Zašto su "Iskanderi" postavljeni blizu granice EU?

Članak u njemačkom ilustriranom časopisu Bild u kojem se govori kako je u Kalinjingradskoj Ruskoj oblasti razmješten operativno-taktički raketni sustav "Iskander-M" podigao je veliku prašinu kako u Europi, tako i šire. U časopisu je rečeno da je "Iskander" (SS-26 Stone po klasifikaciji NATO-a) namijenjen uništavanju različitih ciljeva na zemlji, počevši od raketnih sustava i teške artiljerije, pa sve do objekata i sustava protuzračne i proturaketne obrane . U članku se govori i o drugim taktičko-tehničkim karakteristikama sustava: o njegovoj mobilnosti, neprimjetnoj primjeni i brzoj pripremi za lansiranje rakete.

Svijetu prijeti hladni rat 2.0 Ruski zastupnici i stručnjaci upozoravaju na obnovu globalnih napetih odnosa.

Doduše, časopis iz nekog razloga nije objavio "tajne snimke iz satelita" na koje se poziva, tako da mu je teško povjerovati na riječ da je u Kalinjingradskoj oblasti zaista postavljen operativno-taktički sustav "Iskander-M". Predstavnici ruske armije nisu konkretno naveli mjesto gdje se nalaze rakete, samo su izjavili da su "Iskanderi" razmješteni na području Zapadnog vojnog okruga (a Kalinjingradska oblast pripada tom okrugu).

Časopis Bild također nije objasnio svojim čitateljima tko to prisiljava Moskvu da postavlja svoje operativno-taktičke sustave na granici s EU. Nitko drugi do SAD-a, saveznik Njemačke u NATO-u. Kako i čime je prisiljava?

Time, na primjer, što u Europi na šest zrakoplovnih baza u Belgiji, Njemačkoj, Italiji, Nizozemskoj i Turskoj ima ukupno 180 atomskih bombi V61 koje se lansiraju s borbenih zrakoplova F-15E i F-16. (Kad smo već kod toga, Rusija drži svoje nuklearno oružje isključivo na vlastitom teritoriju.) Spomenute avione imaju čak i članice NATO-a koje nemaju nuklearno oružje, uključujući Belgiju, Nizozemsku i Tursku, a također Njemačku i Italiju, iako one posjeduju avione Tornado. Dakle, nemaju nuklearno oružje, ali imaju zrakoplove koji mogu nositi atomske bombe V61. I te avione članice Saveza naizmjenično šalju na dežurstvo u zrakoplovne baze blizu litvanskog grada Šauljaja, gdje se s vremena na vrijeme podižu u zrak i patroliraju duž baltičke obale.

Povećati sliku.

Nadzvučnom lovcu je potrebno 15 do 20 minuta leta da od Šaulja i Baltika stigne, recimo, do Smolenska. Ruski generali bi bili krajnje lakomisleni ako ne bi uzimali u obzir takvu mogućnost ugrožavanja sigurnosti svoje zemlje i ako ne bi pokušali poduzeti potrebne mjere kako bi odvratili mogući nuklearni napad. "Iskander-M" je samo dio kompleksa obrambenih mjera koje Rusija i njena armija poduzimaju radi zaštite vlastitih građana.

Tri glavna noviteta ruskog visokopreciznog naoružanja Rusija ne zaostaje za SAD-om u području razvoja visokopreciznog taktičkog oružja velikog dometa, a u nekim segmentima i prednjači. O tome je Ruskom vjesniku ispričao Boris Obnosov, generalni direktor korporacije "Taktičko raketno naoružanje".

Dio tog kompleksa je i radarski sustav za otkrivanje raketnog napada "Voronjež-DM" koji je također razmješten u Kalinjingradskoj oblasti i kontrolira područje u smjeru Atlantskog oceana gdje dežuraju američke i engleske nuklearne podmornice naoružane balističkim raketama. Rusija je prisiljena poduzimati odgovarajuće mjere zaštite svoje sigurnosti još i zbog toga što SAD vrlo uporno pokušava razmjestiti u Europi svoje sustave proturaketne obrane (PRO), čime ugrožava ruske strateške raketne komplekse razmještene u europskom dijelu zemlje, što znači da ugrožavaju polovicu ruskog raketno-nuklearnog štita.

Najprije se mislilo da će Amerikanci postaviti proturaketni radar u Češkoj, a rakete-presretače u Poljskoj. Međutim, Washington je kasnije usvojio program faznog adaptivnog postavljanja sustava PRO-a, i u prvoj fazi je već počela izgradnja baze PRO s raketama-presretačima SM-3 blizu rumunjskog gradića Devesela. Zatim će početi izgradnja iste takve baze u Poljskoj, blizu granice s kalinjingradskim područjem. Treba li Rusija nekako reagirati na te konfrontacijske planove (kako ih je nazvao ministar obrane Sergej Šojgu)? Svako vojno lice će odgovoriti da treba.

Doduše, neki građani Rusije ponavljaju tvrdnje koje se čuju s one strane oceana i kažu da antiraketni planovi SAD-a uopće ne ugrožavaju Rusiju, da je to zaštita Europe i Amerike od nedruželjubivih i nepredvidljivih režima kao što su oni u Iranu i Sjevernoj Koreji. Ali s Teheranom je postignut dogovor i on u velikoj mjeri reducira nuklearnu djelatnost. S obzirom na tu činjenicu ministar vanjskih poslova RF Sergej Lavrov je pretpostavio da sada Washington može odgoditi svoje planove za postavljanje PRO-a u Europi. Ali o tome nema ni govora. I predsjednik Barack Obama, i njegov ministar obrane, i manje značajni predstavnici državnog aparata u jedan glas su izjavili da se Iranu svejedno ne može vjerovati. Osim toga, sustav PRO-a, kako kažu, nije usmjeren protiv neke konkretne sile, nego je njegova svrha reagirati na moguću opasnost iz raznih pravaca.

Što onda Rusiji preostaje? Washington govori o potencijalnoj opasnosti, a zar Moskva ne može isto to reći? Kako je istaknuo Sergej Šojgu, "programi PRO-a u Europi se razvijaju, a naša zabrinutost se ne uzima u obzir. Planovi Amerike i NATO-a u vezi s PRO-om za nas nisu dovoljno predvidljivi". Zbog toga su se operativno-taktički sustavi "Iskander-M" i pojavili u Kalinjingradskoj oblasti.