Treba li robotima dopustiti da zvone crkvenim zvonima?

kolokola.ru
Roboti preuzimaju svijet! Tehnologija danas ulazi i u sveti svijet religije, ali nisu svi sretni zbog toga.

Ljubav prema crkvenim zvonima je svojstvena svim Rusima, kako je jednom rekao čuveni ruski pijanist Sergej Rahmanjinov. Bi li on povjerovao da danas ljudi impresivnu zvonjavu zvona mogu čuti bez prisutnosti pravog zvonara? Bi li on, ili bilo tko drugi, očekivao da će robot biti zadužen za pozivanje ljudi u dom Božji?

Ne bismo ni mi, ali to je stvarnost. Oko 700 crkava u Rusiji je već opremljeno takozvanim "elektroničkim zvonarima", a njihov broj raste iz godine u godinu. Zašto se to događa i što to znači za Crkvu?

Ne radi se o novoj tehnologiji

Prema riječima šefa Međunarodnog centra za zvonarsku umjetnost Andreja Djačkova, prvo elektroničko zvono je uvedeno 2007. godine u selu Iljinskoje u Moskovskoj oblasti. To je mali elektronički blok koji kontrolira pogone povezane s zvonima, imitirajući ruke i noge zvonara - no nije bilo planirano da uređaj krene u masovnu proizvodnju.

Kako objašnjava Djačkov, nije to bilo nešto posve novo za ruske crkve. Slični mehanizmi su postojali još u 17. stoljeću. Za vrijeme vladavine Petra Velikog postojao je europski sustav zvan "samozvon", koji se koristio u jednoj od peterburških crkava.

"Ono što imamo danas je elektroničko zvono koje može imitirati zvonjavu ruskog zvona kao da njime zvoni pravi zvonar. To je najnoviji trend", kaže Djačkov. "Prije toga su postojali jednostavniji mehanizmi - 'kuranti' - koji nemaju sposobnost usklađivanja zvona i prilagođavanja glasnoće poput elektroničkog zvonara."

Kao što je slučaj u selu Iljinskoje, gdje je uveden prvi ovakav sustav, glavna uloga ovakvog zvona je pomoći crkvama bez stalnih zvonara. Taj problem postoji u mnogim regijama Rusije, posebice s obzirom na aktivnu izgradnju novih crkava u zemlji. Kako kažu dužnosnici, u Rusiji već postoji 40 tisuća crkava s u prosjeku tri nove crkve koje niču svaki dan. S obzirom na nedostatak kvalificiranog osoblja, roboti mogu osigurati da se zvonjava čuje u svakoj crkvi.

Ovi sustavi nisu jeftini. U usporedbi s "kurantima" koji se obično koriste za zvonjavu sata, elektronička zvona su dvostruko skuplja. Cijene se kreću od 80 tisuća rubalja (1090 eura) za oba, a mogu se popesti do čak 150 tisuća rubalja (2040 eura) za "kurante" i 300 tisuća rubalja (4080 eura) za sustav elektroničkog zvonara, ovisno o broju zvona, kaže Djačkov.

Za ovu cijenu potonji sustav omogućuje korisniku da zvonjavom upravlja na daljinu s pametnog telefona, bez penjanja do zvonika. Sustavom se može upravljati i ručno, u slučaju da crkva dobije pravog zvonara.

Andrej Djačkov sa sustavom elektroničkog zvonara. Katedrala sv. Izaka u Sankt-Peterburgu.

Roboti protiv ljudi?

Profesionalni zvonari, kao što je Ljubov Rudacka iz Kostromske oblasti, nisu oduševljeni ovom novom tehnologijom. Ljubov misli da je prilično čudno povjeriti mehaničkom sustavu zadatak da djeluje kao sveti glas koji poziva u crkvu. "Zvonar u svoju zvonjavu unosi svoje osjećaje i prati je molitvom. Kao što pokazuje praksa, ljudi to osjećaju kada čuju zvonjavu. Kakve osjećaje može izazvati robot?", pita Ljubov.

Prema anketi koju je u srpnju provela radijska stanica Eho Moskvi, oko 38 posto ispitanika misli da važno je da u crkvi zvoni pravi zvonar, a ne robot, dok 52 posto to ne smatra važnim.

Službena Pravoslavna crkva također ne ograničava ovaj trend. Takva tehnologija se koristi ne samo u ruskim crkvama, nego i u Grčkoj, rekao je za Meduzu Aleksandar Volkov, voditelj službe za medije Patrijarha moskovskog i sve Rusije. Volkov kaže da problem nije novac, već nedostatak kvalificiranih zvonara: "Ovo je uobičajena praksa, pogotovo u regijama gdje nema pravih zvonara koje bi crkve mogle zaposliti."

Doista, često se događa, čak i u pravoslavnim crkvama u inozemstvu, da se zvona postavljaju čak i kada ih nema tko koristiti, kaže Djačkov. "Zvona su tiha. A u ovim je slučajevima, kada im tehnologija pomaže da zvone, reakcija uvijek pozitivna", dodaje on.

S druge strane, on ističe da nema zamjene za pravog zvonara: "Nikada nisam čuo za takve slučajeve. Živi zvuk je uvijek bolji od mehaničkog zvuka i čovjeka ništa ne može zamijeniti. Nadam se da će se elektronička zvona koristiti mudro; slično je s telefonima, računalima i televizorima, oni nikada neće zamijeniti ljudsku komunikaciju."

"Crkvena zvona su tijekom sovjetskog razdoblja ušutkana, a mnoga od njih su uništena", prisjeća se William Brumfield, povjesničar ruske arhitekture i profesor slavenskih studija na Sveučilištu Tulane (SAD). "Zvona se sada restauriraju i razumljivo je da je Crkva odobrila korištenje zvonjave na daljinu. Zvona ne služe samo za dekoraciju. Njih treba čuti. No poželjno je čuti prave zvonare, koji igraju središnju ulogu kao glazbenici i učitelji. "

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće