovne verzije ove rakete, ruski konstruktori su razvili i nekoliko njezinih modifikacija. Već sam napomenuo da se iz bazične verzije rakete R-77 (K-77) razvila eksportna verzija rakete oznake RVV-AE.

Rusi su nešto kasnije razvili model rakete RVV-AE-PD na koju je umjesto motora na čvrsto gorivo integriran nabpjno-mlazni motor koji joj je osigurao veći domet (100 km +). Zahvaljujući svojoj modularnosti, ova raketa je prenamijenjena i za lansiranje s kopnenih lansirnih platformi zemlja-zrak mod. RVV-AE-ZRK.

Najnovija varijanta ove rakete koja je prošla opsežniju modernizaciju nosi oznaku R-77-1/RVV-SD. Ona je javnosti predstavljena 2009. godine, a njezino je testiranje okončano 2013. godine, od kada se nalazi u naoružanju Ratnog zrakoplovstva ruske vojske. Njezin maksimalni domet iznosi 110 km.

Na kraju ne treba zaboraviti ni izuzetno važne module za protuelektronsku borbu "Hibini", koji se vide na samim vrhovima krila i koji imaju oblik rakete. Ovaj sustav u potpunosti deformira signal koji neprijateljski radar sa zemlje ili iz zrakoplova usmjerava na letjelicu. Posljedice te operacije po izvor radio signala mogu biti krajnje ozbiljne: od deformacije signala do njegove potpune blokade.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće