Rusija prva u svijetu prevezla tekuće nuklearno gorivo

Program povrata goriva za istraživačke reaktore ruske proizvodnje (RRRFR) dio je Globalne inicijative za smanjenje nuklearne prijetnje. Njegov glavni cilj je sprečavanje širenja nuklearnog materijala kroz konsolidaciju i eliminaciju nakupljenih zaliha visoko obogaćenog urana.

28. svibnja 2004. Rusija i SAD potpisali su sporazum o suradnji po pitanju uvoza u Rusiju nuklearnog goriva proizvedenog u RF koji je postao pravni temelj za provedbu programa. Rusija se obvezala osigurati fizičku zaštitu, inventuru i kontrolu uvezenog goriva i ne koristiti ga u vojne svrhe. U okviru programa u Rusku Federaciju treba vratiti ukupno 2529 kilograma nuklearnog goriva.

U Rusiju je na obradu i tehnološko skladištenje već dokraja uvezeno svježe i istrošeno nuklearno gorivo iz istraživačkih reaktora Srbije, Češke, Latvije, Libije, Vijetnama, Mađarske, Rumunjske, Bugarske, Ukrajine, Uzbekistana, a djelomično iz Njemačke, Poljske, Bjelorusije i Kazahstana. U SAD-u je slično gorivo dostavljeno iz Austrije, Brazila, Čilea, Kolumbije, Danske, Grčke, Iraka, Meksika, Portugala, Južne Koreje, Španjolske, Švedske, Tajlanda, Tajvana i Turske.

Nestandardno rješenje za uklanjanje visoko obogaćenog uranija

Rusija se u izvozu visoko obogaćenog nuklearnog goriva u okviru RRRFR-a 2015. godine suočila s nestandardnim zadatkom. Iz Uzbekistana je trebalo iznijeti visoko obogaćeno gorivo, ali ne u uobičajenom krutom stanju, već u obliku otopine.

U Taškentu, glavnom gradu Uzbekistana, radio je posebni rastapajući reaktor IIN-3M. U aktivnoj zoni reaktora nalazila se otopina s 90% uranija-235. Reaktor, koji je počeo raditi 1975., zatvoren je tri godine ranije.

2012. godine se, u okviru programa RRRFR, iz Uzbekistana u Rusiju prevozilo gorivo – ono kruto – iz drugog reaktora. Tada su ga transportirali zrakom u specijalnom kontejneru.

Nikad ranije nije bio izvršen prijevoz tekućeg istrošenog goriva na obradu. Osim toga, u slučaju s Uzbekistanom, gorivo je već bilo korišteno u istraživačkom reaktoru i, prema tome, imalo je opasne razine zračenja. Posebno za ovu operaciju razvijeni su tehnologija i složena oprema za pražnjenje tekućeg istrošenog nuklearnog goriva u spremnik reaktora za privremeno skladištenje i pretovar za prijevoz.

Tek nakon toga posude s tekućim istrošenim nuklearnim gorivom smještene su u poseban kontejner, a sam kontejner u zaštitnom kućištu isporučen je zrakoplovom aviokompanije „Volga-Dnjepr“ u Rusiju na obradu. Ova uspješna akcija pokazala je profesionalnost i visoku razinu suradnje između stručnjaka iz različitih zemalja u okviru zajedničkog programa RRRFR. U ovom i drugim slučajevima, organizacijske, pravne i transportne procedure, kao i financijske rashode, preuzeli su na sebe Washington i Moskva, čime su još jednom potvrdili važnost i izvedivost Bratislavske inicijative predsjednika Rusije i SAD-a. Sa svoje je strane Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) operaciju opisala kao "prekretnicu" u provedbi programa povrata goriva istraživačkih reaktora u Rusiju.

Zbog sankcija Rusija obnavlja proizvodnju raketnog goriva