Vanjski MiG-35 ne razlikuje se od običnog MiG-29. Isti okvir korpusa, no ''kapa'' kabine je potpuno drugačija – skroz je staklena, kao na najsuvremenijem američkom lovcu pete generacije F-22 Raptor i ruskom T-50. Izvor: Press Photo
Kratki zalet, naglo, gotovo vertikalno uzdizanje prema gore – i lovac se već vrti u kompliciranom zračnom valceru. Prolazak uz ubrzanje, ali umjesto efikasnog ''uzleta'' iz zone vidljivosti kočenje gotovo čitavom površinom trupa. Zrakoplov doslovno ''ustaje'' na rep, vertikalno zabacivši nos. Potom pada prema dole.
Ranije su takve ''trikove'' radili samo zrakoplovi firme Suhoj, lovci s promjenljivim vektorom vučne snage motora Su-30MKI, koji su napravljeni na narudžbu Indije. Kratki zalet, naglo kočenje i manevri nezamislivi za zrakoplov daju pilotu lovca taktičnu prednost u kontaktnoj, zračnoj borbi, u takozvanom ''dogfightu''. Sad je taj monopol zračne nadmoći uništio još jedan ruski lovac: MiG-35.
Vanjski MiG-35 ne razlikuje se od običnog MiG-29. Isti okvir korpusa, no ''kapa'' kabine je potpuno drugačija – skroz je staklena, kao na najsuvremenijem američkom lovcu pete generacije F-22 Raptor i ruskom T-50. Kabina MiG-35 više nema uređaje s kazaljkama. Svuda su LCD paneli. Na njih se prikazuje sve letne i ratne informacije. To je prototip lovca pete generacije, govori Givi Džandžgava, šef kompanije Tehnokompleks, koja se bavi razradom suvremene avionike za rusko zrakoplovstvo. Drugi Know-How je najnoviji motor konstruktorskog biroa Klimov RD-330VT. Njegova mlaznica može se okretati u bilo kojem smjeru. I to ne samo u režimu ''normalnog'' leta, nego i tijekom režima ''afterburner''. Ta karakteristika radikalno razlikuje MiG-35 od gore spomenutih Su-30MKI i američkog F-22. Govoreći jednostavnije, MiG-om je lakše manevrirati i upravljati u svim režimima, kako u slučaju velikih brzina, tako i pri potpunom njezinom odsustvu.
MiG-35 je u stanju uspješno voditi borbu sa zračnim, kopnenim i morskim ciljevima. Na lovcu nalazi se radar Žuk-ME, koji mu osigurava rad u režimu kartografiranja lokaliteta. Značajno je proširena nomenklatura primjenljivog dirigiranog i nedirigiranog zrakoplovnog naoružanja. Za razliku od svojih ranijih modifikacija lovac ne uzima 4 tone, nego 6 tona bojnog tereta, što ga po mogućnostima približava teškim lovcima (do 8 tona bojnog tereta).
Ne tako davno MiG-35 se ''natjecao'' s ostalim konkurentima na indijskom tenderu za isporuku 126 lakih lovaca za sumu od 10 milijardi dolara. Francuski Rafale je pobijedio. Kao razlog navodi se njegova tehnološka nadmoć nad konkurentima te obećanje Pariza da će predati Delhiju ključnu tehnologiju proizvodnje tih zrakoplova.
Međutim, u slučaju s Indijom strane se dosad nisu dogovorile ni o konačnoj cijeni zrakoplova, ni o predaji tehnologije proizvodnje koju tako želi New Delhi. Ministar obrane Indije Manohar Parrikar je izjavio da ugovor o Rafalu suviše skupo stoji državu: kompanija Dassauls Aviation povećala je dva puta cijenu jednog zrakoplova: s 65 milijuna dolara na 120 milijuna dolara. To znači da čitava partija od 126 zrakoplova neće koštati 10, nego 28-30 milijardi dolara.
Kao dodatak još će morati bitno potrošiti na opskrbu lovaca raketama i bombama. To je isto izjavio i ministar vanjskih poslova Indije Vijay Kumar Singh, istaknuvši privlačnost cijene i pouzdanost ruskih višenamjenskih lovaca Su-30, koji se proizvode prema dozvoli u Indiji, u odnosu na francuske Rafale. Na kraju Delhi je odustao od posla s Francuzima. Moguće da će se sad indijski vojnici ponovno okrenuti ruskog lakom lovcu MiG-35, koji bi se u budućnosti mogao koristiti ne samo s kopnenih zračnih aerodroma, nego i nosača aviona. Upravo će ga u takvoj varijanti kupovati ruski vojnici.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu