Automat "Kalašnjikov": 5 pogrešnih pretpostavki i zabluda

1. AK-47 – kopija „Šturmgevera“

Ponekad se spominje da je ruski automat napravljen na osnovu njemačkog oružja G-44 ("Šturmgever"), ali to nije tako. Ideja o stvaranju kompleksa streljačkog naoružanja (automat, karabin, mitraljez) srednjeg kalibra pojavila se u Sovjetskom Savezu još u srpnju 1943. godine, kada je proučen zaplijenjeni njemački karabin Mkb-42(H).

Kasnije su sovjetski konstruktori dobili zadatak da naprave automatsko oružje srednjeg kalibra. Na natječaju organiziranom 1944. godine pobijedio je automat "Sudajeva" (AS-44). Donesena je odluka da se automat "Sudajeva" doradi u skladu s primjedbama i prijedlozima i da se uvede u upotrebu.

Međutim, Sudajev umire 1946. u svojoj 35. godini, a njegov posao nažalost, nije imao tko završiti. Pitanje stvaranja automata je ostalo otvoreno. Zbog toga je objavljen novi natječaj u kojem je tehnički zadatak bio zasnovan prvenstveno na karakteristikama već testiranog automata "Sudajeva", a ne njemačkog "Šturmgevera"(Stg-44), koji je, doduše, korišten na gađanjima radi usporedbe.

Poslije čitavog niza složenih i dugotrajnih testiranja izabran je automat "Kalašnjikov" (AK) kalibra 7,62 mm ili AK-47.

2. AK-47 je proizveden 1947. godine

Obično se kaže da se automat "Kalašnjikov" pojavio u armiji 1947. godine. Međutim, često su različite godine u kojima se neko oružje prihvati, počne masovno proizvoditi i zaista dospije u ruke vojnicima. Tako je bilo s modelima PPŠ-41, SKS-45 i mnogim drugima.

Ni automat "Kalašnjikov" po tom pitanju nije izuzetak. I osim toga što se smatra da je proizveden 1947, ipak se masovno počeo proizvoditi i isporučivati vojsci tek 1949. godine.

AK-47 je prvi put primjenjen u operaciji "Vihor" u Mađarskoj u listopadu 1956. godine, a godinu dana ranije je prvi put predstavljen široj javnosti u sovjetskoj filmskoj komediji "Maksim Perepelica".

3. "Kalaš" je postao popularan zahvaljujući svojoj jednostavnosti

Kada se govori o vrlinama automata "Kalašnjikov" često se spominje njegova jednostavnost i pouzdanost. I to je zaista tako. Međutim, ta svojstva nisu dobivena odmah, nego tek 1959. kada je "Kalašnjikov" moderniziran, tj. kada je nastao model AKM.

Prvi model AK-47 predstavljen je na konferenciji posvećenoj 60-godišnjici ovog sovjetskog oružja u korporaciji "Rosoboroneksport".

Problem je bio u tome što je proces proizvodnje AK-47 bio izuzetno složen i skup jer je sanduk umjesto od prešanog pravljen od glodanog čelika. Bilo je prekida u proizvodnji, tako da je nedostatak streljačkog naoružanja u vojsci nadoknađivan karabinima "Simonov". Bilo je potrebno pojednostaviti proizvodnju automata "Kalašnjikov" i u tu svrhu se počelo sa korištenjem novih vrsta čelika i tehnologija proizvodnje. I u konstrukciju ovog oružja uneseno je dosta izmjena.

Automat je postao lakši za 600 grama i prvi put je uveden bajonet u obliku noža. Novi model je u odnosu na AK-47 bio tehnički bolje dotjeran i relativno jeftin.

Poznati sovjetski konstruktor Fjodor Tokarev, tvorac pištolja TT i SVT-40, ovako je okarakterizirao AKM: "Ovaj model je pouzdan u radu, vrlo precizan i relativno lak". AKM je bio u proizvodnji od 1960. do 1976. godine.

Vjerojatno je to bila najmasovnija modifikacija automata "Kalašnjikov" u sovjetskoj armiji. I dan-danas AKM koriste pripadnici desantnih padobranskih jedinica kao tiho oružje (montira se prigušivač, što je bilo problematično kod modela AK-74).

4. „Kalašnjikov“ je jedinstven

Jesu li u u drugim zemljama postojali modeli slični "Kalašnjikovu", a da nisu bili njegova kopija?

Takav model je napravljen poslije rata u Čehoslovačkoj.

Zemlje Istočnog bloka su ponekad pravile oružje i po vlastitim modelima, a ne samo po onima koji su napravljeni u SSSR-u. Čehoslovačka je imala bogatu tradiciju konstruiranja i pravljenja streljačkog naoružanja. Tako je 1958. godine čehoslovačka vojska dobila automat "Čermaka" CZ SA Vz.58 koji je izvana vrlo sličan "Kalašnjikovu", ali se po konstrukciji znatno razlikuje od njega. Taj automat je bio kvalitetno napravljen, ali je ipak bio manje pouzdan od "Kalašnjikova".

5. AKS74U – oružje desantnih jedinica

Često se misli da je model AKS74U sa dvostruko kraćom cijevi i sklopivim kundakom namijenjen desantnim jedinicama, ali to nije tako. Prvobitno je taj model konstruiran za posade borbenih vozila, za topništvo i veziste, tj. za one vojnike koji ne provode dosta vremena na prvoj liniji fronta.

U tom smislu je kompaktniji model bio potpuno opravdan. Međutim, dogodilo se da je novi automat 1982. - 1983. godine predan na testiranje u ratnim uvjetima desantnim trupama koje su sudjelovale u ratnim djelovanjima u Afganistanu.

Sve negativne ocjene i hrđavi nadimci koje je ovaj model dobio vezani su upravo za pokušaj da se on koristi u jedinicama koje sudjeluju u intenzivnoj borbi.

Tu su došle do izražaja najveće mane skraćenog modela: mala gustoća paljbe, manja preciznost na većoj udaljenosti i brzo pregrijavanje cijevi. Kada su sovjetske trupe 1989. godine napustile Afganstan, AKS74U je povučen iz vojnih jedinica u skladišta, a zatim u vezi s eskalacijom kriminala predat MUP-u gdje se i danas može vidjeti. To je jedina varijanta automata "Kalašnjikov" koja je pravljena u Tuli, dok su svi ostali modeli pravljeni u Iževsku.