Osnovni zadatak sistema 1L271 sastoji se u osiguranju rada artiljerijskih jedinica te u određivanju koordinata protivničke artiljerije i korekcije vatre vlastitog oružja. Izvor: Press Photo.
Radio-lokacijski sistem s neobičnim nazivom Aistjonok („mala roda“, „rodica“) razvijen je u koncernu za protuzračnu obranu Almaz-Antej. Težak je 135 kg i rastavlja se na module. To omogućava izviđačkim grupama da Aistjonka premještaju vozilom, pa čak i ručno, a to može uraditi sastav od 3-4 člana. Ne treba više od 5 minuta da se sistem sklopi i pripremi za rad. U sastav RLS ulazi tronožac s mehanizmom za oslonac i okretanje, primopredajnik s antenom, električni agregat s punjačem za napajanje, blok za primarnu obradu sakupljenih informacija, pult za upravljanje i radio-stanica. Spajanje elemenata sistema vrši se kablovima. Informacije o režimima rada radio-lokacijske stanice i ostale informacije emitiraju se na ekranu upravljačkog pulta, i to u boji, u formatu „notebook“. U sastavu ovog sistema postoji radio-stanica za prenošenje podataka o uočenim ciljevima. Radi u centimetarskom dijapazonu. Bez obzira na to što nema svoj mehanizam za okretanje, antena može osigurati praćenje sektora širine 60 stupnjeva po azimutu.
Stanica kao što je Aistjonok bila bi vrlo popularna za proruske snage koji ratuju u Donbasu. Zato uvođenje nove RLS u naoružanje ruske vojske, i to u jeku rasprava o tome treba li Ukrajini slati oružje, unijet će svoje promjene i ohladiti „usijane glave“.
„Po jačini to nije veliki sistem, ali je vrlo mobilan i teško ga je otkriti“, rekao je za RBTH vojni stručnjak, pukovnik u mirovini Mihail Timošenko. Sistem omogućuje detektiranje neprijatelja putem evidentiranja ispaljenih projektila i prema putanji njihovog leta. Uočavanje ciljeva može se vršiti na udaljenosti od 200 m do 20 km.
Prema složenosti i tipu uočavanja, Aistjonok može izvršavati tri kategorije zadataka. Na najmanjim udaljenostima može u letu pratiti projektile iz minobacača od 81 do 120 mm. Pritom, automatika sistema izračunava parametre leta mine i određuje njenu startnu tačku ili mjesto padanja. Pri izračunavanju lansiranja uzvratnog udara na protivnički minobacač, a u ovom drugom slučaju to je radi korekcije vatre svojih (prijateljskih) jedinica.
U radu s minobacačima maksimalna udaljenost uočavanja smanjuje se do 5 km. Na tim udaljenostima sistem je u stanju detektirati uzlazne ili silazne dionice leta minobacačkih mina i izračunavati koordinate minobacača. Minimalna udaljenost na kojoj sistem 1L271 može uočiti neprijateljski minobacač iznosi 750 m.
Sistem detektira ciljeve s preciznošću do nekoliko desetina metara. Vrijednosti mogućih grešaka ovise o tipu cilja. Čak i s topografskom greškom od 3-5 metara, sistem s preciznošću do 30 m može pronaći gdje se nalazi protivnički bacač granata.
Sistem je učinkovit i za kontrolu vatre artiljerijskog oruđa kalibra od 122 do 152 mm. Radio-lokacijska stanica bilježi tragove od pada projektila i detektira ih na udaljenosti od 10 km, uz korekciju vatre.
Treća funkcija RLS sastoji se u uočavanju pokretnih ciljeva teške oklopne tehnike na zemlji, kao što su, recimo, tenkovi. Da bi mogla djelovati i nanositi udare, artiljerija dobija podatke o tome gdje se nalazi protivnička tehnika na udaljenosti do 20 km.
Pored izviđačkih RLS manjih dimenzija, ruske Oružane snage RF u svom naoružanju imaju mnogo moćnije sisteme, ali upravo je Aistjonok najmobilniji i bitno poboljšava vatrenu moć artiljerije.
Stanica kao što je Aistjonok bila bi vrlo popularna za proruske snage koji ratuju u Donbasu. Zato uvođenje nove RLS u naoružanje ruske vojske, i to u jeku rasprava o tome treba li Ukrajini slati oružje, unijet će svoje promjene i ohladiti „usijane glave“.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
