BMP-2M "Berežok": Kako je popularni "istrebljivač mudžahedina" postao "ubojica tenkova"

Svjedoci smo toga da ruska vojska gotovo svakodnevno uvodi nova borbena oklopna sredstva u svoju operativnu uporabu. Uglavnom su to duboke modernizacije osnovnih borbenih tenkova kao što je npr. T-72 kojeg su ruski konstruktori unaprijedili na standard T-72B3, koji sam po sebi predstavlja oruđe koju mu daje potpuno nove mogućnosti, posebno kada su u pitanju njegova oklopna zaštita i manevarska sposobnost. Njegova uspješna modernizacija na najbolji način ilustrira da tehnika koja je razvijena 70-ih godina prošlog stoljeća, uz kvalitetne modifikacije, i dalje ima svoju nesumnjivu vrijednost i upotrebljivost. Isto tako se to može reći i za borbeno vozilo pješaštva BMP-2M "Berežok", s kojim se u posljednje vrijeme intenzivno preoružava Tamanska motorizirana divizija, koja se sa svojim stožerom nalazi u Podmoskovlju, ali i 74. samostalna motorizirana brigada sa stožerom u Kemerovu.

Pokretljiva "Đavolska kolica" velike vatrene moći

Ovo posljednje oruđe nije slučajno nazvano "ubojicom tenkova" bez obzira na njegove slabosti koji se tiču oklopne zaštite. Naime, čeoni dio BMP-2 je zaštićen oklopom debljine 23 mm, a njegove stranice pločom koja je debela svega 9 mm. Međutim, ono što je izuzetno važno jest da je modernizirana verzija poslije opremanja moćnim protutenkovskim sustavom "Kornet" postala nesumnjivo respektabilan instrument na bojištu u rukama ruskih vojnika, kada je u pitanju borba protiv neprijateljskih oklopnih ciljeva i utvrđenja.

Osnovna varijanta borbenog vozila pješaštva BMP-2 u naoružanje sovjetske vojske ušla je još 1980. godine. Kada se govori o SSSR-u i njegovoj vojsci, BMP-2 se pojavio u vrijeme koje je bilo "krcato" ratnim događanjima. Poznato je da su Sovjeti u tom razdoblju sudjelovali i afganistanskoj kampanji, gdje je BMP-2 stekao zavidnu reputaciju. Posebno je bio cijenjen u jedinicama VDV-a koje su do tada koristile stariji model BMP-1. Njegov nasljednik se pokazao daleko efikasnijim borbenim sredstvom, posebno na terenu izvan naseljenih mjesta, koji je u Afganistanu bio dominantan.

Osnovna verzija BMP-2

YouTube

Posebno je bio učinkovit njegov automatski top 2A42 kalibra 30 mm, koji je u svom asortimanu imao dvije vrste granata Pancir - zapaljivu i rasprskavajuće-razornu. Sa svojim dometom koji je iznosio 4000 metara, velikom vatrenom moći uz zavidnu preciznost, afganistanski mudžahedini su BMP-2 prozvali "Đavolskim kolicima".

Ovo borbeno vozilo je u svom naoružanju imalo i vođene rakete 9K111 ili 9K113, ali su one u praksi upotrebljavane dosta rijetko zbog relativno skromne učinkovitosti, posebno kada je u pitanju borba s utvrđenim vatrenim točkama neprijatelja koji je vješto koristio prirodne zaklone. Pored respektabilne vatrene moći, sovjetske posade na oklopnim borbenim sredstvima su iznimno cijenile i njegovu iznimnu pokretljivost, s obzirom na to da je BMP-2 mogao ostvariti brzinu i do 80 km/h.

Obaranje jurišnog bombardera Su-25

Jedna od vrlo zanimljivih epizoda prilikom "novije" upotrebe ovog vozila dogodila se u Južnoj Osetiji. Naime, nakon što se jedan jurišni bombarder Su-25 iznenada pojavio na nebu iznad mehanizirane skupine ruske vojske koja je bila opremljena oklopnim vozilima BMP-2, jedan od njih je otvorio vatru iz topa 2A42 po jurišniku i pogodio ga praktički prvom granatom, poslije čega se zrakoplov srušio nedaleko od grada Chinvalija. Poslije se ispostavilo da je oboren ruski zrakoplov, gdje se nasreću pilot spasio tako što se katapultirao. Osnovni uzrok ovog incidenta je taj što BMP-2 u to vrijeme nisu imali opremu koja je raspoznavala svoje zrakoplove od tuđih. Zbog složenosti same konfiguracije terena gdje se incident odigrao, ruski vojnici su pomislili da se radi o gruzijskom zrakoplovu (isti tip zrakoplova posjeduje i RZ Gruzije) koji je inače nekoliko sati ranije raketirao drugu rusku oklopno-mehaniziranu kolonu.

Ogroman potencijal za učinkovitu i jeftinu modernizaciju

Testiranje moderniziranog BMP-2M s kupolom "Berežok"

YouTube

Skoro je pa nemoguće utvrditi točan podatak koliko je u razdoblju od 1980. do 2008. godine proizvedeno ovih oklopnih vozila, ali se zna da je samo sovjetska/ruska vojska raspolagala s gotovo 5000 BMP-2 u bazičnoj i modificiranim varijantama, koji su stekli bogato ratno iskustvo u Afganistanu, Bliskom istoku, Africi, u konfliktima na postsovjetskom prostoru. U međuvremenu se svim ovim vozilima približio granični rok kada je u pitanju njihova eksploatacija, pa se tražio kvalitetan paket duboke modernizacije za ovu i dalje vrlo upotrebljivu platformu. Njegov "napucani" nasljednik BMP-3 nije u velikom broju prisutan u ruskoj vojsci, dok se perspektivni "Kurganec-25" nalazi u završnoj fazi razvoja, i pitanje je kada će početi njegova masovna proizvodnja. Dakle, BMP-2 i dalje slovi kao osnovno borbeno sredstvo za podršku pješaštvu i predstavlja "kralježnicu" ruskih mehaniziranih jedinica. Njegova modernizirana varijanta BMP-2M predstavlja suvremen, jeftin i pouzdan sustav lake borbene tehnike, koji je sposoban ispuniti najsloženije zadatke na frontu, u bilo koje doba dana i pri različitim klimatskim uvjetima.

"Bahča-U" protiv "Berežoka"

Krajem 90-ih godina prošlog stoljeća kurganski zavod SKB je zajedno s tulskim KBP odradio projekt prve modernizacije oznake BMP-2M. Prilikom razvoja ovog projekta osnovni cilj je bio povećanje vatrene moći vozila, koja je trebala biti u ravnini s BMP-3. Na njegovu šasiju je montiran borbeni modul "Bahča-U", koji je opremljen topom 2A70 u kalibru 100 mm, koji je mogao ispaljivati rakete izravno iz cijevi (modeli 9M117), koji je spregnut s automatskim topom 2A72 u kal. 30 mm i mitraljezom u kal. 7.62 mm.

Ovo vozilo je sposobno voditi uspješnu borbu protiv svih suvremenih tenkova koje se danas nalaze u operativnoj uporabi, na daljinama i do 5,5 km. Ovo mu omogućuju protutenkovske rakete 9M117M1-3 "Arkan" koje se ispaljuju iz topa 2A70 u kal. 100 mm, a čija tandem kumulativna bojeva glava (9N136M) može probiti 700-750 mm oklopa zaštićenog dinamičkom zaštitom.

Međutim, iako je napravljen, ovaj borbeni modul nije ušao u serijsku proizvodnju, jer je imao nekoliko ozbiljnih nedostataka. Prvo, kupola je bila masivna i preteška za ovakav tip borbenog vozila (njezina masa je dostizala cijelih 14,7 tona). Drugo, da bi došlo do integracije ovako velike kupole na vozilo, morao se reducirati prostor u kojem se transportiralo desantno pješaštvo koje se ionako nalazilo u dosta skučenom prostoru lišeno bilo kakve komfornosti. I treće, BMP-2M s kupolom "Bahča-U" nije imao amfibijske karakteristike. Na sve ovo treba dodati značajno smanjenje performansi kada je u pitanju pokretljivost vozila, posebice na terenu izvan uređenih cesti. Konačno, sama izrada kupole je bila preskupa za sam projekt modernizacije.

Borbena kupola "Berežok"

YouTube

Nakon što su uvidjeli da borbeni modul "Bahča-U" nema neku veliku perspektivu kada je u pitanju modernizacija lakooklopljenog i agilnog borbenog oklopnog vozila na standard BMP-2M, ruski konstruktori su razvili još jedno rješenje zamjene osnovne borbene kupole. Ovaj projekt je ponio naziv "Berežok" (šifra B05Ja01). On je zadržao klasičnu shemu naružanja kao kod osnovne verzije BMP-2 (automatski top 2A42 kal. 30 mm, spojnicu s mitraljezom PKT kal. 7,62 mm) ali je cijeli paket ozbiljno proširen dodavanjem automatskog bacača granata AGS-17 "Plamja" u kal. 30 mm i, posebno, lansirnih modula s laserski navođenim protutenkovskim raketama izuzetnih borbenih sposobnosti "Kornet". Pri tome, operator koji upravlja raketama cijeli posao obavlja iz unutrašnjosti oklopnog vozila, za razliku od bazične verzije gdje je morao izaći izvan vozila prilikom lansiranja rakete, na taj se način izlagajući neprijateljskoj vatri.

Svoje rakete operator navodi na cilj pomoću dvokanalnog optoelektroničkog nišanskog uređaja koji se sastoji od TV i termovizijskog kanala, laserskog daljinomjera, uređaja za automatsko praćenje cilja i aparature za upravljanje raketom. Što se konkretno tiče modernizirane verzije BMP-2M "Berežok", na njegovim bočnim stranama se nalaze dva oklopljena raketna kontejnera u kojima se nalaze po dvije rakete "Kornet".

Kontejner s dvije rakete "Kornet"

YouTube

Mehanizirana satnija naoružana vozilima BMP-2M "Berežok" je sposobna istovremeno/plotunski lansirati više od 50 raketa tipa "Kornet" i na taj način uništiti gotovo cijeli neprijateljski tenkovski bataljun sastavljen od osnovnih borbenih tenkova tipa "Abrams" ili "Leopard". Pretpostavka je da će modernizirani BMP-2M opremljen kupolom "Berežok" za 3,2-4x biti učinkovitiji od postojećih verzija ovog vozila. Dakle, jedan modernizirani BMP-2M "Berežok" će u praksi vrijediti kao četiri standardna BMP-2, tj. 500 moderniziranih BMP-2M vrijedit će kao 1600-2000 sadašnjih BMP-2!

"Kornet" pravi nedostižnu razliku

Ruski protutenkovski raketni kompleks 9K135 Kornet (NATO oznaka AT-14 Spriggan) su razvili konstruktori čuvenog KBP iz Tule. Cijeli projekt je razvijen na bazi vođene rakete 9K119M "Refleks" koja se ispaljivala iz tenkovskog topa. Osnovna namjena ovog sustava je borba protiv osnovnih borbenih tenkova koji su ojačani sustavima dinamičke zaštite. Raketa 9M133 se na cilj navodi pomoću laserskog snopa kojim operater ozračuje metu za vrijeme leta rakete.

Maksimalni domet bazične verzije raketnog sustava Kornet (raketa 9M133-1) iznosi 5500 metara u dnevnim uvjetima i do 3500 metara u uvjetima ograničene optičke vidljivosti (noć). Najnovija raketa oznake 9M113FM-3 može gađati ciljeve na daljinama i do 10 000 metara.

Težina cijelog sustava s upakiranom raketom u hermetički zatvorenom lansirnom kontejneru dostiže 29 kilograma, od čega na samu raketu otpada 90% ukupne težine. Njezin kalibar je u ravnini s haubičkom granatom, koja se ispaljuje iz samohodne haubice Msta-S. Na bojnu glavu otpada sedam kilograma, dok je samo eksplozivno punjenje mase 4,6 kilograma. Ovako snažna bojeva glava ima sposobnost probiti gotovo 1300 mm debelu homogenu pancirnu ploču, kao i armiranobetonski zid debljine preko 3000 mm. Pretpostavlja se da je do sada proizvedeno oko 35 000 jedinica ovog sustava.

Pored raketa "Kornet", koje jednako učinkovito mogu djelovati protiv suvremenih i perspektivnih oklopnih sredstava neprijatelja, ali i teško utvrđenih vatrenih točaka, na borbenu kupolu "Berežok" je integriran i daljinski upravljani automatski bacač granata u kal. 30 mm (AG-30M). Kupola će zadržati brzometni top u kalibru 30 mm, ali će, za razliku od topa na bazičnoj verziji, imati povećane balističke performanse. Za njega se planira razvoj nove potkalibarne pancirne granate "Trezubka" koja će udvostručiti učinkovitost postojećih granata za ovaj top u borbi protiv oklopljenih i utvrđenih ciljeva neprijatelja.

Pored panoramskog elektooptičkog uređaja, BMP-2M "Berežok" posjeduje i komunikacijsku opremu nove generacije kao što je radiopostaja UKV-dijapazona R-168-25U-2 "Akveduk" koja ima zaštićene kanale veze. Domet ove radiostanice je do 30 km kada je vozilo u pokretu, ili do 60 km kada stoji u mjestu. "Akveduk" ima i adektvatnu zaštitu na neprijateljsko elektronsko ometanje.

Eksperimentiranje s raketama "Ataka" i dodatnim oklopom

Treba napemnuti da su ruski konstruktori razmišljali i o varijanti vozila BMP-2M koja bi u svom naoružanju imala protutenkovske rakete "Ataka" i znatno povišenu oklopnu zaštitu. "Ataka" se od "Korneta" razlikuje po načinu navođenja rakete na cilj koje se izvodi putem radija. To je zahtijevalo da se u velikoj mjeri izmijeni elektronsko-upravljački blok koji se nalazi u modulu. Pri tome, osnovno naoružanje je ostalo isto i sastaojalo se iz spregnutog topa 2A42 s mitraljezom PKT u kal. 7.62 mm. Za ovu verziju modernizirane "dvojke" planirano je i proširenje osnovnog paketa oklopne zaštite što je uvećalo masu vozila. Na njega su dodane oklopne ploče koje su mogle izdržati pogodak iz teškog mitraljeza ili snajperske puške u kal. 12.7 mm, kao i zavarene protukumulativne rešetke. Vitalni dijelovi vozila su zaštićeni pločama dinamičke zaštite. Međutim, kao rezultat cijele ove modernizacije vozila, BMP-2M je izgubio izuzetno važno svojstvo po kojem je bio prepoznatljiv, a to je brzo forsiranje vodene prepreke.

"Tamanci" su doktori za BMP-2

Ruski konstruktori su se na kraju ipak odlučili za verziju BMP-2M "Berežok" s raketama "Kornet", poslije čega je započeo opsežan projekt modernizacije. Krajem srpnja ove godine je duboko moderniziranom verzijom vozila BMP-2M "Berežok" u potpunosti preoružana elitna Tamanska gardijska mehanizirana divizija. U njenom sastavu se nalaze tri mehanizirane pukovnije, gdje se pored borbenih vozila pješaštva BMP-2M i BMP-3 nalaze i osnovni borbeni tenkovi T-90 i T-72B3.

BMP-2M "Berežok"

YouTube

Popularni "Tamanci" su možda i najbolji poznavatelji platforme BMP-2 na svijetu, jer se s njom "druže" već punih 40 godina. Oni u svom sastavu imaju i BMP-3, ali je njihov broj vrlo simboličan i ni približno nema takvu ulogu kao što je to slučaj s BMP-2. Modernizirana "dvojka" koja je ušla u sastav ove divizije pored gore pobrojanih karakteristika posjeduje i novi motor koji se odlikuje većom snagom (oko 400 KS), što omogućava da modernizirana, ali i teža gusjenična platforma "Berežok" ostvari respektabilnu pokretljivost izvan uređenih komunikacija. S unaprijeđenim paketom naoružanja koje se sada sastoji od raketa "Kornet", ova vozila se sada bez ikakavih problema mogu upotrijebiti na glavnim pravcima napada, zajedno s osnovnom udarnom snagom koja se sastoji od obt T-90 i T-72B3.