Želite "uzgojiti" nove udove u Rusiji?

Reinhard Hölzl/Global Look Press
Za razliku od guštera, ljudi ne mogu regenerirati ud nakon ozljede, ali znanost pokušava riješiti i taj problem. Ruski znanstvenici su otkrili kako su razvijeni novi polimerni materijali koji bi mogli pomoći ljudima u sanaciji izgubljenih dijelova kosti.

Regeneracija tkiva je jedno sasvim novo područje u znanosti. Većina terapija liječenja s matičnim stanicama nije bila uspješna u formiranju novog tkiva. Na primjer, stanice embrija ne mogu se koristiti za liječenje oštećenog tkiva jer formiraju tumore.

Kao dio državnog programa, Projekt 5-100 Politehničkog sveučilišta u Sankt-Peterburgu stvorio je nove polimerne materijale koji mogu sanirati oštećene ljudske organe.

Znanstvenici su rekli kako su razvili alternativu koštanoj srži - trodimenzionalni porozni materijal napravljen od kolagana i kitosana. Koristeći ovaj materijal uspjeli su sanirati dijelove kostiju koji su bili amputirani zbog traume ili bolesti.

Ovakvi materijali mogu "prevariti" tijelo, koje onda ne odbacuje strano tijelo. Kroz neko vrijeme umjetno tkivo se počinje nadomještati prirodnim tkivom.

"Ne varamo prirodu, samo joj pomažmo da se nosi s medicinskim problemom", rekao je Vladimir Judin, voditelj laboratorija. "Osoba s umjetnim organom mora uzimati lijek ostatak života, kako bi spriječila tijelo da odbaci isti, što npr. nije slučaj s tkivom uzgojenim od matičnih stanica."

Rezultati premininarnih studija pokazali su da nakon određenog vremena trodimenzionalna spužva se implementira u kost i pokrije s prirodnom koštanom srži, dok se sam materijal jednostavno razloži.

Znanstvenici su proučavali spužvasti kolagen u jetri i mišićnom tkivu, te je navedeni materijal stimulirao njihovo obnavljanje. Osim navedenog, razvili su pokrove za rane, prostetičke krvne sudove konac za šivanje rana koji pomaže u prirodnoj regenraciji tkiva u tijelu.

Rad je opisan u članku pod engleskim nazivom: "Bioresorption of Porous 3D Matrices Based on Collagen in Liver and Muscular Tissue," koji je objavljen u časopisu Cell and Tissue Biology.

 

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće