Laser koji čisti svemir

Izvor: ESA.

Izvor: ESA.

Za 200 godina svemirski otpad moći će formirati oko Zemlje prstenove poput onih na Saturnu. Međunarodnu svemirsku stanicu (ISS) će od opasnog svemirskog otpada uskoro štititi najsuvremeniji laserski top. Međutim, znanstvenici smatraju da takva zaštita nije dovoljna.

Na međunarodnoj svemirskoj stanici (ISS) 2017. počet će raditi zvjezdarnica Extreme Universe Space Observatory iz koje će se vršiti monitoring svemirskog otpada. Ukoliko ovaj projekt bude uspješan, znanstvenici će konstruirati laserski top. Pretpostavlja se da bi on mogao zagrijavati i razbijati opasan svemirski otpad na udaljenosti od 100 kilometara, a zatim da ga usmjeravati ka Zemlji gdje bi preostali sitniji dijelovi sagorijevali u atmosferi. Projekt je pokrenuo japanski digitalni astrofizički laboratorij Riken (Riken Computational Astrophysics Laboratory).

"Djelić svemirskog otpada veličine samo dva centimetra može uništiti svemirsku letjelicu. To je osobito opasno za pilotirane svemirske brodove, jer bi i najmanja čestica narušila hermetizaciju kabine, što bi bilo pogubno za astronaute".

Aleksandar Železnjakov, akademik Ruske akademije kozmonautike Ciolkovski

Znanstvenici smatraju da je laser samo jedna od mogućnosti za "čišćenje" Zemljine orbite. Rusija planira do 2025. godine konstruirati satelit Likvidator koji bi služio kao "čistač" otpada, a u prosincu iste godine bit će lansiran i satelit Lomonosov koji će snimati svemirski otpad.

Svemirski otpad leti ogromnom brzinom - oko 8 kilometara u sekundi. «Posljednjih godina ovaj problem je postao vrlo aktualan, jer se događalo da manji komadi otpada udare u svemirske letjelice, što je izazivalo ozbiljne kvarove", kaže za RBTH Aleksandar Železnjakov, akademik Ruske akademije kozmonautike Ciolkovski. "Djelić svemirskog otpada veličine samo dva centimetra može uništiti svemirsku letjelicu. To je osobito opasno za pilotirane svemirske brodove, jer bi i najmanja čestica narušila hermetizaciju kabine, što bi bilo pogubno za astronaute".


Otkud u orbiti svemirski otpad?

Danas u cijelom svijetu znanstvenici pokušavaju riješiti problem svemirskog otpada. Prema riječima direktora Instituta za svemirsku politiku Ivana Moiseja, ruske i američke svemirske službe prate kretanje svemirskog otpada prilikom lansiranja svemirskih letjelica i pri korekciji njihove orbite. «Laser je vrlo pogodan jer može zagrijati i razbiti komade svemirskog otpada. Kada se zagrijani komad počne topiti, javlja se mlazni potisak. Zatim komad svemirskog otpada ulazi u Zemljinu atmosferu i u njoj sagorijeva", objašnjava Moisejev.

Kozmodromi Rusije: Što nakon Bajkonura?
Dopisnica RBTH-a posjetila je Bajkonur, najveći kozmodrom na svijetu. Posjetila je i kozmodrom Vostočnij, koji se tek gradi. Ta dva kozmodroma pružaju mogućnost da se baci pogled u prošlost i budućnost Rusije.

Problem svemirskog otpada izbio je u prvi plan 2009. godine poslije sudara ruskog satelita Kosmos 2251 i američkog Iridium 33. Poslije ovog sudara dijelovi satelita su u vidu svemirskog otpada doslovno zasuli Zemljinu orbitu na visini od 700 do 900 kilometara. Znanstvenici su utvrdili da su se nakon sudara rasule desetine tisuća krupnijih dijelova satelita veličine po nekoliko centimetara i milijuni sitnijih.

Rad svemirskih službi je ozbiljno ugrozio i eksperiment kineske vojske koja je 2007. godine oborila svoj meteorološki satelit. «Dijelovi tog satelita i rakete stalno će kružiti oko Zemlje», kaže znanstveni rukovoditelj Instituta za svemirsku politiku Ivan Moisejev. On smatra da je neophodno zakonski regulirati ponašanje u svemiru kako bi se u budućnosti izbjegli slični slučajevi. Osim toga, po Moisejevljevom mišljenju, zemlje sudionice projekta ISS moraju se dogovoriti oko podjele troškova za izradu laserskog topa koji konstruiraju japanski znanstvenici. Dok se ova pitanja ne riješe, nećemo moći ništa ozbiljno napraviti», napominje stručnjak.


Sve više svemirskog otpada
  

O problemu svemirskog otpada u svijetu se počelo ozbiljnije razmišljati početkom 1990-ih. Znanstvenici iz SAD-a i SSSR-a tada su objavili niz ozbiljnih studija s prognozama koje se sada obistinjuju. Po mišljenju nekih stručnjaka, situacija se polako otima kontroli.
Sistemska kriza ruske svemirske industrije

«Smatra se da će količina svemirskog otpada dostići kritičnu razinu kada počne njegovo masovno samoobnavljanje. Međutim, već sada se bližimo kritičnoj razini", kaže Jurij Zajcev, šef odjela Instituta za svemirska istraživanja Ruske akademije znanosti.

Prema riječima profesora Andreja Nazarenka, autora knjige «Modeliranje svemirskog otpada», u tijeku je vrlo opasan proces odvajanja dijelova u međusobnim sudarima pri kretanju ogromnom brzinom. «Laser nije dovoljna zaštita od svemirskog otpada. Njime se može pojedinačno zaštititi jedan svemirski brod ili satelit. Prema našim prognozama, već kroz 200 do 300 godina ljudi više neće moći lansirati svemirske letjelice, jer će svemirski otpad oko Zemlje formirati prstenove poput onih na Saturnu. Zemlja će jednostavno biti "okovana" sitnim dijelovima dotrajalih svemirskih letjelica. Moguće je da će to dovesti i do ozbiljnih klimatskih promjena», zaključuje profesor Nazarenko.