Rusi se okupili u Moskvi kako bi pročitali imena Staljinovih žrtava

Ime, prezime, dob, zanimanje, datum pogubljenja. I iznova - ime, prezime... Ljudi ove podatke čitaju pred mikrofonom u središtu Moskve 12 sati.

"Povratak imena" civilna je kampanja koja se posljednjih 10 godina održava svake godine 29. listopada. U njoj sudjeluju ljudi koji čitaju imena tajno pogubljenih ljudi tijekom staljinističke represije koja se odvijala od kasnih 1920-ih do ranih 1950-ih.

Agenti KGB-a: Čime su se bavili ljudi u Lubjanki?

Na ovaj način Rusi pokušavaju sačuvati sjećanje na tisuće sovjetskih inženjera, liječnika, učitelja i radnika koji su odvedeni iz svojih domova i kojima se u njih nikada nisu vratili.

"Totalitarna država nije samo ubijala ljude - ona je nastojala izbrisati njihova imena iz povijesti, uništavajući sva sjećanja na njih", rekao je predstavnik organizatora, međunarodnog društva Memorial. "Vraćanje imena, vraćanje sjećanja na ukaljane i ubijene je negiranje diktature, naš korak prema slobodi."

Popis sadrži više od 40 000 imena, no sudionici su kroz godine uspjeli pročitati samo njih polovicu. Svake se godine na Dan žrtava političih represija ljudi okupljaju u blizini Soloveckog kamena (glavnog ruskog spomenika posvećenog ovim žrtvama) na moskovskom Lubjanskom trgu, ispred glavnog simbola represije - sjedišta državne sigurnosne službe, danas sjedišta Federalne službe sigurnosti (FSB). Ljudi postrojeni ispred mikrofona dva do četiri sata čitaju imena žrtava.

"Najznačajniji red na svijetu"

Ovogodišnjoj manifestaciji prisustvovalo je više ljudi nego prije godinu dana. Dugo su stajali u tišini, a zatim su pročitali imena koja su dobili od organizatora u nekoliko minuta i otišli, da bi se dogodine vratili i nastavili sa čitanjem.

Sudionici su prkosili temperaturama od oko nula stupnjeva Celzija kako bi pročitali imena s popisa, nazvavši red ljudi ispred mikrofona "najznačajnijim redom na svijetu."

Osam sovjetskih filmova koje morate pogledati

"U redu za #vozvraščenijeimen [Povratak imena] jedna je trudnica preko telefona rekla da će ili doći do kamena, ili ovdje roditi", napisala je sudionica Marina Dedales na Facebooku. 

Drugi sudionik, Mihail Danilov, podsjetio je kako je putovao s roditeljima kao dijete u pansionu u blizini Shcherbinki (grad okruga u blizini Moskve). "Otišli smo <...> plivati u malom jezeru", napisao je na Facebooku. "A mi nismo znali da su nekoliko stotina metara od tamo, na streljani Butovo, otkrivene jame s nekoliko desetaka tisuća ubijenih."

Važnost Gulaga

Prema riječima sudionice Jekaterine Mamontove, sve više i više ljudi dolazi do Soloveckog kamena "zbog povećanog pritiska, zbog vraćanja spomenika tiraninu [Staljinu], zbog opravdavanja njegovih zločina 'učinkovitom ekonomijom'."

"No ne trebamo ići daleko", napisala je ona na svojoj Facebook stranici 29. listopada. "Potrebu da dođem ovdje spoznala sam tek prošle godine. Jer ovo nije samo akcija sjećanja i žalosti, ovo je i građanski protest protiv rehabilitacije Staljina."

Na koncu, svi koji dolaze na Lubjanski trg vjeruju u to da bez velikog javnog pokajanja za zločine sovjetskog režima Rusija ne može imati budućnost.

Za neke je stajanje u ovom redu jedino što im je ostalo od njihovih pradjedova. "2014. godine došao sam na 'Povratak imena' 29. listopada prvi puta", piše Igor Kononkov, koji je prisustvovao sličnom događaju u Londonu 29. listopada. "Na putu do tamo čitao sam popis Memoriala i na njemu našao svog pradjeda Nikolaja... I neznam kako da ga iz reda pretvorim u osobu."

Zašto je Lenjin tražio otrov od Staljina?