Ruski sustavi za elektroničko ratovanje kontroliraju nebo

Sustavi za elektroničko ratovanje po svojoj učinkovitosti nimalo ne zaostaju za oružjem direktne vatre, no oni, za razliku od pušaka i raketa, ne utječu na ljudstvo i tehniku neprijatelja, već na njegov "živčani sustav" - sustav za upravljanje, vodstvo i nadzor.

Ruski bombarderi protiv američkog torpednog razarača

Takav udarac može ga odjednom lišiti svih mogućnosti za borbu – može onesposobiti elektroniku, isključiti električne žice, oslijepiti radar, imobilizirati borbene zrakoplove i brodove. Kao rezultat toga, moderni oružani sukob dobiva novu značajku: on se odvija ne samo na kopnu, u zraku i na vodi, već i u radio-prostoru.

Rusija je jedan od svjetskih lidera u razvoju i primjeni sustava za elektroničko ratovanje, iako je prije dvadeset godina ozbiljno zaostajala u tom području u odnosu na druge zemlje. Prema riječima stručnjaka, ruski sustavi za elektroničko ratovanje koji se nalaze nosačima aviona danas ni po čemu ne zaostaju za američkima, a nazemne stanice za elektroničko ratovanje koje koristi ruska vojska slove kao najbolje na svijetu.

Hibini i Krasuha

Kompleks za elektroničko ometanje Hibini instaliran je na svim ruskim vojnim zrakoplovima. Vizualno, on se sastoji od nekoliko kontejnera s elektronikom koji su priključeni na krila. Međutim, ovi kontejneri odmah pretvaraju zrakoplov u zastrašujuću borbenu jedinicu. Hibini presreće signal usmjeren na letjelicu radarom s tla ili druge letjelice i potpuno ga iskrivi. Posljedice ove operacije mogu biti najozbiljnije za izvor signala, od izobličenja signala do potpunog blokiranja rada.

Krasuha-4. Izvor: Press photo

Postoji nekoliko primjera kopnenih stanica za elektroničko ratovanje. Najzanimljiviji je kompleks radioelektronske borbe Krasuha-4. Stavljena u službu 2012. godine, Krasuha omogućava blokiranje gotovo svih radiosignala u radijusu do 300 kilometara. U stanju je potisnuti aktivnost zrakoplova tipa AVAKS, bespilotnih letjelica i čak špijunskih satelita, kao i blokirati rad praktički svih neprijateljskih sustava za elektroničko ratovanje. Od listopada 2015. godine kompleks se nalazi u ruskoj zrakoplovnoj bazi Hmejmim u Siriji. 

Povijest razvitka

Ruski vojnici su elektroničko oružje prvi put koristili vjerojatno još početkom 20. stoljeća. 1904. godine ruski radiooperateri počeli su ometati japanske postaje koje su korigirale topničku vatru na Port Arthur tijekom Rusko-japanskog rata. Međutim, pravi temelji modernih ruskih sustava za elektroničko ratovanje postavljeni su za vrijeme Drugog svjetskog rata. Upravo je tada donesena odluka da se oformi posebna jedinica koja će biti odgovorna za ometanje njemačkih radio postaja. Odgovarajuća oprema nalazila se na udaljenosti od 20 kilometara od linije fronta i aktivno se koristila za ometanje i dezinformiranje neprijatelja.

Port Arthur, 1904. Izvor: RIA Novosti

Nakon rata su jedinice koje su se bavile radio ratovanjem raspuštene, ali su ponovno oformljene za 5 godina: Korejski rat jasno je pokazao njihov vitalni značaj u uvjetima modernog ratovanja. U Vijetnamu su se američkoj avijaciji suprotstavljale ne samo lokalne komunističke snage, već i sovjetski radari koji su ozbiljno ometali njihovo djelovanje.

Transformacija sustava za elektroničko ratovanje u samostalni tip oružja i razvitak njihove proizvodne baze nisu se dogodili sve do postsovjetskog razdoblja. U početku su se njihovim razvojem bavila poduzeća koja su proizvodila sustave protuzračne obrane, kao naprimjer Almaz-Antej. Od 2009. godine industrijska infrastruktura sustava za elektroničko ratovanje koncentrirana je u sustavu Koncerna radioelektronske tehnologije (KRET). Njihov je zadatak do 2020. godine provesti kompletan preustroj ruskih snaga za elektroničko ratovanje. 

Na izložbi MAKS-2015. Izvor: Mihail Voskresenskij / RIA Novosti