Plan SSSR-a da stigne na MARS

11. kolovoza 2017. Jaime Noguera
1959., samo dvije godine nakon lansiranja prvog Sputnika, glavni inženjer sovjetskog svemirskog programa, Sergej Koroljov, odlučio je da je glavni cilj sovjetskog svemirskog programa neće biti Mjesec, nego Mars.
Fuente: Fotosoyuz / Vostockphoto
Fuente: Fotosoyuz / Vostockphoto

Sergej Koroljov (1904-1966) vjerojatno je pročitao roman Aelita Tolstoga, a možda kao i drugi mladi ljudi svoje generacije, čak pogledao u kinu istoimeni film koji je snimio poznati redatelj Jakov Protazanov 1924. U filmu mladić po imenu Los putuje na Mars gdje na kraju će voditi revoluciju protiv kralja, uz podršku svoje supruge, kraljice Aelite, koja je bila zaljubljena u njega nakon što ga je promatrala kroz teleskop.

1959., čovjek koji će poslati Jurija Gagarina u svemir radi punom snagom za projektni ured OKB-1 - gradi se Vostok - prva svemirska letjelica s posadom. Nadahnuti svojim nedavnim uspjesima (Zapad je bio zapanjen njegovim projektom Sputnik), Koroljov se odlučio za najambiciozniji projekt u karijeri: letjelica za putovanje na Mars.

S lijeva na desno: Sovjetski znanstvenik A. Blagonravov, tvorac prve rakete na tekuće gorivo Mihail Tijonravov i  dizajner zrakoplova Sergej Koroljov, na proslavi 90. rođendana K. Ciolkovskog 1968. Izvor: RIA NovostiS lijeva na desno: Sovjetski znanstvenik A. Blagonravov, tvorac prve rakete na tekuće gorivo Mihail Tihonravov i dizajner zrakoplova Sergej Koroljov, na proslavi 90. rođendana K. Ciolkovskog 1968. Izvor: RIA Novosti

Odgovorni za projektiranje misije bili su inženjeri 9. Odjela OKB-1, na čelu sa starim prijateljem Koroljova, Mihailom Tihonravovim koji je više od trideset godina planirao putovanje u svemir.

 

Cilj: Crveni planet

Između 1959. i 1964. godina, svi napori OKB-1 su fokusirani na Mars, a ne na Mjesec. Međutim, da bi došli do kraljevstva Aelite sovjetski inženjeri su morali osmisliti međuplanetarni brod velike mase. I taj svemirski brod bi trebali postaviti u orbitu. Ured Koroljova je počeo raditi na njemu. Divovska raketa će se zvati N-1 (Nositel-1, "Transport-1") i mogla bi nositi u orbitu između 60 i 80 tona. Iako N-1 će biti predstavljena vladi kao višenamjenska raketa za Koroljova će uvijek biti raketa za putovanje na Mars, temeljni alat za ostvarenje njegovog sna.

Model N-1 u Institutu Ruske svemirske agencije, Kalinjingrad. Izvor: RIA NovostiModel N-1 u Institutu Ruske svemirske agencije, Kalinjingrad. Izvor: RIA Novosti

Zbog veličine broda koji je morao nositi pomagala za posadu na tako dugo putovanje, bio je predloženo da se napravi sustav za održavanje života kroz koji bi se mogla uzgajati hrana u staklenicima. Međuplanetarni brod bi bio opremljen sustavom zrcala za osvjetljavanje staklenika. Prvi dizajn također uključivao sustav za rotaciju za stvaranje umjetne gravitacije centrifugalne sile.

TMK-1

Prvi projekt međuplanetarnog broda bio je već predložen u 1959. Odjeljkom Br.3 Gleba Maksimova. 1960. razvio se KMV (Korabl Venera ili Mars letjelica na Mars Venera), a nedugo nakon TMK (Tjaželi Mežplanetni Korablj, „Međuplanetarni teški brod”).


TMK je imao masu od 75 tona i dimenzije 6x12 metara. Posada bi se sastojala od tri astronauta, koji bi trebao ostati u svemiru između dvije i tri godine. TMK-1 ne bi sletjela na Mars, nego bi bila letjela iznad zemlje na niskoj površini.


Brod je imao kapsulu na vrhu kako bi se omogućilo kozmonautima da se vrate na Zemlju. Težak 2,1 tona, imao je oblik sličan onima koji se pojavili kasni je i zvali su se Sojuz. Kako bi smanjili vrijeme misije, bilo je predloženo da leti preko Venere da stvorili takozvani manevar pomoćne gravitace koja bi ubrzala brod. TMK-1 bi trebao letjeti za Mars 8. lipnja 1971. a natrag na Zemlju 10. srpnja 1974. godine.

 

Let na Mars s nuklearnim reaktorom

U 1960., Konstantin Feoktistov (član tima Tihonravova i budućnosti astronaut) predložio je korištenje nuklearne energije (YaEDU) za TMK. Nuklearni reaktor bi se ugradio u propulzivni sustav s ionskim ili plazmenim motorima. Na taj način bi se smanjila ukupna masu broda. Koroljov je odbio ideju. Mislio je da štednja na težini ne bi riješila tehničke poteškoće projekta. Na kraju je bilo odlučeno da će se koristiti kemijsko gorivo u pogonskom sustavu.

S druge strane, projekt je postao još ambiciozniji, kad su raspravljali o amortizaciji posade od šest astronauta. Modul za sletanje bi mogao istraživati Mars oko mjesec dana. Nakon misije, posada bi se vratila u Marsovu orbitu, gdje bi ih dočekao TMK da bi se vratili na Zemlju.

16. svibnja 1962. godine Crveni planet postao službeni cilj Sovjetskog Saveza.

I što se onda dogodilo?

Koroljov je predložio da se pokrenu neke TMK brodove kao svemirske stanice u Zemljinoj orbiti, da bi ih mogao testirati. Te stanice bi se zvali TOS ( „teška orbitalna stanica”).

Projekt je bio megalomanski jer je zahtijevao bezbrojno lansiranje raketa N-1 kako bi se brod sastavio u orbiti, a zatim da se opskrbljuje. Inženjerska noćna mora.

Koroljev je umro 14. siječnja 1966., s 59 godina, i nije došao do svoje marsovske kraljice. Planovi za putovanje na Mars su odbačeni kada se SSSR usmjerio na Mjesec tijekom utrke sa SAD-om, koji su stigli na mjesec 1969. Međutim, OKB-1, i dalje razvijao plan putovanja na Mars, ali na temelju nuklearne električne propulzije.

Iako SSSR nikada nije stupio na Mars, sovjetsko slijetanje modula Marsnik 2 bio je prvi objekt izgrađen od čovjekovom rukom koji je sletio na Mars 27. studenog 1971. godine i još juri po površini Marsa.

Pola stoljeća kasnije, još uvijek sanjamo o Marsu. Aelita nas čeka!

Članak je napisan uz pomoć bloga astrofizičara Daniela Martina iz Naukasa, i knjige Russian Planetary Exploration: History, Development, Legacy and Prospect  Briana Harveya.

Serguéi Koroliov después de su detención, 1938. Fuente: Dominio públicoSegej Koroljov nakon uhićenja, 1938. Izvor: arhiva

1938. godine trojica njegovih suradnika, ali i konkurenata, Ivan Klejmenov, Georgij Langemak i Valentin Gluško, tužili su ga NKVD-u da namjerno usporava istraživački rad, te je Sergej osuđen na 10-godišnji zatvor.

Koroljov je završio u zloglasnom gulagu Kolima u Sibiru, gdje je proveo pet mjeseci i gdje su ga često tukli i zlostavljali. -

U Gulagu je Sergej izgubio većinu zuba, zaradio slomljenu čeljust i bolesno srce. Kasnije je premješten u moskovski zatvor za intelektualce - tamo je nastavio rad na dizajnu zrakoplova te je dobrim dijelom zaslužan za bombardere Tu-2 i Pe-2.

1942. godine premješten je u drugi zatvor, gdje je radio na raketnim motorima. Konačno je oslobođen 27. lipnja 1944. godine, zajedno s Tupoljevom, Gluškom i drugim znanstvenicima, no potpunu rehabilitaciju doživio je tek 1957.

+
Like us on Facebook