100 godina ruske PZO

Protuzračni raketni kompleks S-400 na probi za Paradu Pobjede. Izvor: Vitalij Belousov / RIA Novosti.

Protuzračni raketni kompleks S-400 na probi za Paradu Pobjede. Izvor: Vitalij Belousov / RIA Novosti.

Prvi PZO sistem u Rusiji stvoren je kada je počeo Prvi svjetski rat i pokrivao je tadašnji glavni grad Petrograd. Sa stvaranjem jedinstvenog PZO sistema počelo se 1932. u SSSR-u. Danas Rusija ima neke od najboljih PZO sistema na svijetu. RBTH podsjeća na dug put razvoja zaštite ruskog neba, od skromnih početaka do moćnog S-400.

Početak puta

Prvi PZO sistem u Rusiji stvoren je pošto je počeo Prvi svjetski rat i pokrivao je Petrograd, koji je tada bio glavni grad Rusije. Tada nije bilo posebnih PZO sredstava. Za obranu Petrograda koristili su se 75-milimetarski mornarički topovi, koji su adaptirani za pucanje u nebo. Prema onome što nam je poznato, prvi uspjeh ruskih branioca neba dogodio se tek nakon godinu dana, kada je protuavionskom jedinicom kapetana V. Tarnavskog prvi put u domovinskoj povijesti oboren njemački avion. 13. prosinca 1915., kada je zapovjednik Vrhovnog štaba general Aleksejev potpisao naređenje o formiranju četiri izdvojene lake baterija „za gađanje po zračnoj floti“.

Godine 1932. počelo se sa stvaranjem jedinstvenog PZO sistema u SSSR-u. Pred početak Velikog domovinskog rata lovačka PZO avijacija je dobila lovačke avione I-15, a kasnije i brže Jak-3. Protuavionske jedinice bile su naoružane protuavionskim mitraljezima, zatim 85, 76 i 37-milimetarskim protuavionskim topovima. Vojska je dobila reflektore, nove i jače radiostanice, pouzdaniju vezu pomoću vodiča, automobile i ostalu tehniku. 


Rat je sve postavio na svoje mjesto

U rano jutro 22. lipnja 1941. jedinice PZO su među prvima stupile u borbu. Sovjetska jurišna avijacija, koja je tada pripadala Vojno-zračnim snagama, dostojno je dočekala Nijemce, ali je pretrpjela znatne gubitke. U bitku za nebo nad najvećim gradovima zemlje ušle su protuavionske raketne jedinice. Tijekom rata one su zajedno s lovcima Ratnog zrakoplovstva uspjele uništiti preko 7000 neprijateljskih aviona.

Ruske podmornice, od 1920. do danas
Sovjetski projekti morskih minsko-eksplozivnih sredstava ušli su u povijest svjetskih ratova. Sovjetska vojska je u svom arsenalu imala mine kakve prije toga nisu postojale nigdje u svijetu. Prikupili smo podatke o najučinkovitijim modelima iz različitih razdoblja.

Rat je postao ozbiljna lekcija za generale koji su postali svjesni potrebe za uvođenjem centraliziranog zapovjednog sistema PZO i njegovom potpunom lovačkom avijacijom.


Hladni rat

Sovjetski PZO sistem počeo je s obnovom svog naoružanja 1950-ih. Kada su se nakon rata pojavili nosači nuklearnog oružja s interkontinentalnim dometom (avioni V-50 i V-36) to je PZO sistemu dalo strateški značaj. Tijekom postratnih godina, SAD i njihovi saveznici su u više navrata probijali granice SSSR-a, koristeći se prednošću svojih nedostupnih „nedohvatljivih“ aviona. Tako je 1952. zabilježeno 32 presjecanja graničnog prostora, a da je pri tome srušeno samo tri, a pogođeno još tri takva aviona.

To je bio razlog da se ubrza tempo obnove naoružanja. Početkom 1950-ih jedinice su dobile lovačke avione MiG-15, MiG-17 i Jak-25. Sredinom 50-h uveden je u naoružanje prvi nadzvučni lovački MiG-19, a zatim i superzvučni presretači za velike visine (Su-11, Su-15, Jak-28P), vođene rakete iz klase zrak i zemaljske ZRK S-75. Početkom 60-h borbena moć PZO je više nego dvostruko ojačala.

Važna etapa bila je na prijelazu između 1960-ih i 1970-ih, kada su u naoružanje PZO avijacije počeli stizati lovci-presretači treće generacije - MiG-23, koji je u stanju presresti niskoleteće ciljeve, kao i brzi visokoleteći MiG-25. Presretači su u naoružanju imali nove vođene rakete (UR) velikog i srednjeg dometa (R-23, R-40).

Razvoj PZO tijekom 1970-ih bio je uvjetovan pojavom protivničkih strateških krstarećih raketa malih razmjera. Odgovor na to sastojao se u razvijanju aviona MiG-31 i Su-27, naoružanih nišanskim kompleksima koji su u stanju uočiti protivnika na velikim udaljenostima i pratiti istovremeno nekoliko zračnih ciljeva. Kao i savršenijih PZO raketnih sistema poput S-200.


PZO danas

Posljednjih godina primjećuje se tendencija objedinjavanja zapovjedništva tipovima vojske koja je odgovorna za obranu zračnog prostora. Prosinca 2011. na temelju Svemirskih jedinica i jedinica operativno-strateškog zapovjedanja zračno-svemirskom obranom nastao je novi rod vojske – Jedinice zračno-svemirske obrane (VKO). Planirano je da se tijekom 2015. na bazi Ratnog zrakoplovstva (Vojno-zračnih snaga - VVS) i VKO formira novi vid Oružanih snaga RF – Zračno-svemirske snage. Očituje se ista tendencija kao i tijekom Drugog svjetskog rata, a to je objedinjavanje snaga pod jedinstvenim zapovjedništvom, radi postizanja učinkovitijeg upravljanja.

Protuavionske raketne jedinice danas su opremljene PZO raketnim sistemima S-400 Trijumf i Protuzračne obrane raketno-topovskim sistemima Pancir-S.  

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće