Proizvodnja "Bijelog labuda" je započela u Kazanskom zrakoplovnom zavodu S. P. Gorbunova KAPO još 1984. godine. Tvornica je proizvodila ove zrakoplove tempom od 3-4 jedinice na godišnjoj razini. Intenzivan proizvodni proces je trajao sve do 1992. godine, kada je na vlast došao Boris Jeljcin, koji je obustavio njegovu daljnju proizvodnju i prijem u jedinice ruske vojske. Uslijedilo je pet teških godina za ovaj zavod. Međutim, 1997. godine ponovno započinje priprema za nastavak njegove proizvodnje. Prošlo je čitavo desetljeće dok su dva nedovršena zrakoplova nekako dovedena do operativne funkcije. Ostao je još jedan nedovršeni zrakoplov, koji je trebao biti sklopljen po najnovijem programu modernizacije na standard Tu-160M. Ovaj zrakoplov je konačno dovršen u studenom prošle godine i trenutno se nalazi u fazi letnih ispitivanja.
Modernizacija strateških raketonosaca Tu-160M na bazi prethodne verzije zrakoplova Tu-160 značajno ojačava borbene potencijale ruske strateške avijacije. U skorijoj budućnosti će započeti proizvodnja apsolutno novih borbenih strojeva s oznakom Tu-160M2. Naime, u prethodne dvije godine Kazanska tvornica zrakoplova KAPO je izvršila ozbiljnu reorganizaciju, stavljajući u funkciju specijalnu tehnološku liniju za proizvodnju "Bijelog labuda", i u potpunosti je kompletirala tvornicu za montažu. Pretpostavka je da će ova tvornica započeti serijsku proizvodnju novih letjelica od 2022. godine. Do tada će se preostalih 11 Tu-160 vjerojatno modernizirati na standard Tu-160M1+, koji ustvari predstavlja prijelazni paket koji u svom sastavu ima dijelove opreme koji su namijenjeni novom Tu-160M2. U svakom slučaju, u ruskim medijima vlada jedna vrsta konfuzije kada su u pitanju informacije o ovom zrakoplovu, tako da se trenutno ne može točno precizirati o kakvim paketima modernizacije se radi, i što sve oni podrazumijevaju.
Zajedno s prototipskim verzijama, napravljeno je 35 strateških bombardera Tu-160. Kao što smo rekli, avijacija Dugog dometa raspolaže s ukupno 16 operativno spremnih bombardera Tu-160/Tu-160M. Trenutno se u sastavu bombarderskih eskadrila nalazi 11 zrakoplova bazične verzije T-160, i 5 moderniziranih Tu-160M. Shodno tome, letjelica s evidencijskim brojem 8-04 će biti prva kod koje će najvjerojatnije biti primijenjen modernizirani standard T-160M/M1+. Ovaj zrakoplov je nazvan po nekadašnjem zapovjedniku Ratnog zrakoplovstva SSSR-a, a kasnije Rusije, generalu Petru Dejnekinu, koji je nedavno preminuo. Na ovaj standard će se postupno podići i preostalih 11 zrakoplova Tu-160.
Puna modernizacija na standard Tu-160M uključuje unapređenje i proširenje postojećeg radarsko-elektroničkog sustava zrakoplova. Integriran je novi sustav upravljanja naoružanjem koji će omogućiti upotrebu postojećih, ali i perspektivnih krstarećih raketa. Također, značajno će se povećati preciznost tzv. "pametnih", ali i slobodnopadajućih aviobombi. U okviru nišanskog sustava uveden je kanal koji je povezan sa satelitskom mrežom GLONASS. Što se tiče letnih karakteristika zrakoplova, one će ostati na istoj razini kao i kod bazične verzije Tu-160.
Tu-160 spada u najveće letjelice u povijesti ratnog zrakoplovstva. Radi se o supersoničnom bombarderu, koji ima promjenjivu geometriju krila. Prema svojoj težini spada u najteže zrakoplove na svijetu. Njegova maksimalna uzletna masa doseže 275 tona, dok kapacitet njegovog spremišta bombi u unutrašnjosti trupa zrakoplova doseže čak 45 tona ubojnog tereta. Usporedbe radi, američki strateški bombarderi unutar svog trupa mogu ponijeti između 22,7 tona (B-52) - 34,0 tona (B-1B). B-2 "Spirit" ima kapacitet unutarnjih spremika do 27 tona ubojnog tereta. Unatoč tome, Tu-160 može doseći maksimalnu brzinu od 2230 km/h i popeti se na visinu od 21000 metara.
Istina, ovaj zrakoplov nije najbolji kada je u pitanju radarska nevidljivost, gdje američki strateški bombarder B-2 "Spirit" za sada nema premca. Međutim, ni po ovom parametru Tu-160 nije "naivan". Prilikom njegove izrade primijenjene su tehničke procedure koje smanjuju radarsku vidljivost. Kada je riječ o aspektu radarske nevidljivosti, on je u ravnini s drugim američkim strateškim bombarderom B-1B. Međutim, ovakva karakteristika u praksi nema nekog velikog značaja. Naime, Tu-160 je naoružan sa "steltnim" krstarećim raketama dometa preko 5000 km, što znači da zrakoplov nema nikakvu potrebu ulaziti u zračni prostor koji je pokriven neprijateljskim sredstvima PZO.
Tu-160M2 će biti znatno učinkovitiji raketonosac nego što su to njegovi prethodnici. S bazičnom verzijom zrakoplova će dijeliti samo vanjski izgled. Što se tiče ostalih komponenti koje će postati integralni dio ovog zrakoplova, radi se o potpuno novoj letjelici. Veliki dio ovih sustava se nalazi u režimu stroge državne tajne. Ono što je zasigurno poznato jest to da će nova tehnika ovom zrakoplovu osigurati ozbiljan prirast borbenih sposobnosti.
Zamjenik ministra obrane Jurij Borisov je jednom prilikom izjavio da će Tu-160M2 od standardne verzije zrakoplova Tu-160 biti bolji za čak 2,5 puta.
Pored dramatičnog unapređenja elektronskog sustava na zrakoplovu, planira se i poboljšanje njegovih letnih karakteristika. U tom smislu je samarska tvornica SNTK N. D. Kuznjecova razvila novu verziju motora s poboljšanim karakteristikama NK-32-02. On ustvari predstavlja modifikaciju starijih motora NK-32. Kod njega je primijenjena tehnologija elektronskog sustava upravljanja, baš kao i kod mlaznih motora pete generacije. Konstruktori su uspjeli podići i potisnu snagu motora. U režimu dodatnog izgaranja motor razvija potisak od 26 000 kgs. To znači da će zrakoplov moći ponijeti još više korisnog tereta. Motor će biti za 10% ekonomičniji, a jednostavnije će biti i njegovo održavanje. Procjene su da će Tu-160M2, koji će biti opremljen ovim motorima, bez problema dostizati razdaljine veće od 15 000 km.
Inače, s motorom NK-32-02 Rusi imaju velike planove. Pretpostavka je da će ova tvornica do 2030. godine Ministarstvu obrane isporučiti nekoliko desetaka ovih motora, od kojih je svaki težak po 3,5 tone. Na bazi NK-32-02 ruski konstruktori će razviti novi motor za PAK-DA, kao i posebni motor za teški vojno-transportni zrakoplov AN-124 koji trenutno koristi ukrajinske motore D-18T.
Kao što smo već napomenuli, avionika za Tu-160M2 će biti radikalno unaprijeđena. Navigacijski sustav će koristiti tri mehanizma orijentacije:
Znatno će porasti zaštita zrakoplova od praktički svih vidova borbenih sustava zračnog i kopnenog baziranja. Kompleks obrane koji se razvija za Tu-160M2 će osigurati gotovo 100% zaštitu zrakoplova od raketa klase zrak-zrak i zemlja-zrak. Ovo je nedavno izjavio Vladimir Mihev, zamjenik generalnog direktora koncerna "Radioelektronnie tehnologii" - KRET. Inače, ovaj koncern je dobio zadatak da razradi apsolutno savršeni sustav za protuelektronsku zaštitu zrakoplova Tu-160M2. On mora neutralizirati svaku prijetnju koja može doći od postojećih, ali i perspektivnih raketa koje mogu ugroziti zrakoplov. Spekulira se da će baza za ovaj protuelektronski "štit", koji će biti u sklopu Tu-160M2, predstavljati sustav PeB "Vitebsk". Najnoviji sustav će po kvaliteti ali i količini ugrađenih komponenata daleko nadići PeB "Vitebsk". On će po svojoj funkciji biti blizak s kompleksom za protuelektronsku borbu koji je primijenjen na ruskom lovcu pete generacije Su-57. Inače, kompleks "Vitebsk" štiti zrakoplove od protivničkih raketa opremljenih infracrvenim, ultra-ljubičastim, optičkim i radarskim glavama za samonavođenje. Dakle, pored raketa koje se ispaljuju s ramena, a koje se vrlo lako mogu naći u rukama terorističkih formacija (npr. "Strela", "Igla", "Stinger" i sl.), ovaj kompleks vrlo uspješno opstruira i rakete srednjeg i velikog dometa koje imaju ozbiljne vojske ("Patriot", "Aster", "Buk").
Radarska stanica novog raketonosca će tehnološki također pripadati tehnici koja se ugrađuje na aparate pete generacije, a koja koristi antenu s faziranom antenskom rešetkom. Može se sa sigurnosti pretpostaviti da će ovaj radar pretraživati ne samo prednju, nego i zadnju polusferu. Nije isključena mogućnost razmještanja bočnih antenskih prijemnika, čime bi radarski sustav pokrio prostor od 360 stupnjeva oko letjelice.
Kompletna radio-elektronska oprema bit će ugrađena na modularnom principu, tj. imat će tzv. "otvorenu" arhitekturu. Osim toga, programski softver neće samo osiguravati normalnu funkciju svih elektroničkih komponenti unutar ovog sustava. On je posebno projektiran kako bi osigurao njegov nesmetani rad i prilikom otežanih uvjeta, kakvi se zasigurno mogu dogoditi prilikom izvođenja borbenih operacija. Recimo, uslijed otkazivanja jednog od procesora koji može biti uzrokovan mehaničkim oštećenjem, njegovu funkciju odmah preuzimaju ostali procesori u sustavu, i na taj otklanjaju zastoj te brzo stabiliziraju njegov rad. Ukoliko, npr., otkaže glavni procesor koji pokreće navigacijski sustav zrakoplova, ostali procesori u sustavu koji su namijenjeni funkcionanju kompleksa za PeB, komleksa veze, pa i kompleksa upravljanja naoružanjem, automatski dio svoga kapaciteta preusmjeravaju na "oživljavanje" privremeno izgubljene funkcije u cilju njezinog ponovnog uspostavljanja.
Novi sustav upravljanja naoružanjem omogućit će značajno povećanje udarne moći novog "Bijelog labuda". To će se posebno odnositi na povećanu točnost navođenja rakete na cilj, kao i "pametnih" avio-bombi. Trenutno, stratreška avijacija ZSS Rusije u svom operativnom naoružanju posjeduje krstareću raketu s vjerojatno najvećim dosegom na svijetu. Raketa H-101 ima domet koji se po različitim izvorima kreće od 4500 do 5500 km, koji je nekoliko puta veći od analogne američke rakete AGM-86D s dometom od "tričavih" 1200 km. Ova raketa je namijenjena prije svega za nuklearni udar po strateškim točkama neprijatelja, premda je dosta učinkovita i prilikom udara s konvencionalnim bojevim glavama težine 500 kg TNT-a. To se najbolje vidjelo prilikom djelovanja po terorističkim ciljevima u Siriji, gdje su ove rakete pokazale visok stupanj pouzdanosti.
Novi napadno-navigacijski sustav za Tu-160M2 će biti kompatibilan i s perspektivnim raketama koje tek trebaju ući u naoružanje. To se prije svega odnosi na raketu ekstremnog dometa, koja nosi eksperimentalnu oznaku H-BD. Iako su njezine karakteristike u domeni tajne, gotovo je izvjesno da će ova raketa nadmašiti operativni domet H-101.
Pored ove rakete, ruski raketni konstruktori intenzivno rade i na projektilu koji će, pored poprilično velikog dometa, imati još jednu izuzetno važnu karakteristiku koja se nameće kao fundamentalna za oružje budućnosti. Naravno, radi se o brzini. Raketa "Izdelije 75" će biti hiperzvučna navođena raketa. Prema vrlo skromnim informacijama, radi se o oružju dužine 6 metara. Njezina težina iznosi 1500 kg. Projektirana brzina rakete je 6 Maha, dok je operativni domet 1500 km. Na cilj će se navoditi pomoću radarske samonavođene bojeve glave koja radi u aktivnom i pasivnom režimu rada. Planirano je da se stotinama ovih raketa naoružaju strateški bombarderi-raketonosci Tu-22M3, Tu-95MS i Tu-160M2. Zanimljivo je istaknuti da ruski znanstveno-konstruktorski zavodi već sada razvijaju koncepciju njezine modernizacije. Naime, može se već sada reći da ruski znanstvenici imaju tehnički projekt koji će omogućiti ovoj raketi da dostigne brzinu koja je 12x veća od brzine zvuka! Pored toga, stvoreni su i tehnički preduvjeti i za njezin veći domet.
Pročitajte i: Što traže američki špijunski zrakoplovi na ruskim granicama svakog tjedna?
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
