Ispred svog vremena: Laserski leteći transporter, supermanevarbilni lovac, neuhvatljivi tenk

Paškovski/Sputnik
Ovi prototipi su svojevremeno potresli cijeli svijet, a zatim su misteriozno prepušteni zaboravu.

Svako oružje se mnogo puta testira prije nego što se pusti u serijsku proizvodnju. U ruskom arsenalu postoji čitav niz jedinstvenih i ekskluzivnih sustava naoružanja koji nisu prošli stroga državna ispitivanja, ali su zauvijek ušli u povijest industrije oružja.

Transportni zrakoplov s laserskim topovima

A-60 – sovjetski/ruski eksperimentalni leteći laboratorij, nosač laserskog oružja napravljen na bazi zrakoplova Il-76MD. Namijenjen je za istraživanje širenja laserskih zraka u gornjim slojevima atmosfere, a kasnije i za ometanje neprijateljskog opažanja.

Sredinom 1970-ih ruski inženjeri su pokušali napraviti prvo rusko lasersko oružje koje bi moglo obarati zrakoplove kao što to rade X-wings u filmovima "Ratovi zvijezda".

Za prvo testiranje konstruktori su izabrali ogromni transportni zrakoplov Il-76MD. Ovaj poznati zrakoplov je postao potpuno nova "ptičica" kada su mu dodani laserski topovi.

Tako je zrakoplov umjesto uobičajenog konusa na kljunu dobio kupolu za usmjeravanje laserske zrake. Pored toga je dobio i dva velika aerodinamična nosača ispod trupa s dodatnim generatorima napajanja laserskog oružja.

Međutim, tehnologije toga doba nisu mogle osigurati otporan i stabilan laser koji bi mogao uništavati metalne ciljeve u različitim vremenskim uvjetima. Za likvidaciju zračnih ciljeva laserima iz 1970-ih bilo je potrebno idealno sunčano vrijeme bez kiša, magle, itd. Pored toga, čak i s dva dodatna generatora ispod zrakoplova svaka njegova upotreba je trošila mnogo energije, tako da su se laseri gasili već poslije 2-3 djelovanja.

Iz tog razloga je vojni vrh odlučio odgoditi laserski program i reinvestirati novac u druge potencijalne projekte onoga doba.

Su-47 "Berkut"

Suhoj Su-47

Prototip lovačkog zrakoplova Su-47 "Berkut" pojavio se krajem 20. stoljeća. To je bio prvi zrakoplov ruskog ratnog zrakoplovstva s krilima okrenutim naprijed pod oštrim kutom, tj. s takozvanom obrnutom strijelom.

Zahvaljujući toj inovaciji zrakoplov je dobio izvrsne manevarske mogućnosti, jer su piloti mogli mnogo bolje upravljati letjelicom pri manjim brzinama. Pored toga, kompozitni materijali su potpuno smanjili uočljivost zrakoplova na ondašnjim radarima.

Ovaj prototip je zaista imao veliki vojni potencijal, ali je postojao i jedan problem: krila i trup su zbog specifične konstrukcije mogli biti napravljeni samo od skupocjenog karbona ojačanog ugljičnim vlaknima i plastikom, što bi u serijskoj proizvodnji bilo veliko opterećenje za proračun, da i ne govorimo o sredstvima koja bi ratno zrakoplovstvo moralo trošiti na opsluživanje zrakoplova Su-47.

Iz tog razloga ovoj letjelici nije bilo suđeno da postane serijski ruski lovački zrakoplov, ali je ona zato postala idealan instrument za testiranje najnovijih vojnih tehnologija koje su korištene u modelu Su-35 generacije 4++, pa čak i na posljednjem Su-57 pete generacije .

Postoji samo jedan primjerak zrakoplova Su-47 i on se nalazi u Letačko-istraživačkom institutu "Gromov" u Podmoskovlju.

Najniži ruski tenk

Najniži ruski tenk, Objekt 775.

Ruski vojni inženjeri su sredinom 1960-ih eksperimentirali na stvaranju "nepobjedivih" tenkova naoružanih raketama. U ono doba nije bilo znanstveno-fantastičnih tehnologija iz romana Raya Bradburyja, te su se dizajneri zadovoljili smanjenim gabaritima novog stroja. Tako je ruska vojska dobila najniži tenk s oznakom Objekt 775.

U novi tenk su mogla stati samo dva člana posade, umjesto "standardnog trija", i oni su se sve vrijeme nalazili u izoliranoj kabini kupole okružene tonama metala, motora i drugih sličnih dijelova. Takvo konstruktorsko rješenje je "spljoštio" tenk, tako da je on bio visok samo 170 cm, što je za jedan metar manje od drugih tenkova toga doba.

Stroj je bio naoružan vrlo razornim raketama, ali je niski profil tenka znatno sužavao pregled terena, tako da je za posadu, tenk i njegovo naoružanje svaka prepreka predstavljala problem.

Rakete su se navodile putem infracrvenog snopa i bile su toliko osjetljive da ih je ometala čak i dimna zavjesa, a pogotovo čvršće fizičke prepreke ili visina terena. Tako su potencijalne prednosti ovog tenka istovremeno bile i njegova slaba strana, te je projekt prepušten zaboravu.

Danas postoji samo jedan ovakav tenk i on se nalazi u muzeju parka Patriot u Podmoskovlju.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće