Globalno zatopljenje oživjelo smrtonosnu bolest

Press photo
Izbijanje antraksa u Rusiji lokalizirano je, no znanstvenici smatraju da će se vratiti. Globalno zatopljenje moglo bi donijeti nove infekcije - primjerice, iz zakopanih mamuta.

Na ruskom Dalekom sjeveru u Jamalo-Neneckom autonomnom okrugu vodi se borba protiv izbijanja antraksa. Pritom je umrlo više od 2 tisuće sobova. 90 žitelja tundre hospitalizirano je, od njih 53 djece. U bolnici je preminuo 12-godišnji dječak.

Prema riječima direktorice Ruske agencije za nadzor zaštite potrošača Anne Popove, djeca su se zarazila zbog narodnih običaja. Neke obitelji na Jamali i danas piju krv sobova i jedu sirovo meso. Djeca tradicionalno isisavaju žile sobova zubima. "Oni sudjeluju u izradi konca od žila životinja", kaže Popova. Prema njezinim riječima, u ovakvoj je situaciji bilo nemoguće izbjeći zarazu.

Stvari stanovnika tundre (sanjke, odjeća, kućne potrepštine...) spaljene su kako bi se spriječilo širenje zaraze. U rajonu se provodi masovno cijepljenje ljudi i životinja. Situaciju iz zraka kontroliraju bespilotne letjelice.

 

"2007. godine počinjena je greška"

 
1/3
 

Glavni razlog za ono što se dogodilo na Jamalskom poluotoku je zatopljenje. Tijekom mjeseca temperatura je iznosila oko +35 stupnjeva Celzija. Rezultat je bilo topljenje gornjeg sloja permafrosta koji je čuvao spore antraksa. One su otporne na ekstremne temperature i u zemlji mogu živjeti više od sto godina.

Zajedno s irvasovom mahovinom (lišajem kojim se hrane sobovi) spore su ušle u organizam i bez toga već od vrućine izuzetno oslabljenih životinja. Spore su također mogle pasti i u vodu. Znanstvenici trenutno provjeravaju je li do toga došlo.

Drugi je razlog previše udomaćenih sobova. Na Jamalu ima 700 tisuća grla, što čini 44% svih ruskih sobova. Pritom su pašnjaci ove regije osmišljeni za samo 100-150 tisuća životinja.

Svake se godine na Jamalu proizvede više od 2,5 tisuće tona mesa sjevernog soba, a u 2017. je regija planirala tu brojku povećati na 4 tisuće tona. Trenutno je prodaja mesa, rogova i kože privremeno zabranjena. U slučaju stabilizacije situacije planirano tradicionalno klanje sobova počet će krajem listopada - u studenom.

"Udaranje kopita sobova suviše je često i uništava tlo i vegetaciju. To povećava rizik od infekcije: otapa se permafrost i na ogoljenim pašnjacima sobovi zajedno s biljkama jedu zaraženu zemlju", rekao je za RBTH direktor Instituta za ekologiju biljaka i životinja Vladimir Bogdanov.

Osim toga, u današnjoj Rusiji promijenjen je u postupak obaveznog cijepljenja sobova donesen u Sovjetskom Savezu. 1967. godine teritorij Jamala proglašen je čistim od antraksa i od 2007. godine prestala su cijepljenja. 

"Susjedne regije - Jugra, Komi, Neneskij - nastavile su s cijepljenjem. A mi smo iz nekog razloga, iako imamo najveće stado na svijetu, odlučili da ne trebamo cijepiti sobove. Čini mi se da je 2007. godine napravljena vrlo ozbiljna greška", komentirao je situaciju guverner okruga Dmitrij Kobilkin. 

 

Što učiniti s grobljima?

 
1/3
 

Znanstvenici su zabrinuti zbog pokopanih zaraženih životinja. "Što se tiče starih ukopa, dio trupala izvukli su lešinari, a dio je ostao na zemlji koju će sljedeće godine pokriti vegetacija", rekao je za RBTH doktor veterinarskih znanosti Nikolaj Meljnik.

Prema riječima Meljnikova, o zakopanim je životinjama ranije računa vodilo Ministarstvo poljoprivrede SSSR-a. "S raspadom Saveza neka su sela nestala, neki rajoni su preimenovani, nastala je zbrka", rekao je znanstvenik.

Takvi ukopi ili "pašnjaci smrti" postoje i u drugim sjevernim regijama. Primjerice, u Jakutiji, prema podacima veterinarske službe regije, postoji 285 ukopa antraksa. Pritom je poznata točna lokacija samo njih 77. Preostalih 208 nalaze se na prometno nepristupačnim mjestima. Srećom, u republici se provodi obavezno cijepljenje.

Najteži slučaj izbijanja antraksa u Rusiji (SSSR-u) dogodio se u proljeće 1979. u Jekaterinburgu (Sverdlovsku). Tada su umrle 64 osobe. Od 2009. do 2014. godine u Rusiji je registrirano 40 slučajeva antraksa, što je 43% više nego u prethodnih pet godina. Infekcije su zabilježene u Sjevernokavkaskom, Južnom i Sibirskom okrugu.

Zbrinjavanjem uginulih životinja, koje su umrle ovog ljeta, trenutačno se bavi vojna jedinica radijacijske, kemijske i biološke zaštite Oružanih snaga RF. Uginule jelene spaljuju. Stare automobilske gume, specijalne smjese i naftni proizvodi osiguravaju dugo gorenje. Nakon toga se tlo tretira otopinom za dezinfekciju. Jedino je tako moguće uništiti spore.

"Ovdje nema ni cesta ni komunikacije. Dopremiti lešinu na jedno mjesto, bez da s nje ništa ne kapne ili otpadne, gotovo je nemoguće. Zato je donesena odluka da se svaki sob spali na licu mjesta", rekao je za RBTH zamjenik direktora Arktičkog znanstveno-instraživačkog stacionara Instituta za ekologiju biljaka i životinja Aleksandar Sokolov.

 

Što je sljedeće - infekcije iz zakopanih mamuta?

 
1/2
 

Čime će nas sljedeće "iznenaditi" globalno zatopljenje možemo samo nagađati. Prema mišljenju znanstvenika, ponovno bi se mogle pojaviti "zaboravljene" bolesti 18.-19. stoljeća poput boginja, kao i nove, ranije nepoznate infekcije iz zakopanih mamuta.

​Ekosustav Arktika se mijenja. To potvrđuju i studije Arktičnog znanstveno-instraživačkog stacionara Instituta za ekologiju biljaka i životinja, koji se nalazi samo nekoliko desetaka kilometara od zaraženog područja.

"Smrtnost jelena mnogo veća od trenutne zabilježena je prije dvije godine, kada se u proljeće na snježnu tundru izlila ledena kiša, stovorivši na površini čvrstu koru. Ona je sobovima otežala pristup hrani", rekao je za RBTH Aleksandar Sokolov. "Na našem su se području prvi put u izobilju pojavile lisice i sive vrane, porastao je broj arktičkih lisica i gorskih kuna. Ispočetka su se ti predatori razmnožavali zahvaljujući dobroj krmnoj bazi u vidu mrtvih sobova, a zatim su se prebacili na leminge i ptice - jedu gnijezda jarebica, šljuki, gusaka i pataka".

Strvinari su potencijalni prijenosnici antraksa. Oni, međutim, prema mišljenju Sokolova, ne predstavljaju globalnu prijetnju.

"Ako arktička lisica ili lisica pojede zaraženo meso, najvjerojatnije će umrijeti u roku od dva-tri dana. Za to vrijeme ona neće stići otići daleko od izvora zaraze", govori Sokolov. "Što se tiče galebova, ptice nisu izložene antraksu. Pojedinačni primjerci nisu u mogućnosti prenijeti mnogo spora istovremeno. Tako da rizik od širenja bolesti iznosi maksimalno deset kilometara."

Vlasti su za svaki slučaj zabranile lov na ptice močvarice u cijelom okrugu. Također žiteljima savjetuju da ne beru gljive i bobice po kojima je Jamal poznat.

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće