Ovdje se govori o posljednjoj modernizaciji ruskog oklopnog jurišnika koji nosi oznaku Su-25SM3. Prema mišljenju stručnjaka, primijenjeni oblik modernizacije je toliko obiman da je praktički od ovog zrakoplova stvorio novi borbeni stroj. Ugrađeni su novi motori, a potpuno su zamijenjeni napadno-navigacijski sustav i avionika, prenosi internetski portal RG.
Jurišnici Su-25SM3 su proširili svoje taktičke sposobnosti, jer su zahvaljujući integriranoj opremi dobili mogućnost uporabe zrakoplovnih raketa klase zrak-zrak srednjeg dometa R-77 i R-27! Dakle, postali su lovci-bombarderi.
Pored dupliranja oklopne zaštite na vitalnim dijelovim aviona, koja se sastoji od pregradnih dvostrukih panela napravljenih na bazi titana i specijalnih čelika, Su-25SM3 će biti opremljen kompleksom za protuelektronsku borbu "Vitebsk-25". Radi se o individualnom kompleksu zaštite, koji svoju primjenu ima na zrakoplovima i helikopterima. Namijenjen je zaštiti aviona od protivničkih raketa opremljenih infracrvenim, ultra-ljubičastim, optičkim i radarskim glavama za samonavođenje. Dakle, pored raketa koje se ispaljuju s ramena, a koje se vrlo lako mogu naći u rukama terorističkih formacija (npr. "Strela", "Igla", "Stinger" i sl.), ovaj kompleks vrlo uspješno ometa i rakete srednjeg i velikog dometa koje imaju ozbiljne vojske ("Patriot", "Aster", "Buk"). Osnovni element "Vitebsk" predstavljaju dvije kompjuterizirane stanice aktivnog ometanja L-370-3S, koje se nalaze u specijalnim spremnicima na potkrilnim nosačima aviona. One predstavljaju novu generaciju uređaja za aktivno ometanje koje uvelike deformiraju i neutraliziraju radarski signal koji emitiraju neprijateljski radari, i tu u svim dijapazonima rada. Tu se nalazi i sustav L-150-16M "Pastel" koji detektira ozračenje zrakoplova od strane protivničkih radara, i upozorava pilota da primijeni odgovarajuće protumjere u cilju izbjegavanja radarske vidljivosti. Pored ove dvije stanice koje ometaju radarski signal, tu se nalazi i kompleks zaštite od raketa koje se ispaljuju iz LPRS. Sastoji se iz detektora infracrvenog ozračenja (2 senzora na prednjem i stražnjem dijelu zrakoplova) koji je povezan s dva dispanzera CV-26M namijenjena pasivnoj zaštiti aviona koji ukupno imaju 56 punjenja. Oni imaju širok dijapazon svoje primjene i mogu učinkovito zbuniti protivničke rakete koje se navode infracrvenim, optičkim i radarskim putem. Testiranje ovog kompleksa je zaista pokazalo odlične rezultate. Naime, na Ahtubinskom poligonu je po vojno-transportnom helikopteru Mi-8 koji je ojačan sustavom PeB "Vitebsk" djelovano s čak 20 raketa ispaljenih iz LPRS "Igla".
Osnovu paketa SM3 predstavlja integracija novog elektro-optičkog kompleksa SOLT-25, koji po svojim ukupnim karakteristikama predstavlja ozbiljan iskorak unaprijed kada su u pitanju ovi sustavi. SOLT-25 predstavlja višekanalni kompleks, koji pored TV-kanala ima termovizijsku kameru i laserski daljinomjer. Zahvaljujući svojim naprednim funkcijama on može uspješno detektirati veliki broj "točkastih" ciljeva na ozbiljnim daljinama, i to u svim meteo uvjetima, dan/noć. Odlikuje se visokim stupnjem automatizacije, što do krajnjih granica pojednostavljuje posao pilota. Također, značajno je unaprijeđen i kokpit aviona koji je obogaćen novim Head-up zaslonom, kao i dodatnim ekranima koji pomažu pilotu prilikom kontrole statusa glavnih sustava zrakoplova.
"Kada se usporede ova dva zrakoplova, ruski Su-25SM3 odnosi prevagu po pitanju brzine, ali i po još jednoj važnoj stvari, jer je napadno-navigacijski kompleks ovog jurišnika koncentriran u 'nosu' aviona. Istvoremeno, ovo mu i ograničava njegove sposobnosti", ističe američki stručnjak za vojna pitanja i nacionalnu sigurnost Charlie Gao.
Američki jurišnik A-10 "Thunderbolt" i dalje ima prednost kada su u pitanju rakete opremljene opto-elektroničkim samonavođenim bojevim glavama koje se lansiraju po principu "ispali i zaboravi". Međutim, ove rakete imaju jedan krupan nedostatak, a to su suvremena protuelektronska sredstva koja su "naučila" kako s njima izaći na kraj. S druge strane, ruski jurišnik Su-25SM3 uglavnom koristi rakete klase zrak-zemlja koje se na cilj navode putem laserskom snopa koji je otporan na sredstva za PeB. Jedina ograničavajuća okolnost u ovom slučaju je da pilot mora na nišanu sve vrijeme držati svoh cilj, dok raketa ne obavi započeti posao.
"Oba aviona imaju svoje specifične prednosti. A-10 'Thunderbolt' je orijentiran na primjenu moćnog 30-mm rotacijskog topa i 'pametnih' opto-elektroničkih raketa, dok je Su-25 fokusiran na precizno neutraliziranje kopnenih ciljeva pomoću zrakoplovnih bombi i navođenih raketa koje se navode putem laserskog snopa", ističe stručnjak.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
