Raketa "Skif": Podvodni termonuklearni "kolos" koji ledi krv u žilama

Slobodan Đukić
Radi se o fundamentalno novoj koncepciji interkontinentalne balističke rakete, koja može nositi termonuklearne bojeve glave ogromne snage, a koja se bazira u specijalnim podvodnim kontejnerima koji se ukopavaju na dno mora i oceana, ili jednostavno odlažu na dno. I ranije su postojale priče o ovakvom tipu strateškog oružja, ali je njegov razvoj bio pod neprozirnim velom tajne, i generalno dužnosnici, ali i ljudi iz vojske, o njemu malo govore.

Voditelj odbora Vijeća Federacije za pitanja obrane i sigurnosti, bivši zapovjednik ZSS general-pukovnik Viktor Bondarev, nedavno je priopćio da će se hiperzvučna protubrodska raketa "Cirkon", ali i raketno podvodno čudovište "Skif" uskoro naći u arsenalu ruske vojske. Točnije, on je prilikom nabrajanja najnovijih dostignuća ruske vojne industrije napomenuo da se ova perspektivna sredstva već nalaze u naoružanju ruske vojske! "Danas u arsenalu imamo jedinstvene strateške bombardere (Tu-160), operativno-taktičke raketne sustave s moćnim balističkim i krstarećim raketama (porodica 'Iskander'), teške raketne sustave 'Sarmat', sustave protuzračne obrane (S-400), interkontinentalne balističke rakete , nuklearne raketne krstarice s moćnim protubrodskim raketama (hipersoničnom raketom 'Cirkon') i rakete 'Skif' bazirane na morskom dnu", rekao je general Bondarev. Je li ova izjava bila plod pogreške ili ne, ostat će zagonetka. Međutim, ona je poprilično zatresla javnost sa suprotne strane Atlantika i Tihog oceana. Za sada ova sredstva službeno nisu u operativnom sastavu ruske vojske i njihov razvoj je još u tijeku.

Senator je napomenuo da se očekuje ozbiljan razvoj ruske vojske u tehnološkom smislu, i da na tom planu u narednih 10 godina možemo očekivati brojne novitete. To će se prije svega odnositi na kapitalni zrakoplovni projekt novog lovca-presretača, zatim projekte novih obrazaca udarnih bespilotnih letjelica, kao i nove generacije visoko-preciznih bombi i raketa. Međutim, stručnu javnost je najviše zainteresirala perspektivna balistička raketa "Skif". Naime, radi se o interkontinetalnoj balističkoj raketi koja može nositi termonuklearne bojeve glave ogromne snage, a koja se bazira u specijalnim podvodnim kontejnerima koji se ukopavaju na dno mora i oceana, ili jednostavno odlažu na dno. I ranije su postojale priče o ovakvom tipu strateškog oružja, ali je njegov razvoj bio pod neprozirnim velom tajne, i generalno su dužnosnici, ali i ljudi iz vojske, o njemu malo govorili.

I "Cirkon" i "Skif" se namijenjeni opremanju ruskih pomorskih i strateških nuklearnih snaga. Projekt "Skif" je u strateškom smislu daleko ozbiljnije oružje, jer se radi o raketi koja može nositi nuklearne bojeve glave. U njegovom stvaranju sudjeluje "krema" ruske vojno-tehničke inteligencije. U razvojnom timu se nalaze znanstveno-istraživački potencijali čuvene ruske tvrtke koja je specijalizirana za pomorsko naoružanje CKB "Rubin" i Države raketni centar iz grada Mijasa koji je specijaliziran za konstruiranje raketno-svemirske tehnologije. Inženjeri iz kompanije "Rubin" su razvili podvodnu platformu (raketni kontejner) za siguran smještaj rakete, dok je tim znanstvenika iz Mijaska razvio kompletnu raketu.

Ovisno o mjestu baziranja, balističke rakete opremljene nuklearnim bojevim glavama se dijele u tri skupine. Rakete kopnenog, pomorskog i zračnog baziranja. Rakete pomorskog baziranja se nalaze u osnovnom naoružanju udarnih strateških nuklearnih podmornica, koje se u najvećoj tišini kreću svjetskim oceanima.

Jedan od osnovnih zahtjeva kada se govori o ovom oružju je visok stupanj tajnovitosti točnog mjesta njihovog baziranja. Ovo je neophodno iz jednostavnog razloga da neprijatelj prilikom hipotetičkog totalnog rata prvi ne izvrši nuklearni udar po ovim lokacijama i na taj način onemogući uzvratni odgovor prepun gnjeva u kojem definitivno ne bi bilo pobjednika. Po stupnju ugroženosti od otkrivanja, najslabija karika u nuklearnoj trijadi predstavljaju rakete koje se baziraju na kopnu u stacionarnim podzemnim silosima. Ovo je povećavalo rizik od prijevremenog otkrivanja, posebno kada se rapidno modernizirala tehnologija koju danas koriste vojni sateliti. Međutim, uskoro su se pojavile mobilne verzije interkontinentalnih balističkih raketa (u daljnjem tekstu IBR) "Topolj" i "Jars" koje su u ogromnoj mjeri neutralizirale ovu prijetnju. Danas se u stacionarnim silosima nalaze impozantne IBR "Vojvoda" (ili "Sotona" po terminologiji NATO-a). Međutim, ovi silosi su u međuvremenu tako ukopani i osigurani da bez većih problema mogu izdržati i masivni nuklearni udar. U ovim silosima će se bazirati i budući nasljednik "Vojvode" - interkontinentalni balistički super-teškaš "Sarmat".

Što se tiče daljnjeg stupnjevanja rizika od prijevremenog otkrivanja, tu se nalaze rakete koje se baziraju u zraku, a nalaze se u naoružanju strateških bombardera (Tu-95, Tu-160). Međutim, neusporedivo najveći stupanj tajnovitosti imaju rakete s podvodnim baziranjem. Dakle, one rakete koje se nalaze u sastavu nuklearnih podmornica. Približno isti takav stupanj, ako ne i veći, imat će IBR "Skif" koje će biti bazirane u specijalnim podvodnim kontejnerima postavljenim duboko na morskom dnu. Jer podmornica ipak stvara određenu buku i šum prilikom plovidbe i može se registrirati sofisticiranim sonarima, iako je to s današnjom tehnologijom izrade podvodnih plovila vraški težak zadatak.

Kada je u pitanju "Skif", tu se praktički ništa ne događa. Vječni mrak i grobna tišina, koju može prekinuti samo grmoglasan zvuk raketnog motora.

Postoje šturi podaci da je ispitivanje ove rakete izvedeno 2008. godine. Gdje se to dogodilo, to nitko ne zna. Kasnije su se pojavile informacije da je ovaj eksperimentalni obrazac rakete prošao etapu dodatne modifikacije čime su otklonjeni svi uočeni nedostaci koji su se pojavili prilikom probnog lansiranja. Već 2013. godine raketa je ušla u proces složenih tehničkih ispitivanja koja se obavljaju uoči uvođenja u naoružanje. Točnih podataka je li "Skif" uveden u operativno naoružanje za sada nema. Ukratko, čitav ovaj projekt je do krajnjih granica tajnovit i sve oko njega je maglovito.

U suštini sama raketa "Skif" i ne predstavlja nešto posebno s konstrukcijske strane. Najvjerojatnije se radi se o modifikaciji rakete "Sineva" ili "Lajner", koje su također konstruirane u Državnom raketnom centru iz grada Mijasa. Postoji mogućnost da je kao osnova za "Skif" poslužila i najnovija podvodna raketa "Bulava". Međutim, ovu raketu su konstruirali raketni inženjeri druge tvrtke iz Moskovskog instituta Toplotehnika. S obzirom na to da se radi o stacionarnoj raketi, koja mora imati operativni doseg od najmanje 11 000 km i koja može ponijeti veliki broj neovisno usmjerenih bojevih glava, "Bulava" najvjerojatnije nije uzeta u razmatranje kao baza za razvoj ove rakete, s obzirom na to da je njezin operativni domet značajno manji od projektirane daljine, a i ograničen je kapacitet njezine nosivosti.

Osnovni konstrukcijski problem je bio kako izgraditi podvodnu platformu za ovu raketu. Postavlja se pitanje ukopava li se ova platforma na morsko dno ili je samo na njega položena u obliku transportnog kontejnera. Ovaj kontejner mora imati takve karakteristike kako bi izuzetno složeni i vrlo osjetljivi mehanizam, kakav je definitivno IBR, mogo desetljećima ostati u morskoj dubini. Drugi ozbiljan problem je vezan za upotrebljivost rakete. Naime, potrebno je napraviti takvu platformu koja će osigurati 24-satno borbeno dežurstvo IBR za dugi niz godina, bez ikakvog tehničkog održavanja. Samo ova dva parametra nam govore do kakvog inovacijsko-konstruktorskog podviga su došli znanstvenici iz CKB "Rubin" koji su se prihvatili ovog gigantskog posla.

U ispitivanju IBR "Skif" upotrijebljena je specijalizirana dizel-električna podmornica "Sarov" koja je dostavila kontejner s ovim iznimno opasnim teretom na morsko dno. S obzirom na dubine na kojim će se bazirati raketa "Skif", u cijelom je pothvatu sudjelovala i specijalna atomska podmornica za rad na velikim dubinama AS-12 "Lošarik" koja može spustiti na dubinu i do 6000 metara.

