Zgaziti napadača: Elitna Kantemirovska divizija dobiva "mlazne" tenkove T-80BVM

U vojnoj terminologiji koja se može čuti među časnicima i vojnicima, ovaj tenk se još naziva "mlazni tenk" ili ponekad "tenk-raketa". To je zato što ovi tenkovi za pogonski agregat koriste plinsku turbinu koja se upotrebljava na zrakoplovima i helikopterima, i koja stvara karakterističan zvuk. Ovaj agregat tenku omogućuje veliku brzinu i opću pokretljivost na bojištu koja je znatno veća nego kod tenkova s klasičnim dizel motorima.

Po riječima stručnjaka, zahvaljujući novim "mlaznim" tenkovima, 4. tenkovska divizija će postati nepremostiv čelični bedem na strateški važnim napadnim pravcima koji iz srednje i istočne Europe izvode u središnju Rusiju. Zahvaljujući ovim tenkovima, njezine operativne i taktičke udarne grupe bit će veoma pokretljive i fleksibilne, brzo će prelaziti iz faze obrane u fazu napada, s visokim stupnjem sposobnosti izvođenja obimne tenkovske operacije na teritoriju koji se po potrebi nalazi i daleko izvan granica Rusije.

Ukratko, zahvaljujući svojoj snazi, ali i slavnoj ratničkoj tradiciji, ova divizija je predodređena da neprijatelju koji se drzne napasti Rusiju nanese fatalne udarce od kojih nema oporavka. Da ga progoni do njegove potpune kapitulacije.

Kantemirovska divizija danas

Trenutno se u sastavu ove divizije nalaze 2 gardijske tenkovske pukovnije koje su opremljene tenkovima T-80U. Radi se o tenkovima koji se u sastavu ovih pukovnija nalaze još od 1985. godine. Dakle, radi se o tehnički zastarjelim borbenim strojevima. Planirano je da se ovi tenkovi postupno povuku iz operativne uporabe i prebace u rezervu, tako što će ih zamijeniti najnovija modernizacija slavnog tenka T-72 - T-72B3. Međutim od ovog plana se odustalo i doneseno je rješenje da se ovi bataljuni popune tenkovima T-80BV koji su se nalazili u rezervi.

O planovima Ministarstva obrane Rusije da modernizira tenkovski park popularnih "osamdesetki" moglo se čuti još tijekom prošle godine. Projekt njegove modernizacije je razrađen u peterbuškom specijalnom konstruktoroskom zavodu i nosio je oznaku T-80BVM.

Što podrazumijeva standard T-80BVM?

Prije svega, bili su neophodni radikalni tehnički zahvati na modernizaciji sustava za upravljanje vatrom, koji se sastoji od integracije višekanalne nišanske sprave "Sosna-U" s termovizijskom kamerom 2. generacije, laserskim daljinomjerom, posebnim kanalom za navođenje rakete koja se ispaljuje iz topa i blokom elektronike za automatsko praćenje zahvaćenog cilja. Ovaj kompleks je sposoban otkriti i pratiti teško uočljive ciljeve u uvjetima kao što su, npr. duboka noć ili snažan kišni pljusak praćen grmljavinom. Nišandžija je samo dužan otkriveni cilj "zaključati" pritiskom na gumb odakle kompleks preuzima operacije samostalnog izračuna svih parametara koji su važni za precizan hitac. Pored sustava za upravljanje vatrom, ozbiljno je ojačana i oklopna zaštita tenka ugradnjom pasivne dinamičke zaštite 3. generacije "Relikt" koja je primijenjena na tenkovima T-90AM i BMPT "Terminator". Ova oklopna zaštita u prosjeku povećava ekvivalent oklopa tenka za 250-280 mm, ovisno o mjestu gdje se ugrađuje.

Srce tenka T-80BVM čini plinska turbina koja mu daje snagu od čitavih 1250 konjskih snaga. Radi se o motorima koji su manji po svojim dimenzijama od klasičnih dizel motora, no koji zato proizvode znatno veću snagu. Na prednjem kraju plinska turbina ima kompresor, a na zadnjem turbinu, dok se komore za sagorijevanje nalaze između kompresora i turbine. To je zapravo rotacijska mašina koju pokreće energija toka plina proizvedenog izgaranjem goriva. Ukratko, atmosferski zrak se sabija, zagrijava u komorama za sagorijevanje, zatim se dekomprimira u turbini, gdje zahvaljujući dodatnoj energiji oslobođenoj iz izgorjelog goriva oslobađa zaista čudovišnu energiju.

Zahvaljujući ovakvim karakteristikama, plinska turbina je sposobna tenk koji je težak 40 i više tona za svega nekoliko sekundi dovesti do brzine od gotovo 80 km/h!

Međutim, ovakva zvijer od motora troši i neusporedivo više goriva od dizel agregata, što ovisno o načinu vožnje i terenskim uvjetima može povećati potrošnju za čak 2-3 puta u odnosu na tenkove s klasičnim motorima. Također, zahvaljujući ogromnom okretnom momentu, diskutabilna je i njegova otpornost na habanje, kao i često kvarenje u teškim uvjetima eksploatacije, posebno kada je pijesak u pitanju (pustinjski teren).

Sve u svemu, zaključak je sljedeći. Smatram da je Ministarstvo obrane Rusije ispravno postupilo kada je odustalo do opremanja Kantemirovske divizije tenkovima T-72B3. Da ne bude neke zabune, T-72B3 je također vrhunski tenk i od T-80BVM ga praktički ništa ne razlikuje kada su u pitanju sustav za upravljanje vatrom, ukupna vatrena moć, komunikacijski sustavi i ostali elektronski podsustavi i sl. Međutim, glavna razlika između ova dva tenka se nalaze u njihovoj sirovoj snazi, tj.pogonskom agregatu. Upravo ova karakteristika je od izuzetnog značaja, posebno na terenu koji karakterizira Europu. Gusta mreža asfaltiranih komunikacija, male razdaljine između gradova i ravničarski reljef jednostavno daju prednost tenku T-80BVM u odnosu na T-72B3. On je brži, pokretljiviji, okretniji. On je kao stvoren da pregazi svakog eventualnog napadača. Oruđe za "munjeviti rat"!