Girl power: Je li lako biti znanstvenica u Rusiji?

Marija Logačeva ima diplomu iz biologije, a danas studira genomiku bilja na Laboratoriju za genomsku analizu na Moskovskom državnom sveučilištu. 2014. je za svoje istraživanje dobila nagradu L'Oréal-UNESCO.

„Suprug i ja radimo u istom laboratoriju“, kaže Logačeva. „To je odlično, inače bi postojao rizik da se uopće ne vidimo: oboje smo jako strastveni oko svog rada.“

Marija Logačeva / L'Oréal-UNESCO

Marijin otac je matematičar, njezin djed fizičar, a majka filologinja. Kao dijete su poticali njezino zanimanje za znanost, no kada se odlučila za karijeru u znanosti, njezini su roditelji bili zabrinuti. Bojali su se da si neće moći osigurati egzistenciju. Primjerice, prosječna plaća znanstvenice u Rusiji je 26 posto niža od one muškog kolege, svjedoče podaci Instituta za statističke studije i ekonomiju znanja Nacionalnog istraživačkog sveučilišta Visoka škola ekonomije.

2015. su ruski znanstvenici u prosjeku bili plaćeni između 390 i 790 eura mjesečno. Samo 15,8 posto znanstvenica i 28,4 posto znanstvenika koji su sudjelovali u istraživanju su bili plaćeni između 790 i 1575 eura; a samo 1,5 posto žena i 6,8 posto muškaraca su imali plaću iznad 1575 eura.

Kako postati princeza kemije

Mnoge ruske znanstvenice priznaju da su na njihov odabir karijere u velikoj mjeri utjecali njihovi roditelji.

„Moj otac je bio kemičar“, kaže Jekaterina Ljukmanova, viša znanstvenica u Institutu za bioorgansku kemiju Šemjakin. „To je sigurno utjecalo na moj odabir profesije: kao dijete sam uvijek htjela razviti novi lijek.“

Jekaterina Ljukmanova / Osobna arhiva

Jekaterina ima četiri patenta, specijalizirana za stvaranje proteina, uključujući one koji poboljšavaju pamćenje i podupiru razvoj zametaka, kao i one koji kontroliraju rast stanica raka.

Stanična biofizičarka Nadežda Braže još uvijek se sjeća kako je posjećivala svoje roditelje fizičare na poslu jer je nisu imali s kime ostaviti.

„Sjedila sam u laboratoriju, udisala miris reagena“, prisjeća se. „Kad je moj otac pisao doktorsku disertaciju, gorljivo sam prepisivala formule na prazne listove papira.“

Danas Nadežda proučava svojstva molekula u tkivima i organima. Njezina istraživanja bi mogla pomoći u sprječavanju srčanih udara, kardiovaskularnih bolesti i dijabetesa. Sada planira napisati ilustriranu knjigu o staničnoj biologiji za djecu kako bi potaknula interes za biofiziku.

Nadežda Braže / Osobna arhiva

Obitelj ili znanost?

Ruske znanstvenice kažu da je teško uskladiti znanost s obiteljskim životom, ali nije nemoguće.

„Trebate biti jako usredotočeni i razraditi algoritme za sve do posljednjeg detalja: svaki dan mora imati svoj raspored i logistiku kojih se onda morate držati“, kaže Ljukmanova.

Njen suprug je doktor fizike i matematike. Par ne samo da ima zajedničke istraživačke projekte, već ima i troje djece.

Jelena Petersen radi na razvoju 3D staničnih modela tkiva i organa, kao i metoda za procjenu stanja sintetičkih tkiva.

Jelena Petersen / Osobna arhiva

„Moj suprug dijeli moje interese i opušten je oko toga što mogu provesti nekoliko dana u pisanju projekta, za to vrijeme on preuzima sve dužnosti u vezi djece“, kaže Jelena.

Anastasija Naumova, znanstvenica iz Laboratorija za računalno oblikovanje materijala na Moskovskom institutu za fiziku i tehnologiju, radi na traženju mogućih kokristala - kristala koji istodobno sadrže nekoliko vrsta molekula za hidrogenski pogon. Anastasija često radi od kuće u vrijeme koje njoj odgovara tako da svoj rad može usklađivati s brigom o malom djetetu.

Anastasija Naumova / Osobna arhiva

Feminizacija ruske znanosti?

Trend usmjeren na ravnopravnost spolova u znanosti datira iz sovjetskih vremena, kada je razvoj znanosti bio nacionalni prioritet. Prema znanstvenicama se kolege i šefovi u velikoj mjeri odnose ravnopravno, iako postoje iznimke.

„Sjećam se jednog od naših predavača na mojoj prvoj godini koji je s određenim stupnjem neodobravanja govorio o feminizaciji ruske biologije“, kaže Marija Logačeva. „No općenito je broj muškaraca i žena u znanosti u zemlji podjednak.“

„Dok sam ja studirala, na odsjeku za biologiju na Novosibirskom državnom sveučilištu je bilo 20 posto više studentica nego studenata“, kaže molekularna biologinja Irina Aleksejenko. 

Irina Aleksejenko / Osobna arhiva

Aleskejenko sada radi na razvoju spojeva za borbu protiv raka, bolesti od koje su umrli njezina majka i djed. Trenutno je u potrazi za investitorima.

„Ljudi u investicijskim fondovima stalno me pitaju zašto još nisam otišla na porodni dopust i hoće li se to uskoro dogoditi“, kaže Aleksejenko. „Mislim da investitori na mom mjestu žele vidjeti muškarca. No ja zasad ne planiram nigdje ići.“