Je li američki brod Dragon potomak sovjetskog Zarja?

Mihail Fomičov / RIA Novosti
Stručnjaci potvrđuju da su Rusi i Amerikanci s vremena na vrijeme međusobno ''posuđivali'' ideje u svemirskoj tehnici, ali sumnjaju u mogućnost točnog kopiranja izuma.

Nedavno se u ruskom tisku pojavila špijunska verzija, povezana s američkim Dragonom, koji početkom lipnja nije doletio do Međunarodne svemirske stanice zbog katastrofe s raketom Falcon 9. Inženjeri su u njoj prepoznali crte broda Zarja, sovjetskog izuma s kraja 80-ih. To nije jedinstveni takav ''sličan'' izum Rusa i Amerikanaca. Oblik poznatog ruskog broda Buran iskopiran je od satelita koje je napravio SAD. Dakle, možemo li govoriti o tehnološkoj špijunaži ili se radi samo o slučajnoj sličnosti?


U čemu su slični?

Rusija opet primjenjuje interkontinentalne balističke rakete Satana
Ruska Federacija planira upotrijebiti interkontinentalne balističke rakete R-36M Vojvoda (nakon konverzije – Dnjepar), odnosno Satana prema klasifikaciji NATO pakta, za lansiranje satelita.

Dragon i sovjetska Zarja imaju puno sličnih crta. Oba broda imaju reaktivne motore i nosivost veću od 3 tona. U njihovim pilotiranim verzijama može se smjestiti isti broj posade: do 8 ljudi u Zarji i do 7 u Dragonu. Oba broda su predviđena za višestruko korištenje.

Zorju je izumio genijalni konstruktor Konstantin Feoktistov u 80-im godinama, no brod je ostao na razini skiciranog projekta. Sam autor je smatrao da kvaliteta razrađene sheme nije dovoljna za postizanje potrebne točnosti slijetanja. Osim toga, ruski inženjeri ističu da se u Dragonu, osim reaktivnih motora, aktivno koristi sistem kočenja s padobranom, kao i u Sojuzu.

Međutim, prema mišljenju konstruktora, sama po sebi činjenica konstruiranja brodova za iste ciljeve pretpostavlja sličnost. ''To je istina, pa nije ni moglo tako ispasti da oni nisu slični. Razlika je samo u obliku trupa: kod nas je tradicionalan, a kod Amerikanaca u obliku stošca'', govori znanstveni voditelj Insituta za svemirsku politiku Ivan Moiseev. ''A ostalo je slično. Posebno u tome što oba broda predviđaju slijetanje na raketne motore, što je samo po sebi riskantno. Obično se koristi druga tehnologija''.


Je li lako ''iskopirati'' raketu?

Kozmodromi Rusije: Što nakon Bajkonura?
Dopisnica RBTH-a posjetila je Bajkonur, najveći kozmodrom na svijetu. 

Još nitko nije uspio ''kopirati'' motore. Posebno je u tom smislu indikativno iskustvo prijašnjih godina. SAD je od Rusije kupio dozvolu za proizvodnju na svojem teritoriju raketnih motora RD-181. U sklopu ugovora Rusi su im trebali pomoći u svemu – od izgradnje tvorničkih postrojenja do montiranja motora za brodove. Ipak, ideja se pokazala samo kao nepotrebni trošak novca: sav tehnološki lanac proizvodnje motora bio je prilagođen za rusku industriju.

Na kraju su se SAD i Rusija dogovorili o isporukama raketnih motora 181. ''Dobili smo ponudu da isporučimo motore nakon neuspješnog iskustva proizvodnje na američkom teritoriju. Sad ugovor predviđa ograničenja za korištenje raketnih motora 181 u vojne svrhe. Isporučili smo 60 motora za milijardu dolara'', iskomentirao je Vladimir Solncev, predsjednik raketno-svemirske korporacije Energija.

SAD je odustao od ideje proizvodnje rakete na svojem teritoriju, jer bi za to morali preorijentirati svoju industriju. ''Recimo, Amerikanci prave određeni detalj od polimera ojačanih ugljeničnim vlaknima, a mi od metala'', govori za RBTH Moisejev. ''Čak ako neka obavještajna služba i uspije dobiti crtež čitave rakete, to samo može navesti konstruktore na novu ideju. Iako i to nije baš izvjesno; svi poticaji za nove ideje već se mogu naći u udžbenicima za konstruiranje raketa''.

V-2: Primjer uspješne kopije

Prema priznanju ruskih znanstvenika, tijekom čitave povijesti konstruiranja svemirskih uređaja bilo je samo nekoliko slučajeva uspješnog kopiranja. Jedan od njih je V-2, prva balistička raketa dalekog dometa na svijetu, koju je razradio njemački konstruktor Wernher von Braun. Krajem 40-ih SAD i SSSR su je u potpunosti iskopirali. Upravo je V-2, prema priznanju stručnjaka, glavni primjer rakete za čitav svemirski sektor. 

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće