Hiperzvučni lovac na satelite i rakete Mig-41 (PAK DP)

MiG-31

MiG-31

Dmitrij Pičugin/Wikipedia
Radi se o potpuno novom konceptu aviona, oznake PAK DP MiG-41. Prema riječima ljudi koji sudjeluju u ovom projektu, njegove karakteristike će biti prava avangarda u odnosu na postojeće avione.

Dilemu nastaviti li i dalje s proizvodnjom izuzetnog lovca-presretača MiG-31 ili započeti s radom na razvoju nove generacije aviona slične koncepcije imali su, pored ruske znanstvene elite, i narodni zastupnici. Naime, po prvi put se o nekom oružju raspravljalo u Državnoj Dumi. Ova rasprva, u kojoj su pored zastupnika sudjelovali i najviši vojni dužnosnici i stručnjaci-specijalisti iz oblasti zrakoplovstva, održana je još 2013. godine. Nakon iscrpne diskusije na skupštinskom odboru, zastupnici su zauzeli stav da treba nastaviti s daljnjom proizvodnjom aviona MiG-31. Bez obzira na njegovu starost, suvremeni paket modernizacije previđen za ovaj aparat jamči efikasnu obranu teritorija Ruske Federacije, i to kako iz zraka, tako i iz svemira, istaknuli su parlamentarni predstavnici. S druge strane, visoki vojni gosti se nisu složili s ovakvim zaključcima parlamentarne grupe, istaknuvši da je avion MiG-31 zastarjeli koncept i da treba pokrenuti rad na razvoju nove generacije lovca-presretača, s daleko većim borbenim mogućnostima.

Evolucija najboljeg presretača

MiG-31 je razvijen sedamdesetih godina prošlog stoljeća, s ciljem da zamijeni dotadašnji lovac-presretač MiG-25. Osnovna zamisao je bila konstruiranje letjelice koja će, osim brzine i dostizanja velike visine leta, imati i zadovoljavajuće manevarske karakteristike, kao i unaprijeđeni radar. Također, planirano je da se doda još jedan član posade (operator za navigaciju i upravljanje avionom), radi manjeg opterećenja pilota. Da bi se riješili problemi vezani za poboljšanu manevrabilnost i samu nosivost aviona, na novi MiG-31 su u znatno većoj mjeri primijenjeni materijali na bazi titana i posebno aluminijskih legura. Većom primjenom ovih materijala dobila se čvršća ali i lakša letjelica, koja je omogućavala veći operativni doseg aviona koji je neophodan u zadacima koji su specifični za lovca-presretača. Poboljšana je i pogonska grupa aviona koja se sastojala od dvoprotočnih turbomlaznih motora D-30F6 koji su omogućavali da se avion težine gotovo 40 tona dovede do granica hiperzvučne brzine (maksimalna brzina MiG-31 iznosi 3000 km/h).

Međutim, možda i najveći pomak je dostignut integracijom novog radara. Naime, MiG-31 je prvi lovački avion u svijetu koji je opremljen radarom s faznom antenskom rešetkom mod. RP-31 N007 „Zaslon“. Njegove tehničke mogućnosti su za to vrijeme bile impresivne, i jednostavno ovaj avion nije imao dostojnog rivala na planetarnoj razini, kada je u pitanju njegov maksimalni domet i broj zahvaćenih ciljeva. On je mogao uočiti mete veličine bombardera na daljinama i preko 200 km (lovca>120 km), istovremeno prateći do 10 ciljeva, od čega je mogao istovremeno gađati 3 najopasnija cilja. Za njega su posebno razvijene i rakete zrak-zrak, velikog dometa, R-33, koje su mogle ispratiti mogućnosti ovog radara i pogoditi cilj na daljini i do 160 km.

Remont i modernizacija kreću poslije promjena u političkom vodstvu Ruske Federacije

Tadašnji SSSR je izbacio vojsku od oko 500 aviona MiG-31. Njegovim raspadom je nastupilo teško doba za sve, pa i za ove avione. Sredinom 90-ih godina smatralo se da je od ukupnog broja aviona koji se nalaze u oružanim snagama RF svega 20% borbeno sposobno! U međuvremenu su ruski konstruktori, iako su se nalazili u teškom socio-ekonomskom položaju, uspjeli napraviti poboljšanu verziju aviona oznake MiG-31M, koja u suštini nikada nije zaživjela jer se država nalazila u katastrofalnom, praktički umirućem stanju, i nije bilo novca. Tek kasnije je na bazi aviona MiG-31B (verzija koja je imala mogućnost dopune gorivom u zraku), razvijena verzija MiG-31BM koja je usvojena kao osnovni standard za kasniju modernizaciju ovog aviona. Najvažnija točka u paketu BM je integracija moderniziranog radara „Zaslon-M“ koji može doseći udaljenosti i do 320 km. To je za čitavih 120 km više u odnosu na bazičnu verziju ovog radara. Također, ovaj rada sada može otkriti metu veličine lovca na udaljenostima od 150, 200, pa i više kilometara. Novi radarsko-elektronski sustav omogućuje istovremeno praćenje do 24 cilja, od čega računalo ili operator biraju grupu najopasnijih ciljeva i navode vatru na njih. Jedan MiG-31BM sada može mjesto 4 istovremeno gađati i do 8 različitih ciljeva. Za ovaj avion je razvijena i raketa velikog dometa R-37 koja ima operativni domet od čak 300+ km. Ova raketa nema apsolutno nikakvu konkurenciju u svijetu (američka raketa z-z s najvećim dometom AIM-47 „Falcon“ ima maksimalan domet od 210 km). S ovakvim naoružanjem MiG-31BM (vidi sliku) može pokrivati prostor od oko 380 tisuća kilometara kvadratnih.

Dinamika modernizacije MiG-31 podrazumijeva operativno osposobljavanje još 60 aviona na standard MiG-31BM do početka 2020. godine. Pretpostavlja se da se u redovima ruske vojske nalazi više od 100 moderniziranih aviona MiG-31BM.

Ilustracija: Slobodan Đukić

Osnovni cilj – zagospodariti brzinom i visinom

Međutim, bez obzira na zaista odlične karakteristike moderniziranog aviona MiG-31BM, ruski vojni vrh smatra da je to nedovoljno, i zalaže se za njegovu zamjenu perspektivnim zrakoplovnim kompleksom za presretanje na velikim visinama PAK-DA. Ovakav način promišljanja je i iz perspektive autora ovog teksta dobar i logičan potez, s obzirom na nadolazeća vremena koja će zasigurno donijeti ozbiljan pomak, posebno kada je u pitanju razvoj hiperzvučnog udarnog naoružanja, ali i s aspekta daljnje evolucije zrakoplovne tehnike i naoružanja koje će orati ispratiti ovakav projekt. Postavlja se pitanje kako bi se MiG-31BM izborio s ovakvom prijetnjom, bez obzira na to što Rusi posvećuju veliku pažnju razvoju zemaljskih PRO sustava, koji se sa današnje točke tehnološkog razvoja zaista mogu nazvati „svemogućim“.

Čudo tehnike i elektronike: Kako će izgledati lovac šeste generacije?

Kako smo pisali i ranije, radi se o potpuno novom konceptu aviona, oznake PAK-DP MiG-41. Prema riječima ljudi koji sudjeluju u ovom projektu, njegove karakteristike će biti prva avangarda u odnosu na postojeće avione koji se trenutno nalaze u operativnoj upotrebi. To se prije svega odnosi na brzinu, jer je osnovni zahtjev da PAK DP bude hiperzvučna letjelica. Njegova projektirana brzina bi trebala iznositi oko 4500 km/h. Ovo će omogućiti efektivnu borbu s perspektivnim hiperzvučnim projektilima koji će predstavljati okosnicu udarnog raketnog naoružanja u predstojećim desetljećima. Zahvaljujući brzom razvoju upravljačkog softvera, zatim guste mreže orbitalnih i zemaljskih sustava ranog otkrivanja i javljanja, planira se da će ovaj avion postati i daljinski upravljiva bespilotna letjelica.

Pored ovoga, jedan od osnovnih zadataka je da avion bude nevidljiv za protivničke radare, što je odlika aviona 5. generacije, kao i da bude osposobljen da dostiže visine koje su za sada samo apstrakcija. Dakle, ovaj avion će, po svemu sudeći, pored presretanja hipersoničnih projektila koji dolaze iz svemira, biti i „smrt“ za strukturu neprijateljskih satelita koja se nalazi u zemljinoj orbiti.

Njegove glavne kvalitete su maksimalna brzina i operativni borbeni radijus (daljina i plafon leta). Manevarske sposobnosti koje su važne za uspostavljanje zračne prevlasti nisu na listi prioriteta kada je u pitanju razvoj ovog aviona.

Ukoliko se krene s njegovim razvojem, ovaj avion bi po prvi put mogao vidjeti svjetlo dana negdje u intervalu između 2025. i 2026. godine. S ovi preliminarnim vremenskim razdobljem suglasna je i struka. Sudeći po njegovim projektiranim karakteristikama, MiG-41 ili PAK DP će biti dostojan nasljednik aviona MiG-31. Po mnogo čemu će MiG-41 biti najbolji avion kojeg je ljudska ruka ikada napravila. Nalazit će se u sastavu sustava PRO gdje će zajedno sa zemaljskim proturaketnim kompleksima A-235 „Nudolj“ i S-500 „Prometej“ činiti obrambeni bedem kakav svijet još nije vidio.