"Krvnik" u okviru ruskih specijalnih jedinica u Siriji: 9K115-1 "Metis-M1"

Deir ez-Zor, petak, 13. listopada...

Sirijska vojska, koju su uglavnom činili pripadnici divizije Tigar, kao i brojnih dobrovoljačkih i mjesnih formacija sastavljenih od lokalnih plemena, nastavila je svoju uspješnu napadnu operaciju u zahvatu rijeke Eufrat. Operacija se svojim vektorom uglavnom odvija na odsjeku jug, gdje se sirijske motorizirane kolone približavaju iračkoj granici. Također, i na lijevoj obali rijeke Eufrat sirijska vojska pokušava održati, ali i proširiti svoj mostobran u pravcu važnih naftno-plinskih polja koja se nalaze istočno od Deir ez-Zora. Glavni napadni pravac borbene skupine koju predvode Tigrovi fokusiran je na grad Majadin. Ovaj grad brani 1000 terorista koji su izbjegli okruženje u Deir ez-Zoru, a koje je pojačala grupacija od oko 800 terorista koja je došla s teritorija Iraka.

Ne nailazeći na neki organiziraniji otpor, dijelovi sirijske napadne kolone, koju su činila dva tenka T-72, nekoliko oklopnih vozila BMP-2 s 200 boraca, oprezno su nastupali prilikom ulaska u jedno od predgrađa Majadina. Zahvaljujući već nagomilanom ratnom iskustvu, ova grupa je na trenutak zastala dok se pravilno ne rasporede jurišni timovi za čišćenje, kao i sredstva za vatrenu podršku. Očekivala se i asistencija avijacije. Sve je bilo naizgled mirno, vojnici su se podijelili u skupine i spremali za nastavak napadne operacije.

Međutim, na lijevom krilu rasporeda, na spoju sa susjednom jedinicom, iznenada se začuo strahovit prasak, a potom se pojavila i velika bijela gljiva koja se vidjela iznad krovova. Vojnici su u prvi mah pomislili da je u pitanju zračni napad. Na cijeloj širini fronte se potom razlegla žestoka vatra iz pješadijskog oružja, praćena potmulim detonacijama koje su stvarale minobacačke mine. Na nekih 300 metara od pozicija gdje su bili tenkovi odjednom se pojavio veliki oblak prašine koji se stvara uslijed brze vožnje po pustinji. Od brojnih kuća i visokih ograda koje su ih opasavale nije se moglo razaznati što to ide u pravcu sirijskih vojnika. Tenkovi su se počeli lagano povlačiti unatrag, usmjerivši svoje topovske cijevi u pravcu tog oblaka. Vatra je postajala sve žešća. Iznenada je taj oblak od prašine promijenio svoj pravac. Krenuo je punom brzinom bočno, i nakon 200-300 metara se prestao širiti, dok se njegov ostatak razmilio po nebesima. Sve jedinice su ostale na svojim pozicijama, odgovarajući na vatru koja je dolazila iz prednjeg bloka kuća.

Intenzivno puškaranje se nastavilo narednih nekoliko minuta, sve dok taj zvuk nije isprekidala salva granata ispaljenih iz RPG-a. Pogođena je jedna od kuća u kojoj se nalazila skupina sirijskih vojnika. Nekoliko sekundi nakon je, neposredno iznad glava vojnika koji su se nalazili u blizini pogođene kuće, proletjelo nešto što je uzrokovalo gromovit prasak, ali i specifičan osjećaj vreline. Svi su čvrsto zalegli na zemlju. Detonacija je bila strahovita. U pitanju je bila navođena protutenkovska raketa. Cilj je bio jedan od tenkova koji se nalazio 100 metara iza ovih vojnika. Zahvaljujući lošoj vidljivosti, ali i uporabi sredstava za ometanje, raketa se na nekih 50 metara ispred tenka zarila u zemlju, i promašila cilj. Ovo je bio signal da džihadisti krenu u opći napad na ovu sirijsku borbenu skupinu.

Iz potpuno neočekivanog smjera, na udaljenosti od oko 600 metara od centra sirijskog rasporeda, pojavila se grdosija koje je rušila sve ispred sebe. U pitanju je bio kamion kiper, čija je kabina armirana oklopnim pločama. Upravo je on krivac za onaj oblak prašine koji se pojavio nedugo ranije. Uspio se nekako malom brzinom provući između kuća kroz zaograđena dvorišta, zaobići tenkove i doslovno se prikrasti s leđa. Nitko ga nije primijetio dok nije srušio posljednju pregradu. S punim gasom, pod kutom od 90 stupnjeva, izletio je na cestu. Pri toj brzini se umalo nije prevrnuo, dok se zaokretao ka sirijskim položajima. Prešao je preko kanala, uletio u susjedno dvorište, probio ogradu i porušio dio kuće, i opet preko kanala na cestu. Pravac ka pozicijama gdje su tenkovi. Paklenom brzinom, sav prašnjav od porušene šute.

Karakterističan izgled tzv. džihad-mobila koje teroristi primjenjuju u Siriji

Slobodan Đukić

Sirijski vojnici su odmah otvorili vatru na njega. Međutim, njegova improvizirana oklopna zaštita bila je neprobojna. Tenkovi ga nisu mogli vidjeti, bili su na mjestu koje nije imalo dobar pregled. Njihove posade su pokušale nasumično pucati iz topova kroz kuće i betonske ograde, ali bez uspjeha. Veliki broj vojnika je krenuo u panici napuštati svoje pozicije. Izgledalo je da će paklena naprava uspjeti u svojoj namjeri. Činilo se da će kamikaza uspjeti aktivirati svoj smrtonosni potencijal i zbrisati cjelokupnu borbenu skupinu koju je činilo više od 250 sirijskih vojnika. A onda je cijeli horizont obasjala nepojmljiva svjetlost, poslije koje je uslijedio prasak koji je kontuzirao veliki broj vojnika. Udarni val je doslovno dezintegrirao cijeli blok kuća. Dijelovi građevina su padali na sve strane unaokolo. Ogroman sloj prašine je progutao cijelu frontu. Nastala je tišina koja je potrajala dvadesetak sekundi. Odjednom se preko sredstava za radio vezu čuo histerični glas jednog od sirijskih zapovjednik: "Alahu ekber! Sergej je poslao šejtana u džehenem!!! Slava Siriji... Slava Rusiji!..." Naime, kamion su pogodili elementi ruskih specijalnih snaga SSO s protuoklopnim raketnim sustavom 9K115-2 "Metis-M1". Njegova bojeva glava j,e najblaže rečeno, otpuhala kabinu vozila, koja je potom inicirala desetak tona eksploziva koji je bio nakrcan na ovaj kamion.

Ova priča koju sam pokušao predstaviti čitateljima je samo djelić svakodnevnih događanja u borbi protiv koncentriranog oblika zla koji isijavaju tzv. Islamska Država i njezini saveznici. A sada malo i o oružju koje je u ekstremno napetoj situaciji djelovalo kao snajper i spasilo stotine sirijskih vojnika i njihova materijalno-tehnička sredstva.

Protuklopni raketni kompleks "Metis"

Metis (indeks- 9K115, po klasifikaciji NATO-a AT-7 Saxhorn) predstavlja sovjetski/ruski prijenosni protutenkovski raketni kompleks s poluatomatskim navođenjem rakete - SACLOS. Riječ je o oružju relativno nove generacije. Njegov razvojni put je vezan za kompaniju KB Priborostroenija iz Tule. Njegova osnovna namjena je borba s fiksnim i mobilnim ciljevima koji se nalaze u vidnom polju, s posebnim naglaskom na oklopna vozila, ali i uporišne vatrene točke. U tom smislu koristi rakete s tandem-kumulativnom i termobaričnom bojevom glavom.

U posljednje se vrijeme aktivno koristi u borbi protiv formacija Islamske Države, točnije u uništavanju tzv. "džihad-mobila" (ruski sleng za minirana motorna vozila kojima upravljaju samoubojice). Njegova najveća prednost je kompaktnost i relativno mala masa u odnosu na druge sustave slične klase. Također, potrebno je svega desetak sekundi da se kompleks iz marševskog položaja prebaci u borbeni i krene djelovati.

U borbenom kompletu se, pored lansirnog uređaja, nalazi 4-7 raketa koje su hermetički zatvorene u cilindričnim kontejnerima. Kompleks opslužuju najčešće 2-3 vojnika (operater i 1-2 pomoćnika).

U odnosu na bazičnu verziju koja je razvijena još 1978. godine, ruski konstruktori su modernizirali ovaj sustav u verzijama 9K115-1 "Metis-M" i 9K115-2 "Metis-M1". Modernizacija se odnosi na povećanje efektivnog dometa rakete, njezine brzine leta, kao i probojnosti njezine bojeve glave. Posljednju, najkvalitetniju verziju sustava 9K115-2 "Metis-M1" u svom naoružanju imaju vojske Rusije, Azerbajdžana, Sirije, Bangladeša, Malezije. Registrirana je pojava ove varijante kompleksa i u libanonskom pokretu Hezbollah.