Zadatak apsolutne tajnovitosti lokacije na kojoj će se nalaziti kontejner s IBR "Skif" riješen je vrlo lako. Podmornica koja transportira kontejner s ovom raketom dolazi do zadane točke pod vodom, gdje ga otpušta i on pada na dno. Dakle, vrlo jednostavno. Nisu potrebni nikakvi dodatni montažni radovi. Kontejner se jednostavno samo odloži na dno. Prilikom prijema naredbe za lansiranje rakete, kontejner se okomito uspravlja i priprema raketu za start. On se potom odvaja od morskog dna i u takvom položaju se kreće ka površini vode. Kada dosegne dubinu od oko 50 metara, raketa se lansira tako što se aktivira akcelerator na čvrsto gorivo koji raketi osigurava da u stabilnim uvjetima napusti vodenu površinu. Uostalom, sličan mehanizam imamo i prilikom lansiranja IBR koje su bazirane na podmornicama. Još jedna važna stvar vezana za "Skif" je ta što kontejner s raketom može komotno izaći i na površinu vode i u uvjetima koji su isti kao kod kopnenih IBR izvesti nadvodno lansiranje koje je s tehničke strane svakako sigurnije nego kada se raketa lansira u podvodnim uvjetima. Kod strateških podmornica to i nije baš preporučljivo radi velike mogućnosti njezinog otkrivanja prilikom lansiranja IBR i dovođenja u rizik kako brojne posade na podmornici, tako i neprocjenjivo vrijednog tehničkog potencijala kakav je svakako strateški nuklearni podvodni raketonosac. 

Što nam još donosi ovakav način baziranja i uporabe rakete "Skif"? Ona se ogleda u maloj cijeni njezinog koštanja. Naime, eksploatacija IBR "Skif" poslije postavljanja na mjesto njezinog borbenog dežurstva je apsolutno besplatna! Po ovom parametru ova vrsta oružja se fundamentalno razlikuje od strateških nuklearnih podmornica koje su naoružane interkontinentalnim balističkim raketama s nuklearnim bojevim glavama.

Razmještanje ovih raketa u blizini teritorijalnih voda "uvjetnog" neprijatelja se neće izvoditi. To u krajnjoj liniji i nije toliko sigurno s aspekta tajnovitosti, jer se u takvim uvjetima ulazi u zonu protupodmorničke obrane koja je koncentrirana na prilazima obalama drugih zemalja. Tu je i dalje na snazi međudržavni sporazum potpisan 1970. godine koji zabranjuje razmještanje nuklearnog naoružanja na 20 km od morske obale. Pretpostavka je da će podvodno područje Arktika biti strateška točka za razmještanje većeg broja ovih raketa. Jednostavno, preko Arktika vode najkraći raketni koridori putem kojih se u najkraćem vremenskom roku može nuklearno pokriti cijeli američki kontinent. Ova mogućnost je od izuzetnog značaja kada je u pitanju odvraćanje neprijatelja od suludih poteza.

Postoji opravdana bojazan da će SAD jednostrano izaći iz Dogovora o raketama kratkog i srednjeg dometa. Najbolji dokaz da SAD ozbiljno razmišlja o takvoj mogućnosti je potez američkog Kongresa koji je izdvojio 58 milijuna dolara za razvoj balističkih raketa srednjeg dometa. Ukoliko dogovor bude prekršen, onda nema sumnje da će Amerikanci rasporediti veći broj ovih raketa na prostor Europe. Rezultat svega ovoga će biti znatno skraćenje vremena za doseg potencijalnih ciljeva u europskom dijelu Rusije. Dakle, zahvaljujući razvoju IBR "Skif", Rusi će naći vrlo elegantno rješenje koje će simetrično skratiti vrijeme koje je neophodno da se dosegnu ciljevi na američkom kontinentu, dok se istovremeno neće izaći iz okvira gore navedenog sporazuma. Šah-mat u dva poteza. Napominjem da razmještanje IBR "Skif" nije jedino rješenje za učinkovite protumjere ako SAD unilateralno izađe iz sporazuma i krene gomilati svoje nuklearne potencijale u Europi. Na Arktiku se u tom slučaju planira i razmještanje mobilnih IBR kopnenog baziranja "Kurjer" koje su naoružane monolitnim bojevim glavama snage i do 300 Kt. Rusija vrlo lako može obnoviti proizvodnju ovih razarajućih sustava i u vrlo kratkom vremenskom roku osposobiti nekoliko raketnih pukovnija s desecima mobilnih lansera koje bi koncentrirali na prostor Arktika.

Pročitajte i: One su slomile džihadiste: VPK započinje masovnu proizvodnju razornih bombi

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće