Zašto ruski padobranci žele "leteće Pancire"? Mobilni raketonosac u dubokoj pozadini neprijatelja

Raketni sustav "Pticelov" će kao pokrivati zračni prostor iznad mjesta desanta.

Raketni sustav "Pticelov" će kao pokrivati zračni prostor iznad mjesta desanta.

Slobodan Đukić
Ruska vojna industrija ubrzano radi na konstruiranju desantne verzije raketnog sustava PZO koja će nositi oznaku "Pticelov" (ili leteći "Pancir"). Zahvaljujući malim gabaritima, ovaj raketni sustav će se desantirati iz zraka. Prvi eksperimentalni primjerak novog sustava u jedinicama ruskih padobranaca treba očekivati već 2020. godine.
"Testni primjerak novog mobilnog protuzračnog sustava za potrebe VDV-a "Pticelov" planiramo testirati za dvije godine. Njegov tehnički oblik je već utvrđen."- izjavio je zapovjednik zračno-desantnih snaga general-pukovnik, Andrej Serdjukov, a prenijela informativna agencija RIA Novosti.

General je pojasnio da se radi o sustavu koji će kao svoju platformu koristiti šasiju desantnog oklopnog vozila BMD-4M, koja će inače biti primijenjiva i za ostale modele naoružanja koji se tek trebaju uvrstiti u jedinice VDV-a, kao što je to slučaj sa specijaliziranim sustavom za protuelektronsku borbu i sl.
 
U državnom programu opremanja ruske vojske koji obuhvaća razdoblje od sljedećih devet kalendarskih godina (2018-2027), Zračno-desantna vojska će dobiti prvi protuzračni sustav koji će se moći spustiti na zemlju zajedno s padobrancima. Radi se o raketnom sustavu "Pticelov" koji će od 2022. godine postati integralni dio padobranskih bojno-taktičkih borbenih grupa ruske vojske.

Ovaj sustav neće biti isključivo specijaliziran za uporabu u zračno-desantnim jedinicama, nego će se njegova primjena naći i u ostalim, različitim rodovima ruske vojske.
 
"Pticelov" će se montirati na šasiju BMD-4M, koja se može spustiti padobranima iz zraka pomoću velikih vojno-transportnih zrakoplova kakav je npr. Il-76.

Padobranske jedinice nisu namijenjene  napadu na neprijatelja frontalno.. Za takav zadatak se uvježbavaju teže naoružani borbeni sastavi kopnene vojske opremljeni oklopnom tehnikom (oklopno-mehanizirane jedinice). Osnovni zadatak VDV-a je da se ubaci protivniku duboko iza leđa, gdje će pomoću padobranskog desanta zahvatiti određen prostor u njegovoj pozadini, i za sebe vezati glavninu neprijateljskih jedinica s prve crte fronta, ali i njegovih rezervnih snaga koje se nalaze u njegovoj dubini. Poslije uspostavljanja desantne osnovice, padobranci su dužni energično i bez zadrške (koristeći efekt "iznenađenja") izvršiti napad na sve neprijateljske objekte kao što su zapovjedni punktovi, položaji gdje se nalaze rezervne snage neprijatelja, presijecanje i zaposjedanje komunikacija koje iz dubine neprijateljskog teritorija izvode ka prvoj crti fronta, zemaljsko navođenje zrakoplovnih i topničko-raketnih napada vođenim streljivom po najvažnijim objektima i tehnici neprijatelja itd.
Istovremeno, ovu operaciju će pratiti glavne ofenzivne snage za "proboj"  (oklopno-mehanizirane i motorizirane brigade i divizije), koje će daleko lakše savladati obrambene pozicije neprijatelja, koji će se suočiti s napadima koji dolaze sa svih strana. Upravo je "efekt iznenađenja" najvažniji element u padobranskoj taktici. Zato se desant mora izvoditi u strogoj tajnosti. Jer, ukoliko neprijatelj otkrije pravo mjesto i vrijeme mjesta spuštanja, padobranski desant je uglavnom osuđen na debakl. Po pravilu, padobranci su najranjiviji u prvih nekoliko sati tokom izvođenja desanta. Kada se spuštaju padobranima i prizemljuju na tlo gdje raspremaju ogromnu količinu desantirane opreme koja se uglavnom nalazi na otvorenom prostoru koji nije zaštićen šumskom vegetacijom (veći pašnjaci, livade, njive). U danim okolnostima, desantnoj grupi smrtonosne udarce mogu nanijeti neprijateljski zrakoplovi i helikopteri, koji se za vrlo kratko vrijeme mogu pojaviti iznad njihovih glava i obasuti ih mitraljezima i raketama prilikom spuštanja na tlo. Da bi se ovako krajnje opasne situacije spriječile, VDV će u prvom valu zajedno s padobrancima desantirati i protuzračne zračno-desantne raketne sustave "Pticelov".
 
"Naš vjerojatni protivnik će za neutralizaciju desantnih snaga najveći naglasak staviti na široku upotrebu zračnih borbenih kapaciteta kakvi su zrakoplovi, helikopteri i udarne bespilotne letjelice"- ističe vojni stručnjak, Aleksej Leonkov. "Upravo taj vremenski vakuum prilikom desantiranja i slijetanja na tlo, kao i raspremanja desantirane borbene i pomoćne tehnike, najkritičnije je razdoblje za uspjeh naše operacije. Čim dobije informaciju da je padobranski desant izvršen, neprijatelj će odmah reagirati tako što će na zahvaćeno područje uputiti interventne snage.
U prvom redu one će se sastojati od bombarderske/jurišne avijacije, ofanzivnih helikoptera, udarnih i izviđačkih bespilotnih letjelica, koje će  izvesti masovne napade po našim snagama. Da bi ovaj rizik smanjili na prihvatljiv minimum koji neće ugroziti konačni efekt padobranske operacije, od vitalne važnosti je uvođenje mobilnog protuzrakoplovnog raketnog sustava "Pticelov" koji će se zahvaljujući svojim malim gabaritima, uspješno spustiti iz zraka. Istina, padobranske jedinice u svom sastavu imaju raketne PZO sustave kratkog dometa "Strijela-10", ali oni nemaju vitalno važnu sposobnost da se padobranima direktno spuštaju iz zraka. Protuzračna obrana padobranskih jedinica se u cjelini oslanja na lake prijenosne raketne lansere "Igla" koje za razliku od ozbiljnijih raketa koje se nalaze na lansirnim vozilima, jednostavno imaju znatno manji efektivni domet i razornu moć bojeve glave. "Uvođenjem mobilnih raketnih sustava "Pticelov" kojima treba rekordno mali vremenski period da iz desantnog položaja prijeđu u borbeni, sitaucija se radikalno mijenja", - ističe ruski stručnjak.

"Sosna" je po prvi put demonstrirana 2013.godine u Smolensku, na konferenciji koja je u cjelini bila posvećena problemima daljnjeg razvoja trupne protuzračne komponente u okviru kopnene vojske. Na šasiju transportnog gusjeničara MTLB integriran je borbeni modul s raketama. Sustav je razvio Konstruktorski ured precizne mehanike u kooperaciji sa Saratovskim zavodom. Glavna karakteristika sustava „Sosna“ bio je snažan optoelektronski blok za pasivno otkrivanje i praćenje zračnih ciljeva, što je značajno povećavalo stupanj preživljavanja sredstva na bojnom polju (neprijateljske letjelice vrlo teško otkrivaju sredstva PZO koja rade u pasivnom režimu rada). Njegova optika ima sposobnost otkriti i pratiti letjelicu veličine lovačkog zrakoplova na udaljenosti i do 30 km.
 
Druga, ništa manje značajna karakteristika ovog sustava je respektabilni borbeni komplet koji se sastoji od 12 navođenih raketa¹ klase zemlja-zrak kalibra 130mm, koje mogu pogoditi zračni objekt na udaljenosti od 10 km, i visini do 5 km. Ove rakete su smještene na rotirajući modul, koji pokriva prostor 360 stupnjeva oko vozila. Na njemu se nalazi 2h6 raketa "Sosna-R" koje su smještene u specijalne transportno-lansirne kontejnere koji su slični kao na PZO sustavu "Pancir". Na ovaj način, jedna "Sosna" integrirana na bazu BMD-4 s posadom od dva čovjeka (operater i vozač), za 12 h premašuje vatrenu moć pozicije koju su standardno činila dva vojnika opremljena s lakim prijenosnim raketnim sustavom "Igla".

Neprijateljski piloti vrlo teško mogu izbjeći raketu koja se lansira iz "Sosne", pošto se ona ka cilju navodi kombiniranim putem. U vrlo kratkom dijelu njene putanje ona se na cilj navodi radio-vezom, koja je inače vrlo osjetljivo na protivničke sustave za PeB. Čim raketa registrira svoj cilj, daljnje upravljanje nad njenim letom preuzima izrazito otporni laserski sustav navođenja, koji praktički garantira pogodak u cilj. Integrirana elektronika koja je povezana s moćnim optroničkim blokom može samostalno otkrivati i pratiti svoje ciljeve, gdje operateru na oruđu preostaje samo pritisnuti gumb za lansiranje rakete. U borbenim uvjetima koji ne trpe nikakvo uzaludno traćenje vremena koje je rezultat povišene razine stresa, ovakva automatizacija u procesu otkrivanja, praćenja i uništenja cilja, značajno smanjuje mogućnost pogreške. Prema riječima ruskih vojnih analitičara novi protuzrakoplovni raketni sustavi ozbiljno će po svojoj efikasnosti premašiti lake prijenosne raketne sustave (LPRS) koji se nalaze u sastavu VDV-a, a koji se ispaljuju s ramena. Međutim, njihovo uvođenje u operativnu upotrebu neće izbaciti LPRS iz naoružanja. Štoviše, razraditi će se nove taktične forme koje će omogućiti djelovanje u tandemu koje će činiti npr. sustav PZO "Pticelov" i nekoliko vatrenih parova naoružanih LPRS.
 
Rusko ministarstvo obrane se ozbiljno bavi problemom učinkovitog pokrivanja zračnog prostora iznad desantne osnovice na koju je izveden padobranski napad. Još 2014. godine ruski padobranci su dobili nove LPRS 9K333 "Verba" s izuzetnim tehničko-taktičkim karakteristikama u odnosu na ranije tipove ovog oružja. Osnovni zadatak "Verbe"“ je borba protiv širokog spektra zračnih ciljeva, koji masovno primjenjuju sredstva za izbjegavanje raketa opremljenih IC bojevih tragačima. Ovo će joj omogućiti izuzetno suvremena multispektralna IC samonovađena bojeva glava koja radi u tri režima, ultraljubičastom i dva infracrvena. Ovakav samonavođeni upravljački blok će vrlo efikasno raspoznavati lažne mamce i usmjeriti raketu ka pravom cilju, i to u svim vremenskim uvjetima bez obzira na prozračnost neba. Njena bojeva glava će biti izuzetne razorne snage, a njenu udarnu moć će pojačati i aktivacija goriva koja se nalazi u tijelu rakete. Ovakvu eksploziju će teško moći preživjeti i najizdržljiviji zračni ciljevi. Značajno su povećani  horizontalni i vertikalni dometi oružja u odnosu na prethodne modele. LPRS "Verba" je sposobna oboriti cilj na udaljenosti i do 6400 metara, dok je visina povećana za čitavih 1000 metara, i sada iznosi respektabilnih 4500 metara.

¹ Također, ove rakete uz rasprskavajuće, posjeduju i protuoklopne bojeve glave koje se mogu upotrijebiti oklopnih neprijateljskih ciljeva ili utvrđenih vatrenih točaka

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće