Utrka u laserskim tehnologijama

Utrka u laserskim tehnologijama

U SAD-u je 2007. počelo razvijanje laserskog topa LaWS za ratnu mornaricu. Kod oružja snage 30 kW koristi se laser s čvrstom jezgrom. On ne može uništavati ciljeve na velikim udaljenostima, ali je pogodan za uništavanje manjih letjelica na malim i srednjim udaljenostima. Osim toga, LaWS se može koristiti za zasljepljivanje optičkih promatračkih sustava bespilotnih letjelica i brodova. Treba istaknuti da suvremeni uspjesi Amerikanaca u razvijanju laserskog oružja imaju ruske korijene.

Laser po cijeni starog željeza

Nakon podjele Crnomorske flote 1995., Ukrajina je Sjedinjenim Američkim Državama prodala tanker pomoćne flote "Dixon". Kupac je platio brod po cijeni za staro željezo. U zrcalima broda našli su se pogonski generatori od 35 megawatta, specijalni okretni mehanizmi, rashladni uređaji velike snage i mnogo druge opreme, na temelju čega su stručnjaci zaključili da je brod svojevremeno nosio lasersko oružje.

Ratni laseri: Bijeg u stvarnost. Prvi dio. Uskoro nakon što je Albert Einstein predskazao mogućnost ''indukcije radijacije atoma vanjskim elektromagnetnim poljem'' ruski pisac Aleksej Tolstoj latio se u svojem romanu Hiperbolid inženjera Garina te mnogi drugi pisci iz čitavog svijeta istraživanja te pojave.

Istraživanja u vezi s mogućnostima primjene optičkih kvantnih generatora - lasera u vojnoj sferi otpočela su još 1960-ih u SAD i SSSR-u. Tanker pomoćne flote "Dixon" postao je prvi brod na koji je bio montiran prvi eksperimentalni borbeni laserski uređaj. Predstavnici iz oblasti industrije sjećaju se da je bilo potrebno minimum 50 megavata električne energije kako bi se dobila potrebna energija za napajanje borbenog hiperboloida. Zbog toga su na brodske dizel-motore dodatno priključena tri mlazna motora putničkog aviona Tu-154.

Top je sudjelovao i u izravnim testiranjima na terenu. Konstruktori kažu da su uspijevali uništiti obalne objekte, čak i krstareće rakete. Nekoliko sekundi djelovanja lasera na leteći objekt dovodilo je do razaranja objekta upadnom zračnom strujom. Uspjeh je bio do te mjere ozbiljan, da je tadašnje vodstvo RM SSSR-a ostavilo mjesta za razmještanje laserskih topova na seriji krstarica-nosača aviona 1143 tipa "Kijev", koje su se tada gradile. Euforija je brzo prešla u razočaranje. Laserski top je tijekom testiranja demonstrirao svoju učinkovitost, ali se ispostavilo da je do te mjere "energetski proždrljiv", da su brod zaustavljala samo dva "plotuna", potpuno ga ostavljajući bez struje.

Analiza situacije pokazala je sljedeće - kada bi na krstarici iz projekta 1143 stajalo nekoliko takvih uređaja, njegov bi PZO sustav radio u najboljem slučaju maksimalno 5 minuta. Nakon toga bi brod koji ostane bez goriva i električne energije postao laka meta za krstareće rakete i zrakoplovstvo protivnika. Ova činjenica je i "potopila" tanker pomoćne flote "Dixon".

"Dixon" nije bio jedini projekt sovjetske industrije u razvijanju laserskog oružja. Radilo se na stvaranju svemirskog aparata "Skit" (rus. "Skif"), koji je na sebi mogao nositi laserski top i opskrbljivati ga energijom. Uređaj je trebao biti pušten 1987. Ali upravo tada je u Bajkonur doputovao predsjednik SSSR-a Mihail Gorbačov, koji je izjavio: "Mi smo kategorično protiv toga da se utrka u naoružanju premjesti u svemir i za to ćemo poslužiti kao primjer". Zbog toga su svi projekti za lasersko oružje bili zaustavljeni odlukom državnog vrha.

Strogo povjerljivo

Sadašnje stanje razvoja laserskih programa u Rusiji nalazi se u strogoj tajnosti. Postoje samo fragmentarni podaci o tome da se na tome radi. Nepoznato je u kojem se stadiju nalaze i kada se može očekivati prikazivanje prvih obrazaca ovog oružja. Tim povodom je bivši načelnik ruskog Generalštaba Jurij Baluevski primijetio: "Možemo reći samo jedno: razvoj vojnih tehnologija i stvaranje najnovijih modela i učinkovitog naoružanja događa se gotovo paralelno u svim državama koje imaju mogućnosti za ovakve projekte".

Više o ruskoj vojsci

"Problem s borbenim laserima leži samo u tome što je za njihov rad potrebna ogromna količina energije. Glavni problem je napraviti bateriju koja može napajati laserski top kako bi mogao izvesti nekoliko stotina ispaljivanja, a ne samo jedno", objasnio je za Ruski vjesnik profesor Akademije vojnih znanosti Vadim Kozjulin.

Ruski znanstvenici planiraju ubrzati laserom svemirske brodove

Osim toga, primjena lasera ovisi o vremenskim uvjetima: oblačnosti i vlažnosti. Sve ovo neposredno utječe na rad laserskih uređaja. Upravo zbog toga testiranja LaWS-a održavala su se u Perzijskom zaljevu, gdje su periodi sunčanog vremena duži, a ne na Aljasci s njezinim maglama, kišom i snijegom.

Sudbina LaWS je također maglovita. U američkoj vojsci ne govori se o tome koliko ispaljivanja uređaj može izvesti. Danas nema pouzdanog izvora energije koji bi mogao mobilnom laserskom uređaju osigurati produženo vrijeme rada, stoga i nema potrebe da se protuavionske rakete zamjene laserskim topovima. "Mnogobrojna testiranja laserskih sustava zasad nisu ništa više od proučavanja tehnologija za budućnost", izjavljuje ovaj stručnjak.