NATO protiv NATO-a: Zašto Turska kupuje ruski sustav S-400?

Jučer, 12. rujna, Kremlj je priopćio da su vrlo važni pregovori s Turskom privedeni kraju, i sada će druga po redu članica zapadne vojne alijanse dobiti ruske protuzračne raketne sustave.

"Ugovor je potpisan i treba se realizirati. Kao što znate, S-400 je jedan od najsloženijih sustava koji se sastoji od velikog broja tehničkih komponenti, tako da tu ima mnogo nijansi. Mogu samo garantirati da su sve odluke u okviru ovog ugovora donesene strogo u skladu s našim strateškim interesima", rekao je za TASS pomoćnik ruskog predsjednika za vojno-tehničku suradnju Vadim Kožin.

Turska će, međutim, morati nekoliko godina čekati na isporuku, napomenuo je on.

"Htio bih istaknuti jednu važnu okolnost: postoji lista čekanja onih koji su zainteresirani za ovaj sustav. To su zemlje jugoistočne Azije i Bliskog istoka, kao i neke članice Organizacije Ugovora o zajedničkoj sigurnosti. Narudžba je mnogo, a jedan broj zemalja ima specifične zahtjeve vezane za ovaj sustav", rekao je Kožin, istaknuvši da ruski proizvođači ovog oružja u vezi s tim zahtjevima već imaju pune ruke posla, tako da nije potpuno jasno kada će S-400 "Trijumf" biti isporučen Turskoj.

Zašto vojske kupuju ovo oružje?

Početkom 20. stoljeća Rusija je napravila moćno protuzračno oružje. To je sustav S-400 "Trijumf" (ili "Growler" po klasifikaciji NATO-a).

Novostvoreni sustav je brzo postao "teškaš" u svijetu proturaketne obrane, jer detektira neprijateljske rakete, avione, bombardere, helikoptere i sve ostale jurišne avijacijske sustave na udaljenosti do 600 km.

Treba istaknuti da radari na ovom sustavu nisu "jednosmjerni" kao kod nekih drugih modela - oni čine vidljivom svaku "ptičicu" koja se približava ili udaljava u radijusu od 600 km.

To je bio najvažniji parametar, s obzirom da najbliži ekvivalent - američki sustav MIM-104 Patriot - osigurava "jednosmjernu vidljivost" u radijusu od svega 180 kilometara.

Oba sustava uništavaju sve suvremene i perspektivne zračne ciljeve, s tim što "Growler" počinje to činiti na udaljenosti od 400 km, i u ovom trenutku čak ni bombarderi i lovački avioni pete generacije neće ostati neprimijećeni.

Te dvije karakteristike su bile jedan od razloga zbog kojih su Kina, Indija i Turska "stale u red" za kupnju čuvenog obrambenog sustava. Jedan divizion ovih raketa (8 lansera i pomoćna sredstva) košta oko 500 milijuna dolara.