Tri glavna noviteta ruskog visokopreciznog naoružanja

Rusija ne zaostaje za SAD-om u području razvoja visokopreciznog taktičkog oružja velikog dometa, a u nekim segmentima i prednjači. O tome je Ruskom vjesniku ispričao Boris Obnosov, generalni direktor korporacije "Taktičko raketno naoružanje". Ova korporacija objedinjuje sve ruske projektante taktičkih i operativno-taktičkih raketa, a za posljednje dvije ili tri godine uvela je u naoružanje "desetak novih proizvoda", računajući i rakete dalekog dometa. Ruski vjesnik vam predstavlja tri glavna raketna noviteta.

H-35UE "Uran"

 

Izvor: TASS

Glavni novitet ruske obrambene industrije predstavlja krstareća raketa H-35UE "Uran". Specifičnost rakete H-35 sastoji se u originalnoj samonavodećoj glavi koja je otporna na radarska ometanja od strane protivnika. Radi u dva režima: aktivnom, kada raketa na djelić sekunde uključuje svoju glavu za navođenje da bi pronašla cilj, kao i pasivnom, kada ne skenira prostor da bi pronašla cilj, već naprotiv, lovi impulse koje on emitira. Za ovu njezinu specifičnost Amerikanci su bili vrlo zainteresirani, čak su htjeli kupiti samonavodeće glave H-35 za svoje protubrodske rakete "Harpun".


Izvor: Youtube. Ukoliko ne vidite hrvatske titlove, pritisnite gumb „Captions“ 

H-35 napada cilj na visini oko 3 m nadmorske visine - ispod razine brodske palube, što je čini teško uočljivom za radare. Uzimajući u obzir činjenicu da svi brodski PZO sustavi rade u gornjoj polusferi, raketu H-35 je teško oboriti, čak i kad je vizualno uočena.

Ovakve rakete mogu se nalaziti na površinskim brodovima i u sastavu obalnih raketnih sustava "Bal". Ovaj sustav sastoji se od 2 zapovjedna vozila, 4 lansirna uređaja s po 8 kontejnera s raketama i 4 vozila za transport i utovar, na kojima se nalaze 32 rakete drugog plotuna. Po svojim mogućnostima sustav pokriva do 350 km obale. Za razvijanje, uočavanje cilja i nanošenje udara potrebno mu je samo nekoliko minuta. Danas ne postoji PZO sustav koji može presresti 32 niskoleteće krstareće rakete.


H-31PM

 

Fotografija iz slobodnih izvora.

Drugi novitet je raketa H-31PM, koja je američkim marincima također vrlo dobro poznata. Raketu H-31 je početkom 1990-ih od Rusije kupovala RM SAD kao raketu-metu za odrađivanje brodskih PZO-a. Amerikanci su pomoću nje pokušavali naučiti kako se obaraju kineske protubrodske rakete ruske proizvodnje 3M-54 "Moskit". Na Zapadu je zovu "Sunburn" zbog brzine koja premašuje 2,8 Ma i njezine razorne moći. Ovakvu "opeklinu" danas ne može izbjeći ni jedan vojni brod. Raketa H-31 vrlo nalikuje "Moskitu", ali je manja i jeftinija. Specijalno je namijenjena uništavanju morskih površinskih ciljeva, radara i raketnih PZO sustava tipa "Patriot". Može se primjenjivati sa svih tipova ruskih lovaca i bombardera.

Nova H-31PM ima veći domet leta - do 260 km. Ima novi motor i sustav za navođenje, čime je njezin let postao još nepredvidljiviji i smrtonosniji za protivnika. Naprimjer, na ovoj raketi se nalazi širokopojasna glava za navođenje, koja se može primjenjivati gotovo protiv svih PZO sustava. Na ranijim modelima raketa postavljane su selektivne glave, koje su se mogle primjenjivati samo protiv jedne vrste sustava.


3M-55 "Jahont"

 

Izvor: PhotoXPress

Ipak, najupečatljiviji sustav je svakako krstareća raketa 3M-55 "Jahont", na temelju koje je napravljena rusko-indijska raketa "BraMos". Specifičnost ovih raketa sastoji se u sustavu umjetne inteligencije: on omogućuje djelovanja protiv pojedinačnih brodova po principu "jedna raketa - jedan brod", ili "u jatu" - protiv konvoja brodova. Rakete će same rasporediti i klasificirati ciljeve po važnosti, izabrati taktiku napada i plan provedbe. Kako bi se isključila greška prilikom izbora manevra i uništenja konkretnog zadanog cilja, u računalo protubrodske rakete (SIC) uneseni su elektronički portreti svih suvremenih klasa brodova. A to nisu samo dimenzije i konture nadgradnje brodova, već i podaci o različitim elektromagnetskim i ostalim zaštitnim energetskim poljima koja su karakteristična samo za taj konkretni tip broda. Osim toga, tu su i čisto taktički podaci, recimo o tipu poretka brodova, što raketi omogućuje odrediti koga zapravo ima pred sobom - konvoje, skupinu nosača zrakoplova ili desantnu formaciju, kao i to da napada glavne ciljeve.

Povećati sliku.

Također, taj kompjuter sadrži i podatke o učincima protiv sredstava za radio elektroničku borbu protivnika, koja svojim ometanjem mogu odvraćati rakete od cilja, kao i taktičke metode izbjegavanja sredstava protuzračne obrane. Prema izjavi konstruktora, rakete će nakon lansiranja same odlučiti koja od njih će napadati cilj, a koja će samo simulirati napad, tako što će na sebe odvlačiti pažnju protivničkih PZO sustava. Nakon što unište glavni cilj u poretku konvoja brodova, preostale rakete napadaju ostale brodove u konvoju, isključujući mogućnost uništavanja istog cilja dvjema raketama.

Tijekom modernizacije ruskih nuklearnih podmornica projekta 949 tipa "Antej" i teških nuklearnih raketnih krstarica iz projekta 1144 tipa "Orlan" planirano je da se umjesto 24 "stara" raketna sustava "Granit" u svaku od oslobođenih raketnih silosa postavi po 3 kontejnera s "Jahontima ". Time će se borbena rezerva brodova povećati s 24 do 72 nove nadzvučne krstareće rakete. Prema nekim podacima, u Rusiji je na bazi "Jahonta" razvijen i prvi hiperzvučni udarni sustav "Cirkon". Njegovo uvođenje u naoružanje očekuje se već 2015.