Izvor: Reuters.
Nakon raspada SSSR-a raketno-svemirska poduzeća Ukrajine našla su se u značajnoj mjeri usmjerena na suradnju s Rusijom. Tamo gdje se radi o isporukama za mirne ciljeve svemirskog programa i aktivnosti Međunarodne svemirske stanice, narudžbe iz Rusije još uvijek ostaju. Ipak, mnogi projekti se nalaze pod opasnošću. Tijekom 2014. ukrajinska poduzeća nisu dobila ni jednu narudžbu od Rusije za isporuku raketa-nosača i svemirskih uređaja.
''Morski start''
''Morski start'' (Sea Launch) je jedinstveni u svijetu ploveći kozmodrom. Projekt je predviđao lansiranje na ukrajinskoj raketi-nosaču srednje klase svemirskih uređaja s lansirne platforme Odyssey, koja je isprva bila japanska platforma za vađenje nafte.
![]() |
Sistemska kriza ruske svemirske industrije
Čitav niz katastrofa naveo je stručnjake da konstatiraju kako je u ruskoj svemirskoj industriji nastupila „sistemska kriza“. |
U projektu je sudjelovao Boeing, ruska korporacija Energija, ukrajinski konstruktorski biro Južnoe, tvornica Južmaš i norveška brodogradilišna kompanija Aker Solutions.
Ukrajinsko sudjelovanje u projektu svelo se na proizvodnju prva dva stupnja rakete Zenit-3SL. Na njoj je postavljeno do 70% ruskih komponenti. Međutim, 22. lipnja 2009. međunarodni konzorcij objavio je da je bankrotirao, a 1. travnja 2010. zajedničko upravljanje projektom kompanija Boeing je predala korporaciji Energija. 24. prosinca Rusija je priopćila da ne može produljiti suradnju u programu ''Morskoj start'' s Ukrajinom i najavila moguću suradnju s Brazilom. Međutim, bezuspješno: o izlasku iz projekta Brazil je objavio u travnju 2015.
''Nazemni start''
Projekt ''Nazemni start'' maksimalno iskorištava pronalaske iz ''Morskog starta'' i predviđa korištenje raketa Zenit-3SLB i Zenit-3SLBF za lansiranje uređaja s kozmodroma Bajkonur.
Od 28. travnja 2008. do 1. rujna 2013. svih devet lansiranja Zenita u sklopu projekta Nazemni start bili su uspješni. Pretpostavljalo se da će te rakete postupno zamijeniti Proton-M na kozmodromu Bajkonur kao one koje su jeftinije i ekološkije.
Ukrajinska strana ne isključuje da će se projekti ''Morskoj start'' i ''Nazemni start'' ponovno obnoviti u sklopu projekta ''Vozdušnij start'', u kojem će se lansiranje Zenita realizirati pomoću moćnog prijevoznog zrakoplova An-225 Mrija.
''Rokot''
Konverzijske trostepenaste rakete-nosači lake klase Rokot, koje su u stanju izvoditi na nisku orbitu teret do dva tona, proizvodi ruski Centar Hruničev. Ukrajinski Harttron isporučuje sisteme za upravljanje.
Glavni naručitelj Rokotova bilo je Ministarstvo obrane Rusije. Glavna prednost njihovog korištenja bila je niska cijena – oko 20 milijuna dolara, uključujući proizvodnju i lansiranje. No ruski vojnici će morati odustati od njih. Razlog je taj što je ukrajinska strana ograničila isporuke u Rusiju tehnologije s dvojnom namjenom.
Ukrajinski Centar za upravljanje letovima
Nakon što je Rusija pripojila Krim Ukrajina ju je lišila pristupa svojem Centru za upravljanje letovima – Nacionalnom centru za upravljanje i ispitivanje svemirskih sredstava (NCUIKS), koji se nalazi u selu Vitino pored Eupatorije. Tamo se nalazi centar za upravljanje znanstvenim svemirskim uređajima porodice Sič i kompleks za upravljanje prvog ukrajinskog telekomunikacijskog satelita Libid, koji još uvijek nije lansiran.
Rusija nije vratila Ukrajini opremu NCUIKS-a, koja je sad ušla u sastav Glavnog istraživačkog svemirskog centra Titov vojske zračno-svemirske obrane Rusije. Funkcija upravljanja uređajem Libid Ukrajina je predala kijevskom poduzeću Ukrkosmos. Na teritoriju na kojem se planira izgradnja novog zapovjednog mjesta. Prije toga država je mogla upravljati satelitom Libid samo pomoću unajmljene stanice, koja se nalazi u Italiji. Za upravljanje grupom satelita Ukrajina stvara kompleks u Hmeljnickoj oblasti.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu