Zašto zemlje NATO-a ljubomorno čuvaju sovjetsko oružje?

I, premda na svojim istočnim granicama uporno nastavljaju tražiti "onog koga nema", bivši saveznici SSSR-a ne žure u staro željezo poslati tehniku koja je proizvedena u Sovjetskom Savezu. Preko 350 poduzeća vojne industrije, koja su prilagođena standardima iz prošle epohe, nastavljaju proizvoditi streljivo, vršiti remont i modernizaciju sovjetskog oružja.

Vojni stručnjaci smatraju da bi odustajanje od ruskog oružja značilo kraj za značajan dio vojne industrije bivših potpisnica Varšavskog sporazuma. "Istočna Europa iz sve snage pokušava održati proizvodnju sovjetske tehnike", potvrđuje direktor Centra za strateške odnose Ivan Konovalov. Prema njegovom mišljenju, to nema toliko veze s nedostatkom sredstava za modernizaciju naoružanja. Koristeći nestabilnu situaciju u svijetu, istočni Europljani trguju oružjem u ratnim zonama. Potražnja za sovjetskim naoružanjem i dalje je velika. Bugarska je u posljednjih nekoliko godina dobro zaradila na isporukama oružja na Bliski istok, uključujući Siriju. Prihod njezinih zavoda za strojogradnju u posljednje se tri godine uvećao za gotovo 200 posto.

Varšavski sporazum je otišao u povijest još prije četvrt stoljeća, a tenkovski parkovi Češke, Slovačke, Mađarske, Rumunjske, Bugarske, pa čak i bivših jugoslavenskih republika, i dalje sadrže sovjetske T-55 i T-72 ili lokalne improvizacije na njihovu temu. NATO tenkove ima samo Poljska. Još početkom stoljeća Varšava je od Njemačke dobila preko 230 "Leoparda" koji su odslužili svoje. Poljaci imaju i svoj ponos: 232 tenka PT-91 Twardy. Istina, stručnjaci ovaj tenk smatraju samo uvjetno poljskim. "Poljska kaže da proizvodi svoje tenkove, ali svi znaju da je Twardy zapravo sovjetski T-72, koji su oni ranije proizvodili po licenci", objašnjava za RIA Novosti Ivan Konovalov.

U sastavu naoružanja istočnoeuropskih zemalja dominira i sovjetska artiljerija, a ostaju i na stotine sovjetskih borbenih vozila pješadije, oklopnih transportera i borbenih izviđačkih vozila. Situacija je slična i kada govorimo o PZO sustavima i avijaciji u vojskama bivših članica Varšavskog pakta.

Na pitanje o tome kada će istočna Europa konačno odustati od sovjetskog oružja stručnjacima je zasad teško odgovoriti. Čak i ako nekadašnji saveznici SSSR-a nekako izdvoje novac, proces zamjene naoružanja će trajati godinama. Primjerice, od potpisivanja ugovora do isporuke sustava PZO obično prođe pet do šest godina.

Pročitajte i: Zašto je NATO kopirao ruski "Kalašnjikov"?