Prvi kiborzi u Moskvi

Reuters
Moskva je jedan od pet gradova, uz London, Hamburg, Bonn i München, u kojima su ljudi počeli s ugradnjom potkožnih implantata za vožnju javnim prijevozom. No prvi ruski kiborzi imaju neke zamjerke oko ograničenja u korištenju njihovih novih uređaja u stvarnom životu.

Poznati biohaker i izvršni direktor njemačke kompanije Digiwell doktor Patrick Kramer je prilikom jednog od svojih posjeta Rusiji 2016. godine ugradio oko 15 čipova pod kožu Rusa. Prema njegovim riječima, popularnost potkožnih implantata u zemlji raste, kao što raste i u čitavom svijetu.

Izvor: YouTube

„Znatiželja je najrašireniji razlog za ugrađivanje čipova“, kaže Kramer. „Postoje ljudi koji s ovime rade sjajne i razne stvari. Jedan moj prijatelj u svojim rukama ima 11 implantata. Za njega je to neka vrsta hobija. Za mene je implantat odličan društveni i komunikacijski alat.“

 

Tko su oni - prvi kiborzi?

Prema statističkim podacima prodavača čipova, u svijetu postoji između 30 i 50 tisuća ljudi koji žive s potkožnim čipovima. Rusi su s ugradnjom čipova počeli tek nedavno. Jedan od prvih koji je to uradio u 2012. godini bio je Sergej Sorokin, sistemski administrator iz Moskve. „Korištenje čipa se percipira kao magija. U Moskvi je 99 posto ljudi koji ovo vide zapanjeno“, kaže Sorokin.

2015. godine je inženjer Vlad Zajcev zbog plaćanja vožnje i ulaska u ured također pod svoju kožu stavio NFC-čip (near field communication – komunikacija bliskog polja, kratkodometna bežična tehnologija koja omogućava komunikaciju između uređaja na udaljenosti od oko 10 centimentara).

Izvor: YouTube

Još jedan pionir bio je zaposlenik tvrtke Ericsson u Rusiji Stanislav Kuprijanov. On je u okviru eksperimenta čak i vodio blog za časopis GQ, u kojem je pisao o svom životu s čipom. Djelatnik tvrtke „Laboratorij Kasperskog“ Jevgenij Čerešnev dvije je godine živio s potkožnim implantatom u ruci kako bi istražio nove prijetnje po internetske korisnike.

 

Kako to oni rade?

Većina Rusa ugrađuje čipove veličine zrna iz SAD-a ili Kine. Potkožni implantat i sterilni set za implantaciju koštaju oko sto dolara. Moguće ih je naručiti preko interneta, a piercing majstor može ugraditi čip u samo nekoliko sekundi. Nakon toga možete otvarati vrata, otključavati pametni telefon, odlaziti na web stranice i razmjenjivati podatke jednim dodirom ruke.

Proizvođači i korisnici tvrde da su čipovi sigurni, s obzirom na to da su izrađeni od biokompatibilnog stakla i da ih tijelo ne odbacuje. U pravilu se čipovi ugrađuju između palca i kažiprsta. To je mjesto rijetko izloženo fizičkom djelovanju i ozljedama te nema nikakvih kosti ni tetiva.

„Imamo ljude koji su ih ugradili u ruke, vrat“, kaže Kramer. „Možete ga staviti bilogdje, no 99 posto ljudi odabere ruku jer je najzgodnija. Jedna 14-godišnjakinja me molila da joj čip ugradim u stopalo, jer je rođena bez ruku. Implantat bi joj omogućio da otvara vrata. Moj prijatelj je slijep i korištenje implantanta je za njega poput raja.“

 

Visa na jagodicama prstiju

Danas su korisnicima dostupni biomagneti za jagodice prstiju, antene za glavu i senzori potresa ugrađeni u prsima. Oni uspješno prenose informacije na sustav Android, no ne može ih se koristiti u kombinaciji s iPhoneom – Apple promovira tehnologije slične NFC-u.

Potkožne oznake imaju malu memoriju – u prosjeku 512 KB. Da bi postao sredstvo plaćanja, čip mora imati posebnu antenu, certificirani sustav plaćanja kao što su Visa ili MasterCard, a to će znatno povećati veličinu implantata. To jest, neće ga biti moguće ugraditi ispod kože.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće