Senzacionalno otkriće: Prirodni antibiotici u špiljama Sibira

Alamy/Legion Media
Sibirski biolozi pronašli su u drevnim špiljama nove prirodne antibiotike koji se, prema riječima znanstvenika, mogu boriti protiv bakterija otpornih na postojeće lijekove.

U Sibiru, u Velikoj Orešnoj špilji udaljenoj 130 km od Krasnojarska, biolozi su pronašli dosad nepoznatu supstancu. Još uvijek nije jasno je li ta svjetla sirasta naslaga proizvod životne aktivnosti mikroorganizama ili poseban oblik tankog krečnjačkog sloja.

Znanstvenici su svoj pronalazak nazvali "Mjesečevo mlijeko". Ono ima neobična svojstva. Ako se komadić izgnječi u rukama, on postaje mek kao plastelin. Međutim, najvažnije je to što ova nejasna struktura sadrži grupu bakterija koje sintetiziraju antibiotike. Ispostavilo se da je 100 spojeva od ukupno 120 izdvojenih dosad bilo nepoznato znanosti.

Do otkrića su došli znanstvenici iz Znanstveno-istraživačkog instituta za biologiju Irkutskog državnog sveučilišta. Oni su detalje svog pronalaska objavili prije odlaska u novu ekspediciju.

Sve je počelo od rakova

Sibirski znanstvenici traže prirodne antibiotike još od 2013. godine. "Počeli smo od dubokovodnih bajkalskih rakova, jer smo smatrali da bakterije doprinose njihovoj otpornosti u borbi protiv patogenih mikroorganizama i parazita", kaže Denis Aksjonov-Gribanov, stariji znanstveni suradnik Instituta. "Zatim smo počeli proučavati različita ekstremna mjesta obitavanja bakterija - udaljene dijelove špilja, organizme najjednostavnijih podzemnih beskralježnjaka i druga bića koja su evoluirala milijunima godina u uvjetima potpune ili djelomične izolacije i zbog toga nisu dolazila u dodir sa sredinom na koju je utjecao čovjek".

U Velikoj Orešnoj špilji dugoj 58 km znanstvenike su zainteresirale izrasline na zidovima. Provjerili su sadrži li ta tvar bakterije i izolirali nekoliko realne čistih kultura. "Osjećaj nas nije iznevjerio!", Kaže Aksjonov-Gribanov. "Zatim smo uzimali uzorke 'Mjesečevog mlijeka' i u drugim špiljama... Sada je iz ukupno pet špilja prikupljena zbirka čistih kultura, i sve one su unikati".

Špilje - netaknute oaze našeg planeta

Kako se dogodilo da špilje u Sibiru obiluju perspektivnim bakterijama? "Stvar je u tome što su špilje netaknute oaze našeg planeta", priča profesor Maksim Timofejev, direktor Instituta za biologiju Irkutskog državnog sveučilišta. "One se mogu usporediti s divovskim 'konzervama' u koje se tijekom milijuna godina 'pakirala' informacija o geološkim procesima na Zemlji, uključujući i podatke o klimi, o davno izumrlim životinjama i biljkama".

Primjerice, špilje Tažeranske stepe formirale su se u doba kada je drevno jezero Bajkal tek nastajalo, tj. prije više od 25-30 milijuna godina. Kako ističe Timofejev, špilje su mjesto gdje obitavaju jedinstveni organizmi koji su se prilagodili životu u potpunoj izolaciji od vanjskog svijeta, bez svjetlosti i često na niskim temperaturama. Sibirske špilje su dosta hladne. Temperatura u njima je svega + 2-4 stupnja Celzija.

"Iz godine u godinu je sve teže pronaći u prirodi zone u kojima se ne osjeća utjecaj čovjeka na prirodu. Špilje u tom smislu i dalje predstavljaju ogromne podzemne znanstveno-istraživačke poligone. Ono što one skrivaju nije dostupno 'neupućenima', jer je, da bi se došlo do njih, potrebna specijalna oprema i obuka. Te špilje su suviše opasne za turiste", objašnjava Timofejev.

Dug put od bakterije do lijeka

Po riječima znanstvenika, spojevi koje su oni izdvojili iz "Mjesečevog mlijeka" aktivno djeluju protiv bakterija i gljivica, na primjer, protiv gljivice koja uzrokuje kandidijazu. "Također je vrlo važno to što one suzbijaju aktivnost E. coli, a ona je otporna na poznate i široko rasprostranjene antibiotike kanamicin i ampicilin", kaže Aksjonov-Gribanov. "Pritom novi spoj ne suzbija rast neutralnih i korisnih gljivica, što povećava šanse za uspješno provođenje pretkliničkih (eksperimentalnih) i kliničkih ispitivanja, jer će spoj koji suzbija razvoj 'svega' sigurno biti otrovan za čovjeka".

Prema riječima ruskog znanstvenika, dug je put od prvih znanstvenih rezultata do patentiranog pripravka - taj proces traje oko 10-12 godina. "U proizvodnji lijekova postoje strogi pravilnici. Ispitivanje novog lijeka 'od nule' košta više milijuna dolara", ističe Timofejev.

Tekst se zasniva na materijalima lista Ogonek.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće