Rusija kontrolira sve veću zonu Arktika

Ilustracija: Fotografija iz slobodnih izvora
Bitka za Arktik se ne vodi samo iznad, već i ispod vode. U odgovarajućim strukturama UN-a ruski znanstvenici se zalažu za proširenje granica ruskog podvodnog epikontinentalnog pojasa u Sjevernom ledenom oceanu, ruska industrija se priprema za eksploataciju ogromnog potencijala prirodnih resursa na Arktiku, a vojska je spremna braniti čitavo to bogatstvo. U sklopu te „bitke za Arktik” nastao je i projekt najnovijeg ruskog hidroakustičnog sistema na dalekim granicama, koji će ruskoj vojsci omogućiti da prati i kontrolira stanje pod vodom na udaljenosti od više desetina nautičkih milja.

Da bi se protivnik mogao pobijediti, prvo ga treba uočiti. U zračnoj i nadvodnoj sferi to je prilično jednostavno, dok za otkrivanje podvodnih objekata postoji samo jedno sredstvo, a to su hidroakustične stanice. Po dometu uočavanja objekata one do te mjere zaostaju za radarima, da je za blagovremeno uočavanje i uništavanje nevidljivog podvodnog neprijatelja često potrebno uložiti gigantske napore.

U cilju pokrivanja svojih vojno-pomorskih baza i punktova baziranja, još 1950-ih godina se počelo s izgradnjom stacionarnih hidroakustičnih stanica i kompleksa čiji je zadatak bio uočavati neprijateljske podmornice i pratiti njihovo kretanje, kao i osigurati obranu primorja i prilaza objektima obalske infrastrukture.

Nova Pomorska doktrina Rusije – od Arktika do Antarktika
RBTH se raspitao po čemu se nova doktrina razlikuje od prethodne.

Tih godina je sovjetska ratna mornarica dobila prvu takvu stanicu – „Volhov“. Potom je takva stanica isporučena Egiptu i Kini. Tijekom sljedećih desetljeća mornarica je dobila MG-407 i MG-409, radarsku stanicu za kružno promatranje „Amur“ s antenom promjera oko 20 metara i istisninom do 500 tona, kao i graničnu stanicu „Liman“ koja omogućuje pouzdano uočavanje protivnika u oblasti gdje počinje ledena površina Sjevernog ledenog oceana (kasnije se pojavila varijanta „Liman-M“). Vrhunac projekata u ovoj sferi bile su stacionarne stanice „Agam“ i „Dnjestar-M“.

Poslije raspada Sovjetskog Saveza i drastičnog smanjenja financiranja, radovi u ovoj oblasti bili su ili potpuno stopirani, ili je njihova realizacija znatno usporena. S početkom obimnog programa modernizacije ruskih oružanih snaga, vojno rukovodstvo se prisjetilo da je potrebno riješiti zadatke uvida u situaciju pod vodom na različitim dionicama pomorskih granica Rusije.

 

Hidroakustična barijera na udaljenim granicama

Nedavno se saznalo za odluku Sjeverne flote da proširi zonu obuhvaćenu moćnim stacionarnim hidroakustičnim sredstvima koja mogu kontrolirati podvodnu situaciju na više desetina i stotina milja od obale, zahvaljujući antenama koje se nalaze daleko u o oceanu.

Mornarici sjeverne flote će do kraja godine već biti na raspolaganju još jedan stacionarni hidroakustični kompleks, MGK-608M, napravljen u znanstveno-istraživačkom institutu „Atol“. Njegov istureni dio, kako tvrde ruski izvori, bit će udaljen čak 160 km od obalske linije. Zapovjedni punkt ovog kompleksa nalazit će se u Severomorsku, a njime će upravljati svega četiri čovjeka.

Izvozna varijanta ovog kompleksa, MGK-608E, uspješno je demonstrirana na Međunarodnom vojno-pomorskom salonu u Sankt-Peterburgu, održanom u ljeto 2015. godine. Kompleks čini nekoliko antenskih rešetaka koje se postavljaju na dnu mora, a sastoje se od elemenata za prijem – hidrofona, koji mogu biti udaljeni desetine i stotine kilometara od obale.

Mozak sistema je specijalni hardversko-softverski sistem koji je u stanju osigurati integraciju podataka ne samo o podvodnoj i nadvodnoj, već i o zračnoj, nadzemnoj, čak i svemirskoj situaciji. Ovaj sistem može analizirati i upravljati različitim situacijama. Na primjer, mogao bi pokazivati ciljeve ruskim manevarskim snagama. Arktičko zapovjedništvo Oružanih snaga Rusije će zahvaljujući takvim integriranim sistemima moći osigurati pouzdanu obranu zemlje od bilo koje prijetnje iz sjevernog pravca.