Plan SSSR-a da stigne na MARS

Fuente: Fotosoyuz / Vostockphoto

Fuente: Fotosoyuz / Vostockphoto

1959., samo dvije godine nakon lansiranja prvog Sputnika, glavni inženjer sovjetskog svemirskog programa, Sergej Koroljov, odlučio je da je glavni cilj sovjetskog svemirskog programa neće biti Mjesec, nego Mars.

SergejKoroljov(1904-1966) vjerojatno je pročitaoromanAelitaTolstoga, amožda kao i drugi mladiljudisvojegeneracije,čak pogledao u kinuistoimeni film koji je snimio poznati redatelj JakovProtazanov1924.U filmumladićpo imenuLosputujena Mars gdje na kraju će voditirevoluciju protivkralja,uz podrškusvoje supruge,kraljiceAelite, koja je bilazaljubljena u njeganakon štoga je promatralakrozteleskop.

1959., čovjek kojiće poslatiJurija Gagarinau svemirradipunom snagomzaprojektni uredOKB-1 - gradi se Vostok - prva svemirska letjelica s posadom.Nadahnuti svojim nedavnimuspjesima(Zapad je bio zapanjennjegovim projektomSputnik),Koroljov se odlučio za najambicioznijiprojektu karijeri: letjelica za putovanjena Mars.

S lijeva na desno: Sovjetski znanstvenik A. Blagonravov, tvorac prve rakete na tekuće gorivo Mihail Tijonravov i  dizajner zrakoplova Sergej Koroljov, na proslavi 90. rođendana K. Ciolkovskog 1968. Izvor: RIA NovostiS lijeva na desno: Sovjetski znanstvenik A. Blagonravov, tvorac prve rakete na tekuće gorivo Mihail Tihonravov i dizajner zrakoplova Sergej Koroljov, na proslavi 90. rođendana K. Ciolkovskog 1968. Izvor: RIA Novosti

Odgovorni zaprojektiranjemisijebili suinženjeri 9. OdjelaOKB-1, na čelu sastarim prijateljemKoroljova, MihailomTihonravovim koji je više od trideset godinaplaniraoputovanje u svemir.

 

Cilj:Crveniplanet

Između1959. i1964. godina,svinaporiOKB-1 su fokusirani naMars, a nena Mjesec.Međutim,da bi došli dokraljevstvaAelitesovjetskiinženjerisu moraliosmislitimeđuplanetarnibrodvelikemase.I tajsvemirski brodbi trebali postaviti u orbitu.Ured Koroljova je počeoraditi na njemu.Divovskaraketaćese zvatiN-1 (Nositel-1, "Transport-1")i mogla binositi u orbituizmeđu 60 i80 tona.IakoN-1će bitipredstavljenavladikaovišenamjenskaraketa zaKoroljovaće uvijek bitiraketa za putovanje na Mars,temeljnialat zaostvarenje njegovog sna.

Model N-1 u Institutu Ruske svemirske agencije, Kalinjingrad. Izvor: RIA NovostiModel N-1 u Institutu Ruske svemirske agencije, Kalinjingrad. Izvor: RIA Novosti

Zbogveličinebrodakoji je moraonositipomagalaza posaduna takodugo putovanje, bio je predloženo da se napravi sustav zaodržavanje životakroz kojibi se mogla uzgajati hrana ustaklenicima.Međuplanetarni brod bi bioopremljensustavomzrcalaza osvjetljavanjestaklenika.Prvidizajntakođeruključivaosustav za rotaciju za stvaranjeumjetnegravitacijecentrifugalne sile.

TMK-1

Prvi projekt međuplanetarnog broda bio je već predložen u 1959. Odjeljkom Br.3 Gleba Maksimova. 1960. razvio se KMV (Korabl Venera ili Mars letjelica na Mars Venera), a nedugo nakon TMK (Tjaželi Mežplanetni Korablj, „Međuplanetarni teški brod”).


TMK je imao masu od 75 tona i dimenzije 6x12 metara. Posada bi se sastojala od tri astronauta, koji bi trebao ostati u svemiru između dvije i tri godine. TMK-1 ne bi sletjela na Mars, nego bi bila letjela iznad zemlje na niskoj površini.


