Rusi imaju odgovor ako Amerikanci "iskopaju ratnu sjekiru": Raketa "Kurjer" na Arktiku

Riječ je o mobilnom kopnenom raketnom sustavu s interkontinentalnom balističkom raketom malih gabarita na čvrsto gorivo. Taj sustav bi mogao postati "simetrični odgovor" Americi, po mišljenju neimenovanog stručnjaka iz raketno-svemirskog sektora kojeg citira Vojenno-promišlennij kurjer.

"Ako se Amerikanci vrate na ideju da razmjeste balističke rakete srednjeg dometa u Europi, to će značiti da one za 7-10 minuta stižu do ruskih strateških objekata u europskom dijelu Ruske Federacije", objasnio je stručnjak.

Da bi Rusija uspostavila ravnotežu snaga bit će dovoljno da postavi rakete u Arktičkoj regiji, smatra on. Odatle je vrijeme leta do američkih strateških objekata otprilike isto.

U tom slučaju bi dobrodošle bile interkontinentalne balističke rakete 15Ž59 "Kurjer". Mali gabariti (dužina 11,2 metra, a masa 15 tona) omogućavaju da se raketa sakrije u običan teretni kontejner i da se običnim prometom neprimjetno prebaci u bilo koju točku Rusije.

To je i bila glavna zamisao sovjetskih konstruktora. Neka netko proba otkriti maskirani "Kurjer" na beskrajnim prostranstvima Rusije.

Konstruktori su uspjeli osigurati interkontinentalni domet i vrlo brzo lansiranje rakete s tako malom startnom masom, a smatralo se da je to neizvedivo.

Međutim, ovaj projekt je zatvoren kada je 6. listopada 1991. godine sa SAD-om postignut dogovor o prekidu razvoja lakih interkontinentalnih balitičkih raketa.

Stručnjak je uvjeren da sada postoje mogućnosti da se projekt brzo obnovi, i to na novom tehnološkom nivou, utoliko prije što ovaj raketni sustav formalno nije u suprotnosti s važećim sporazumom.

Rad na raketnom sustavu "Kurjer" (SS-X-26 po klasifikaciji NATO-a) je započet 21. lipnja 1983. godine na Moskovskom institutu za termofiziku. Na taj korak je ruski vojni vrh bio potaknut činjenicom da se samohodni lanseri velikih gabarita ne mogu sakriti od američkih svemirskih sredstava optičkog i radarskog izviđanja. Za ovaj sustav je prvotno konstruiran lansir s 8 kotača MAZ-7909, a zatim s 10 kotača. Rakete su četiri puta testirane od ožujka 1989. godine do svibnja 1990.