Analiza: 6P62 rafalni "top" u jedinicama zračno-desantne vojske

Prema dostupnim informativnim resursima, radi se o oružju čija je osnovna namjena borba protiv lakooklopljenih ciljeva, zatim žive sile neprijatelja, kao i borba protiv niskoletećih zračnih objekata, kakvi su, primjerice, bespilotne letjelice i helikopteri. Za veću preciznost vatre i sam komoditet strijelca prilikom gađanja moguća je brza integracija ovog mitraljeza na fiksna i mobilna sredstva. To mogu biti specijalna mitraljeska postolja ili pokretne platforme kao što su oklopna borbena sredstva ("Tigr", "Volk", "Tajfun", "BMD-4" i sl.). Međutim, u velikoj većini slučajeva zamišljeno je da borac s njim individualno djeluje, bez asistencije pomoćnika ili drugih suboraca, i to iz ležećeg ili stojećeg stava, baš kao što je to slučaj s klasičnim tipovima pješadijskog streljačkog naoružanja.

Sudeći po njegovim tehničko-taktičkim karakteristikama, mitraljez 6P62 se može usporediti s teškim mitraljezom "Kord". Naime, oba ova mitraljeza koriste isto streljivo u kal. 12,7x108 mm. Međutim, "Kord" je neusporedivo veći od svog konkurenta. S kompletnom je opremom ovaj mitraljez dugačak gotovo dva metra, a njegova težina prelazi 35 kg.

Što iz ove činjenice proizlazi? Naime, osmišljavanjem koncepcije mitraljeza 6P62 ruski konstruktori su pokušali dobiti ručno oružje izuzetno velikog kalibra. Ručni/teški mitraljez 6P62 je zamišljen kao oružje za eksploataciju u ruskim zračno-desantnim jedinicama, kao i u sastavima specijalne namjene. On je daleko manji i lakši od "Korda", a istovremeno mu snaga njegovog streljiva osigurava da može učinkovito onesposobiti bolje tipove borbene oklopne tehnike neprijatelja. Njegov borbeni komplet čine tri spremnika streljiva, s ukupno 52 metka u kalibru 12,7x108 mm. Veliki broj ovih metaka će zasigurno činiti streljivo s pancirno-zapaljivim zrnima, koja na bliskom odstojanju mogu probiti oko 20 mm modernog oklopa. Pojedini ruski portali, poput TV Zvijezde i topwar.ru su objavili zaista nevjerojatnu informaciju da najnovije streljivo u kal. 12,7x108 mm predviđeno za ovaj mitraljez može probiti oklop debljine od čak 10 cm (100 mm) s udaljenosti od 100 metara, što ipak smatram tehničkom greškom prilikom uređivanja ovih tekstova (napomena autora, Top 2A42 u kalibru 30 mm s pancirnom granatom 3UBR8 može sa 100 m probiti debljinu od 45 mm oklopa pod kutom od 60 stupnjeva). Dosadašnji eksperimenti su pokazali da od ruskih mitraljeza samo "Kord" može probiti najdeblju pancirnu ploču (25-30 mm+ na daljini do 100 m). U svakom slučaju, mitraljez 6P62 sa svojim te-ta karakteristikama i standardnim borbenim kompletom može zamijeniti nekoliko vatrenih pozicija s RPG-7, i uništiti veliki broj oklopnih automobila i lakih oklopnih transportera koji se danas masovno koriste u većini vojska svijeta.

Pri tome, tri spremnika s 52 pancirno-zapaljiva metka imaju masu oko 10,5 kg, dok četiri kumulativne granate PG-7V, koje se nalaze u standardnom borbenom kompletu nišandžije na RPG-7, imaju oko 10 kg. Da ne govorim da je kod promašaja iz RPG-7 potrebno montirati granatu radi ponovnog djelovanja, iznova zauzeti borbeni stav itd. Kod mitraljeza 6P62 to nije slučaj. On doslovno može izrešetati oklopno vozilo i onesposobiti cjelokupnu posadu u njemu, uključujući tu i desantne snage.

Međutim, postavlja se pitanje kako su ruski konstruktori riješili probleme vezane za borbu s oklopnim ciljevima, kada se zna da je ovo oružje ipak malo, da ima isuviše kratku cijev da bi se dobila kinetička energija zrna koje je u ravnini s projektilom ispaljenim iz teškog mitraljeza "Kord". Najveći misterij predstavlja preciznost ovakvog oružja kada se gađa iz stojećeg stava, kao i jačina trzaja prilikom jedinične i posebno rafalne paljbe. Poznato je da «Kord» s adekvatnim optičkim nišanom na daljinama većim od 1 km ima grupu pogodaka koje su bliske rezultatima iz snajperskih pušaka.

Iz sadašnje perspektive, imajući u vidu ograničenost informacija koje su dostupne o ovom oružju, zaključak je da se radi o eksperimentalnom obrazcu, fantaziji nepoznatih inženjera, koji više služi da zastraši eventualnog neprijatelja, nego za realnu, praktičnu svrhu. Prema tome, ovo se oružje za sada može tretirati kao rezultat privatne kreacije jednog ili više konstruktora u domaćoj radinosti, i ništa više.