Brod je imao kapsulu na vrhu kako bi se omogućilo kozmonautima da se vrate na Zemlju. Težak 2,1 tona, imao je oblik sličan onima koji se pojavili kasni je i zvali su se Sojuz. Kako bi smanjili vrijeme misije, bilo je predloženo da leti preko Venere da stvorili takozvani manevar pomoćne gravitace koja bi ubrzala brod. TMK-1 bi trebao letjeti za Mars 8. lipnja 1971. a natrag na Zemlju 10. srpnja 1974. godine.

 

Let na Mars s nuklearnim reaktorom

U1960.,KonstantinFeoktistov(član timaTihonravova i budućnostiastronaut)predložio jekorištenjenuklearne energije(YaEDU) zaTMK.Nuklearnireaktorbi se ugradio upropulzivnisustav sionskimiliplazmenimmotorima.Na taj načinbi se smanjilaukupna masubroda.Koroljovje odbio ideju.Mislioje da štednjana težinine bi riješilatehničke poteškoćeprojekta.Na krajuje bilo odlučenoda će se koristitikemijskogorivoupogonskom sustavu.

S druge strane, projektje postaojošambiciozniji, kad su raspravljali oamortizacijiposade odšestastronauta. Modul za sletanje bi mogaoistraživatiMars oko mjesec dana.Nakon misije, posada bi se vratila u Marsovuorbitu, gdje bi ih dočekaoTMKda bisevratili na Zemlju.

16. svibnja1962. godineCrveniplanetpostao službeniciljSovjetskog Saveza.

I što se onda dogodilo?

Koroljov je predložio da se pokrenu neke TMK brodove kao svemirske stanice u Zemljinoj orbiti, da bi ih mogao testirati. Te stanice bi se zvali TOS ( „teška orbitalna stanica”).

Projekt je bio megalomanski jer je zahtijevao bezbrojno lansiranje raketa N-1 kako bi se brod sastavio u orbiti, a zatim da se opskrbljuje. Inženjerska noćna mora.

Koroljev je umro 14. siječnja 1966., s 59 godina, i nije došao do svoje marsovske kraljice. Planovi za putovanje na Mars su odbačeni kada se SSSR usmjerio na Mjesec tijekom utrke sa SAD-om, koji su stigli na mjesec 1969. Međutim, OKB-1, i dalje razvijao plan putovanja na Mars, ali na temelju nuklearne električne propulzije.

Iako SSSR nikada nije stupio na Mars, sovjetsko slijetanje modula Marsnik 2 bio je prvi objekt izgrađen od čovjekovom rukom koji je sletio na Mars 27. studenog 1971. godine i još juri po površini Marsa.

Pola stoljeća kasnije, još uvijek sanjamo o Marsu. Aelita nas čeka!

Članak je napisan uz pomoć blogaastrofizičaraDanielaMartinaiz Naukasa,i knjige Russian Planetary Exploration: History, Development, Legacy and Prospect  Briana Harveya.

Serguéi Koroliov después de su detención, 1938. Fuente: Dominio públicoSegej Koroljov nakon uhićenja, 1938. Izvor: arhiva

1938. godine trojica njegovih suradnika, ali i konkurenata, Ivan Klejmenov, Georgij Langemak i Valentin Gluško, tužili su ga NKVD-u da namjerno usporava istraživački rad, te je Sergej osuđen na 10-godišnji zatvor.

Koroljov je završio u zloglasnom gulagu Kolima u Sibiru, gdje je proveo pet mjeseci i gdje su ga često tukli i zlostavljali. -

U Gulagu je Sergej izgubio većinu zuba, zaradio slomljenu čeljust i bolesno srce. Kasnije je premješten u moskovski zatvor za intelektualce - tamo je nastavio rad na dizajnu zrakoplova te je dobrim dijelom zaslužan za bombardere Tu-2 i Pe-2.

1942. godine premješten je u drugi zatvor, gdje je radio na raketnim motorima. Konačno je oslobođen 27. lipnja 1944. godine, zajedno s Tupoljevom, Gluškom i drugim znanstvenicima, no potpunu rehabilitaciju doživio je tek 1957.

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće