Ruski Iskander-M na nišanu drži 600 američkih vojnika u vojnoj bazi Al-Tanf

Slobodan Đukić
Nema nikakve sumnje da bi u slučaju eventualnog američkog napada, prilikom kojeg bi bili ugroženi životi ruskih vojnika i civilnog osoblja, ovi sustavi recipročno mogli djelovati po vojnim instalacijama SAD-a i njegovih saveznika, a koji se nalaze u bližoj regiji. S gotovo 100%-tnom vjerojatnošću bi u tom slučaju bili uništeni svi regionalni ciljevi, uključujući vojnu bazu Al-Tanf, zrakoplovu bazu H-5 u Jordanu, kao i Akrotiri na Cipru.

Ruski kontigent koji se nalazi na prostoru Sirije u svom naoružanju ima i operativno-taktičke raketne sustave klase zemlja-zemlja Iskander-M. Ove rakete mogu biti izuzetno učinkovito sredstvo odvraćanja za bilo kakvu vrstu nepromišljene avanture koja se sa Zapada najavljuje posljednjih dana.

Ranije se dosta spekuliralo o tome je li ruska vojska uopće prebacila ovako respektabilne udarne sustave na teritorij Sirije. Točku na bilo kakvo nagađanje je stavio ruski ministar obrane, general Sergej Šojgu, koji je krajem 2017. godine izjavio da je ruski sustav "Iskander-M" prisutan na teritoriju Sirije. I ne samo to. On je tada rekao da su ovi sustavi imali i svoje prvo vatreno krštenje u realnim borbenim uvjetima, gdje su prikazali zavidnu učinkovitost.

"Iskander-M" ustvari posjeduje dvije kvazibalističke rakete 9M723, koje se nalaze na transportno-lansirnom vozilu 9P78-1. U okviru jedne raketne brigade može biti i do 12 ovakvih lansirnih jedinica s ukupno 24 operativne rakete. Pretpostavka je da se na teritoriju Sirije ne nalazi cijela raketna brigada naoružana ovim sustavima, nego da je eventualno prisutno do šest ovih jedinica s 12 raketa.

Kvazibalistička raketa 9M723 se odlikuje izuzetno velikom brzinom leta i promjenljivom putanjom, tako da predstavlja veoma zahtjevan cilj kojeg je vrlo teško, praktički nemoguće oboriti s poznatim sustavima PRO. Raketa je sposobna pri brzinama koje premašuju 7500 km/h manevrirati po visini i pravcu (trpi opterećenje i do 30 G), pri čemu može doseći visinu i do 100 km. Njezin maksimalni domet doseže cijelih 500 km, dok je na tim daljinama njezino maksimalno odstupanje od cilja svega 5-7 metara (satelitsko navođenje). Ako se zna da jedna raketa nosi bojevu glavu od pola tone visokobrizantnog eksploziva, ovo skretanje ne predstavlja praktički nikakav problem. Štoviše, ako se uzmu njezine karakteristike, može se reći da ova raketa spada u najpreciznija oruđa takvog tipa u svijetu. U punom smislu predstavlja jedno visoko-precizno oruđe ogromne razorne moći, koje poput snajpera pogađa svoje ciljeve na daljinama i do 500 km.

Domet rakete 9M723 lansirane iz operativno-taktičkog sustava

Osim rakete 9M723, ovaj sustav u svom naoružanju posjeduje i krstareću raketu 9M728 ili R-500, za koju se pretpostavlja da ima za čak 5x veći domet od rakete 9M723. Službeno je operativni domet ove rakete ograničen na 500 km, dok neslužbeno on dostiže čitavih 2500 km! Oko ove rakete vlada jedna vrsta mistifikacije, i o njoj nema baš previše podataka. Dio stručnjaka smatra da je ova raketa nastala na bazi krstareće rakete strateške namjene KS-122, dok drugi dio smatra da ova raketa ustvari predstavlja modificirani "Kalibr" koji se ispaljuje s kopna. Ako se u obzir uzmu karakteristike ove dvije rakete, pretpostavlja se da se radi o krstarećoj raketi koja se kreće u niskom profilu leta, visokom podzvučnom brzinom (0.8-0.9 Maha) i koja ima između 300-450 kg tešku bojevu glavu. Ova raketa se za razliku od 9M723 može oboriti suvremenim sredstvima PZO, međutim, osnovni problem predstavlja njezina vrlo slaba radarska uočljivost, zahvaljujući implementaciji posebnih materijala koji smanjuju njezinu refleksiju (visok stupanj steltnosti).

Nema nikakve sumnje da bi u slučaju eventualnog američkog napada, prilikom kojeg bi bili ugroženi životi ruskih vojnika i civilnog osoblja, ovi sustavi recipročno mogli djelovati po vojnim instalacijama SAD-a i njegovih saveznika, a koji se nalaze u bližoj regiji. Posebno će biti ugrožena vojna baza Al-Tanf koja se nelegalno nalazi na teritoriju Sirije u provinciji Homs. Ova baza bi u djelićima sekunde bila zbrisana s lica zemlje, sa svojih 600 američkih vojnika, kao i baterijama VLR "Himars" koje se tamo nalaze. Pored ovog objekta, u dometu raketa "Iskander-M" se nalazi i zrakoplovna baza Princ Hasan (ili H-5) koja se nalazi na teritoriju Jordana. Postoje opravdane incicije da bi se kapaciteti ove baze koristili u eventualnoj agresiji na Siriju, posebno od strane francuskog zrakoplovstva koje tamo ima određene borbene kapacitete (eskadrila borbenih zrakoplova Rafale). Također, prilikom eventualnog regionalnog ruskog kontraudara, na meti bi se našla još jedna baza, koja bi s 100%-tnom vjerojatnošću bila uništena. Radi se o britanskoj avio-bazi Akrotiri koja se nalazi na Cipru. Ovdje se trenutno nalazi jedna lovačko-bombarderska eskadrila sa zrakoplovima Tornado i Eurofighter Typhoon, avio-transportna i izviđačka komponenta sa specijalnim zrakoplovima i bespilotnim letjelicama. Pored ova tri najveća objekta, ruska vojska bi pokrila i na desetke točkastih punktova na sjeveru Sirije, na kojima se nalaze američki vojnici.

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće