Ruski znanstvenici potvrdili mogućnost svemirskog porijekla života na Zemlji

Dospjevši u hranjivu sredinu na Zemlji, bakterije s letjelice Foton-M počele su se razmnožavati. Izvor: European Space Agency

Dospjevši u hranjivu sredinu na Zemlji, bakterije s letjelice Foton-M počele su se razmnožavati. Izvor: European Space Agency

Eksperiment s ruskim satelitom Foton-M br. 4, koji se u studenom vratio iz orbite, eksperimentalno je potvrdio mogućnost jedne od najuzbudljivijih hipoteza o porijeklu života: da je život na Zemlju mogao doći iz svemira.

Ruski znanstvenici u drugoj polovici studenog priopćili su da su eksperimentalno potvrdili mogućnost kako je život na Zemlju došao iz svemira na meteorima. Kako je izjavio suradnik Instituta za mikrobiologiju RAN Aleksandar Slobodkin, eksperiment je izvršen tijekom povratka satelita Foton-M br. 4 iz orbite. Ispostavilo se da jedna od termofilnih bakterija može opstati na površini meteorita prilikom prolaska kroz guste slojeve atmosfere.

Rusija i svemirske ambicije Latinske Amerike  

Kako su priopćili predstavnici Instituta za medicinsko-biološka istraživanja, radi se o termofilnoj bakteriji koja bira staništa s visokom temperaturom, kao što su termalni izvori na Kamčatki. Tu nastaje aktivni mulj, čija temperatura prelazi 100 Celzijevih stupnjeva. Tijekom eksperimenta sa satelitom Foton-M preživjele su, istina, samo bakterije u 3 od 24 posebne komore na površini letjelice. "Radi se o pojedinačnim stanicama, ne radi se čak ni o stotinama stanica", objasnio je znanstvenik. Godinu dana ranije, kada je lansiran satelit Bion M1, u svemiru je preživjela i druga vrsta bakterije - Bacillus pumilus.


Bakterije nagrizaju Međunarodnu svemirsku stanicu?

Pošto su dospjele u hranjivu sredinu na Zemlji, bakterije s letjelice Foton-M su se počele razmnožavati. Doduše, to se ne može smatrati potpunom potvrdom teorije o panspermiji, odnosno o tome da je život na Zemlju zaista došao na meteorima iz svemira. Satelit s bakterijama nalazio se na visini od samo 575 km. Ako bi se letjelica podigla više, uvjeti bi bili drugačiji i djelovanje radijacije bilo bi intenzivnije. "Teško je reći da li bi u takvim uvjetima mikroorganizmi preživjeli. Ali danas se ne može ni sa sigurnošću tvrditi da bi svemirska radijacija uništila sve živo u svemirskom prostoru", ističe direktor Znanstvenoistraživačkog instituta za nuklearnu fiziku Moskovskog državnog sveučilišta Lomonosov Mihail Panasjuk.

Hipoteza o tome da je život na Zemlju stigao iz svemira je nastala davno i ništa praktično iz nje ne proizlazi. Ona je popularna zbog svoje jednostavnosti. Kako je nastao život? Iz svemira, i to je sve, pitanje se zatvara.

Ivan Moiseev

voditelj Instituta za svemirsku politiku

Međutim, u ovoj fazi istraživanja znanstvenici iz Ruske akademije znanosti uspjeli su barem opovrgnuti dvije ranije postavljene teorije: da živi organizmi ne mogu opstati u svemirskom prostoru i da pri padu meteora na Zemlju mikroorganizmi obavezno sagore.

No, posljednja tvrdnja zahtijeva određeno pojašnjenje. Član Odbora za meteore Ruske akademije znanosti Viktor Grohovski uvjeren je da niti jedan mikroorganizam ne može preživjeti na površini nebeskog tijela kada ono prolazi kroz gušće slojeve atmosfere, i da 90% njegovog tijela potpuno sagori. On je siguran da potvrdu za teoriju o panspermiji ne treba tražiti na površini, nego unutar svemirskih tijela.

Bakterije su već dokazale da se mogu prilagoditi različitim uvjetima života, ako ništa drugo, barem na svemirskim stanicama. Na Zemlji su se one ponašale na ustaljeni način. A kada su dospjele u atmosferu svemirske stanice, bile su prisiljene pronalaziti nove prostore za svoj boravak i "nagrizati" različite nemetalne površine.


Svemirski plankton

Nešto ranije Ruska svemirska agencija je potvrdila da se na površini Međunarodne svemirske stanice mogu nalaziti mikroorganizmi koji su ostali na letjelici nakon sklapanja i lansiranja modula u orbitu. To su potvrdile analize uzoraka u okviru programa "Test". U 4 od 11 uzorka otkrivene su bakterije, fragmenti DNA heterotrofnog morskog bakterioplanktona koji živi u Barentsovom moru. Pritom je u svim uzorcima zabilježeno nepostojanje visokotoksičnog raketnog goriva.

Znanstvenici iz Ruske akademije znanosti uspjeli su opovrgnuti dvije ranije postavljene teorije: da živi organizmi ne mogu opstati u svemirskom prostoru i da pri padu meteora na Zemlju mikroorganizmi obavezno sagore.

Otkrivanje tragova planktona iz mora znanstvenici objašnjavaju time što se na visini od 40 do 70 km formira velika količina kozmičke prašine, koja u sebi sadrži biogene tvari i mikroorganizme. Njih tu donose uzlazne zračne struje. Pritom postoji i teorija prema kojoj nemaju svi organizmi koji se nalaze na ovim visinama zemaljsko porijeklo. Zasad ovu teoriju nije moguće ni potvrditi ni pobiti, jer znanstvenici ne mogu sa sigurnošću tvrditi da su proučene sve vrste bakterija koje postoje na Zemlji.

"Pitanje kako je nastao život na Zemlji ima fundamentalni značaj i na njega još uvijek ne postoji zadovoljavajući odgovor. Mi jednostavno ne znamo. Hipoteza o tome da je život na Zemlju stigao iz svemira je nastala davno i ništa praktično iz nje ne proizlazi. Ona je popularna zbog svoje jednostavnosti. Kako je nastao život? Iz svemira, i to je sve, pitanje se zatvara", izjavio je u razgovoru za Ruski vjesnik voditelj Instituta za svemirsku politiku Ivan Moiseev.


"Marsovska" teorija

Moiseev smatra da otkriće Instituta za mikrobiologiju Ruske akademije znanosti znači da je život na Zemlju mogao stići na meteorima. Ovaj stručnjak podsjeća da je svemir ispunjen kozmičkim zračenjem. Pod djelovanjem te radijacije bilo kakva složena molekula neminovno se razara nakon određenog vremena. "Ako pretpostavimo da je meteor doletio izvan Sunčevog sustava, onda je on letio milijunima godina pod djelovanjem kozmičke radijacije. Nikakve složene molekule pri takvom izlaganju zračenju ne mogu opstati, da ne govorimo o organizmima s bjelančevinama", istaknuo je Moiseev.

Povećati sliku.

 

On je podsjetio da postoji teorija prema kojoj je život na Zemlju dospio na meteorima s Marsa. Prema pretpostavkama meteoriti su mogli biti posljedica vulkanske aktivnosti na crvenom planetu u dalekoj prošlosti. Ali tu nailazimo na drugu proturječnost. Da je meteor mogao krenuti s Marsa, on bi dva puta bio pod djelovanjem izuzetno visokih temperatura - prilikom "starta" i pri prolasku kroz atmosferu Zemlje. "U tim uvjetima isključeno je da bi bilo što živo moglo opstati. A i vjerojatnost da se život pojavi na Marsu je znatno manja nego na Zemlji", smatra stručnjak.

Istina, u "marsovskoj" teoriji postoji i drugi preokret. Početkom kolovoza predstavnici Politehničke škole iz Lausanne u Švicarskoj objavili su rezultate istraživanja tragova organskog ugljika na meteoritu s površine Marsa. Oni smatraju da je vjerojatnost biološkog porijekla ovih tragova dosta visoka. Ugljik se mogao zadržati u pukotinama kamena. Dok se sam meteor mogao odvaliti od površine crvenog planeta pod djelovanjem kiše asterioda i poslije dugog puta kroz svemir naći na Zemlji.