Transplantacija glave – fantastika ili stvarnost?

Izvor: Privatna arhiva Valerija Spiridonova.

Izvor: Privatna arhiva Valerija Spiridonova.

Prošlog su tjedna mnogi tiskani i elektronski mediji pisali o tome kako je kontroverzni talijanski neurokirurg Sergio Canavero spreman prvi put izvršiti transplantaciju glave jedne osobe na tijelo druge. Prvi dobrovoljac koji je spreman podvrgnuti se ovakvoj operaciji je programer iz Rusije, Valerij Spiridonov. RBTH svojim čitateljima prenosi 10 nevjerojatnih i pomalo uznemirujućih činjenica vezanih uz predstojeću operaciju.

Kontroverzni talijanski neurokirurg Sergio Canavero namjerava izvesti dosad nezamislivu operaciju: transplantaciju ljudske glave jednog čovjeka na tijelo drugog čovjeka. Prvi dobrovoljac je programer iz grada Vladimira, 30-godišnji Valerij Spiridonov. On boluje od urođene spinalne mišićne atrofije (Werding-Hoffmannov sindrom) zbog koje je trajno vezan za invalidska kolica. Valerij Spiridonov kaže da se odlučio na taj očajnički korak kako bi dobio novo, zdravo tijelo, iako je svjestan velikog rizika.

1. Valerij Spiridonov neće moći birati svoje novo tijelo. Njegov donor će najvjerojatnije biti osoba koja je doživjela tešku prometnu nesreću ili osuđenik na smrtnu kaznu. Jedina Valerijeva želja je da mu bude transplantirano tijelo muškarca.

"Želim samo da to tijelo bude malo zdravije od mog", rekao je Spiridonov za RBTH. "To je najvažnije, a kasnije mi pravilna prehrana i sport mogu pomoći da steknem dodatnu fizičku snagu i kondiciju. Za sada nije moguće birati tijelo, to je nezamisliv luksuz".

"Ako propustim ovu šansu, čeka me tužna sudbina. Moje zdravstveno stanje se iz godine u godinu pogoršava."

Valerij Spiridonov

2. Transplantacija će trajati više od 36 sati, iako će za odvajanje Valerijeve glave i njeno presađivanje na tijelo donora biti potrebno nepunih sat vremena. Tijekom operacije Canaveru će asistirati stotinjak kirurga.

"Nakon operacije provest ću oko mjesec dana u induciranoj komi, kako bi se u stanju potpunog mirovanja olakšalo zarastanje i prihvaćanje transplantiranih tkiva. Zatim mi predstoji oko godinu dana fizioterapije i rehabilitacije", objašnjava Spiridonov.

3. Ukoliko operacija uspije, Spiridonovljeva djeca bi mogla naslijediti gene donora.

"Djeca bi naslijedila genetske osobine donora, ali to još nije detaljno ispitano", kaže naš sugovornik.

4. Operacija će koštati oko 11 milijuna dolara. Profesor Canavero još nije sakupio novac za svoj pothvat.

5. Sergio Canavero ne zahtijeva ništa konkretno od svojih potencijalnih pacijenata.

„Etnogeni“ - Stanične tehnologije i sprečavanje pojave genetskih bolesti
Stanične tehnologije u Rusiji pokazuju konkretne rezultate: otvara se novi laboratorijski kompleks za proizvodnju staničnih preparata i pružaju se ozbiljne usluge u području regenerativne medicine i genetike.

"Doktor Canavero od mene nije tražio ništa konkretno", kaže Spiridonov. "Jedini uvjet je da dobrovoljac za transplantaciju glave bude osoba s teškim, višestrukim i neizlječivim oštećenjima organizma. Drugim riječima, potreban mu je čovjek koji nema što izgubiti".

6. Spiridonov i Canavero se nisu osobno upoznali. Kontaktiraju samo preko Skypea. Doktor i pacijent će se prvi put sresti na konferenciji za tisak koja će biti održana u SAD-u.

"Doktora Canavera pronašao sam sam", priča Spiridonov. "Odavno me zanima mogućnost ovakve transplantacije i mnogo sam čitao o ranijim eksperimentima u tom području. Slučajno sam naišao na intervju u kojem doktor Canavero tvrdi da je pronašao rješenje za ključni problem, a to je zarastanje leđne moždine nakon presađivanja. Nisam mu slao detaljnu medicinsku dokumentaciju jer moja dijagnoza dovoljno govori. Sve osobe mojih godina koje boluju od urođene spinalne mišićne atrofije imaju manje-više iste simptome. Zasad nema potrebe da se sretnemo, dovoljno je da se čujemo preko Skypea".

7. Profesor Canavero nije spreman snositi odgovornost za ishod eksperimenta, a Spiridonov od njega to i ne očekuje.

"Doktor će pokušati učiniti ono o čemu sanjam", kaže Valerij. "Ni na što ga ne mogu obvezati. Ishod operacije zasada nije predvidiv. Dosta detalja će biti objelodanjeno na konferenciji u SAD-u. Možda će doktor tada moći reći što očekuje od operacije. Naravno, krajnji cilj transplantacije glave je potpuna rehabilitacija i povratak svih funkcija organa i ekstremiteta ".

8. Prilikom transplantacije od presudnog značaja će biti "ultraoštri skalpel" kojim će doktor Canavero presjeći leđnu moždinu pacijenta i donatora.

9. Kako bi glava Valerija Spiridonova mogla funkcionirati na transplantiranom tijelu, kirurzi moraju "spojiti" svih presječene aksone, živčana vlakna koja povezuju neurone i prenose podražaje od živčanih stanica do mišića i žlijezda.

10. Valerij Spiridonov se neće predomisliti. "Ako propustim ovu šansu, čeka me tužna sudbina. Moje zdravstveno stanje se iz godine u godinu pogoršava", zaključuje naš sugovornik.

Transplantacija glave: od ideje do pokušaja

Ideja o transplantaciji glave na tijelo donora prvi put se pojavila 1923. u romanu "Glava profesora Dowella" sovjetskog pisca znanstvene fantastike Aleksandra Beljajeva. Profesor Kern u tajnosti vrši uspješnu transplantaciju glave. Međutim, kirurg ovaj uspjeh duguje glavi svog bivšeg rukovoditelja, čuvenog profesora Dowella koji je umro pod nerazjašnjenim okolnostima. Profesor Kern oživljava samo Dowellovu glavu koja "radi" za njega.

Fiziolog Sergej Brjuhonenko je izveo prvi eksperiment u kojem je pokušao "oživjeti" odsječenu glavu psa. On je 1926. konstruirao prvi aparat za umjetni krvotok.

Brjuhonenko je glavu psa, odvojenu od tijela, povezao s aparatom za umjetni krvotok. Glava je davala znakove života. Kao odgovor na različite podražaje glava psa je treptala, oblizivala se i čak pojela komad sira koji je zatim ispao iz jednjaka.

Transplantaciju glave psa na tijelo donora prvi je izvršio sovjetski znanstvenik Vladimir Demihov 1954. On je na tijelo njemačkog ovčara presadio glavu štenca s prednjim nogama.

Ovaj dvoglavi monstrum je živio svega nekoliko dana. "Transplantirana glava je živo reagirala na okolinu, imala je svjestan pogled, gledala je u oči one koji su prilazili psu", pisao je Demihov u svom dnevniku.