U kojim zemljama najviše ne vole Rusiju?

Ruski institut za strateška istraživanja (RISI) je znanstveno-istraživački i analitički centar kojeg je 1992. godine osnovao predsjednik Ruske Federacije. RISI je 28. ožujka predstavio svoju novu publikaciju "Strani mediji u 2015.: Antiruski vektor". To je nastavak dokumenta "Indeks neprijateljstva u svjetskim masovnim medijima", prvi put objavljenog prošle godine. Izvještaj donosi podatke o tome u kolikoj su mjeri određene zemlje prijateljski nastrojene prema Rusiji, i to na temelju analize sadržaja objavljenih u njihovim masovnim medijima. Najvažniji cilj istraživanja instituta RISI bio je otkriti koje države provode agresivnu medijsku politiku prema Rusiji.

Metodologija istraživanja

Stručnjaci instituta RISI su tijekom 2015. godine brižljivo pratili sadržaj masovnih medija u 60 zemalja i analizirali ukupno oko 65 500 originalnih publikacija. Predmet istraživanja bili su originalni medijski materijali koji su sadržavali vrijednosni sud o Rusiji ili o djelovanju njezinog rukovodstva. Tijekom istraživačkog procesa spomenuti sadržaji su na temelju ocjene profesionalnih lingvista i stručnjaka za zemlju u kojoj je tekst objavljen razvrstavani u tri grupe - neutralnu, pozitivnu ili negativnu - i kasnije podvrgnuti daljnjoj analitičkoj obradi. Cjelokupan proces rađen je ručno, bez softvera za obradu podataka. Autori su uvjereni da im je takav pristup osigurao da dođu do vrlo kvalitetnih i objektivnih rezultata.

Važno je napomenuti da istraživanjem nisu obuhvaćeni sadržaji novinskih agencija, jer se doživljavaju kao neutralni sami po sebi, kao ni oni objavljeni na društvenim mrežama, s obzirom na to da u tom slučaju djeluju potpuno drugačiji mehanizmi formiranja javnog mnijenja.

Fokus istraživanja bio je na ispitivanju načina na koji svjetski masovni mediji tumače ulogu Rusije na međunarodnoj sceni, uzimajući u obzir njezine odnose s drugim državama, kao i na tome što inozemni mediji tretiraju kao ključne pojave i trendove u unutarnjoj politici Rusije.

Treba istaknuti da je u istraživanju skup statističkih podataka obrađivan pomoću metodologije nove primijenjene discipline nazvane "politička medijametrika". Kreatori izvještaja naglašavaju da provedeno istraživanje ima znanstveni, a ne politički karakter. Rangiranje masovnih medija po stupnju neprijateljstva oni su iskoristili prije svega kao sredstvo za popularizaciju vlastitih znanstvenih saznanja.

Medijski i međunarodni kontekst

Prema rezultatima istraživanja, još su od 2014. godine, tj. od sjedinjenja Krima s Rusijom i eskalacije sukoba na istoku Ukrajine, što su mnogi na Zapadu predstavljali kao činove ruske agresije, zapadna sredstva informiranja počela diskreditirati Rusiju i objavljivati negativno intonirane i antiruske stavove. Upravo zbog toga je postalo izuzetno važno da se analiziraju prijetnje po državnu sigurnost Rusije u informativnoj i medijskoj sferi.

Nova doktrina sigurnosti Njemačke: Rusija nije ni partner ni protivnik?

Autori izvještaja ukazuju i na glavne mete antiruskih kampanja zapadnih medija. To su politika obrane nacionalnih interesa Rusije u sukobu u Ukrajini, reintegracija Krima, ruska vojna operacija u Siriji i produljenje sankcija protiv RF. Primijećen je i ranije nezabilježeni intenzitet medijskih pritisaka na ličnost ruskog predsjednika Vladimira Putina.

Toliki pritisak može se objasniti time što Zapad personificira rusku politiku. Sergej Markedonov, izvanredni profesor Ruskog državnog sveučilišta društveno-humanističkih znanosti u Moskvi, istaknuo je tijekom nedavnog skupa u organizaciji Valdajskog kluba da zapadni mediji i stručnjaci analiziraju Rusiju i njezinu vanjsku politiku smatrajući da je to isključivo osobna stvar predsjednika Vladimira Putina, pritom ignorirajući državne interese zemlje - što je, naravno, potpuno pogrešno.

Prošle godine je analitički portal Russia Direct zabilježio da je riječ "propaganda" postala omiljena u medijskom svijetu. I zaista, alat Google Trends pokazuje da u pretragama sadržaja na internetu raste zanimanje za tu riječ u kategoriji "vijesti".

Prošlogodišnji "Indeks neprijateljstva u svjetskim masovnim medijima" ukazuje da je u antiruski intoniranim vijestima i agresivnoj retorici zapadnih medija središnja tema bila kriza u Ukrajini. Međutim, u 2015. godini težište je premješteno s Ukrajine na Siriju, što nije bilo teško predvidjeti, jer su u to vrijeme brojni stručnjaci smatrali da svjetska zajednica postaje umorna od ukrajinske krize.

Interes za Ukrajinu opao je u razdoblju od rujna do listopada 2015. godine, kada je Moskva donijela odluku o angažiranju svojih zračno-svemirskih snaga u Siriji.

Kao što Google Trends pokazuje, Sirija je krajem 2015. godine nadmašila Ukrajinu po broju pretraga.

Tko pokazuje najveći stupanj neprijateljstva prema Rusiji?

Najveći indeks neprijateljstva prema Rusiji tijekom 2015. godine zabilježen je u pet zemalja: Češkoj, Poljskoj, Njemačkoj, Ukrajini i SAD-u, a potom slijede Austrija, Japan, Švedska, Estonija, Švicarska i Velika Britanija.

U izvještaju stoji da je u 2015. godini došlo do značajnog smanjenja negativno intoniranih vijesti o Rusiji u zapadnim medijima. Iznimno visoka razina neprijateljstva prema Rusiji bila je karakteristična za većinu europskih država u 2014. godini, a za promjenu stanja tijekom 2015. godine zaslužno je poboljšanje suradnje između Rusije i Zapada u borbi protiv terorizma i intenziviranje dijaloga na svim razinama. Teroristički napadi u Parizu odigrali su veliku ulogu u razumijevanju da postoji zajednički neprijatelj koji prijeti objema stranama, bez obzira na političke nesuglasice. Konačni zaključak je da je stupanj neprijateljstva između Rusije i Zapada generalno smanjen, ali je broj zemalja u kojima se bilježe negativne tendencije u izvještavanju o Rusiji ipak porastao, stoji u zaključku publikacije.

Zašto je Rusija zabranila prodaju Durex kondoma

Prema istraživanju instituta RISI, antiruska medijska politika tijekom 2015. godine najčešće je provođena u anglosaksonskim zemljama, ali i u Japanu, Gruziji, Armeniji, Ukrajini i Bjelorusiji, kao i u većini članica Europske unije. Međutim, u nekim europskim zemljama postoje izvjesna odstupanja od ovog općeg trenda, prije svega u Italiji, Belgiji, Francuskoj, Češkoj, ali i Moldaviji. Jedine države u kojima su dominantne pozitivne tendencije u medijskom izvještavanju o Rusiji su Sirija i Kuba.

Kada je riječ o Europi, rezultati istraživanja pokazuju manji stupanj jedinstva u pogledu korištenja antiruske retorike u odnosu na 2014. godinu. Naročito se ističu primjeri Francuske i Velike Britanije. Intenzitet i razina iskazanog neprijateljstva u njihovim medijima naglo su opali, što istraživači objašnjavaju činjenicom da je došlo do relativne stabilizacije stanja u Ukrajini.

S druge strane, u sjevernoj Europi se primjećuje suprotan proces, odnosno porast antiruski obojenih sadržaja, primjerice u Norveškoj i Finskoj koje su iz kategorije "neutralnih" prešle u "neprijateljske" zemlje. Vrlo je interesantan podatak da je u Bjelorusiji i Armeniji (a one su članice Euroazijske ekonomske unije u kojoj glavnu ulogu ima Rusija) promijenjen ton medijske retorike u negativnom smjeru. Autori izvještaja to povezuju s pojačanim djelovanjem oporbenih sredstava informiranja u tim zemljama.

Najznačajnija promjena u zemljama BRICS-a dogodila se u Brazilu i Južnoafričkoj Republici čiji su mediji u 2014. godini većinom bili neprijateljski raspoloženi prema Rusiji, ali su u prošloj godini zauzeli neutralne stavove, što je posljedica unutarnjih političkih procesa.

U kontekstu politike koju Rusija vodi u Siriji, vrlo je zanimljivo to što je u medijima Saudijske Arabije zabilježen primjetan pad razine neprijateljstva prema Rusiji. Razlog za to je pokretanje dijaloga između Rusije i ove arapske kraljevine tijekom 2015. godine, kada je saudijski ministar obrane posjetio Rusiju, a predsjednik Putin se sastao sa saudijskim kraljem na marginama summita G-20.

U institutu RISI postoji uvjerenje da određivanje indeksa neprijateljstva i praćenje cjelokupnog međunarodnog medijskog prostora predstavlja vrlo važnu komponentu sustava sigurnosti zemlje. S obzirom na to da je količina informacija u svijetu u stalnom porastu, a aktualni stupanj razvoja sustava za razmjenu podataka ne daje mogućnost kontrole njihovog konzumiranja, doći će do kvalitativnih promjena u svijetu, ne samo u tehničkom, već i društvenom smislu, pa čak i u sferi duhovnosti. Zbog toga je proučavanje glavnih medijskih trendova i određivanje dinamika njihovih promjena od najvećeg značaja.

Aleksandar Gruško: NATO nam predlaže povratak u prošlost