Mi-28N protiv islamista
Mi-28N je 2009. uveden u naoružanje Vojske RF kao osnovni borbeni helikopter. Izvor: Rostislav Košelev / TASS
Prvi helikopteri još ovog ljeta su počeli stizati u Irak, a nakon pripreme za njihovu borbenu uporabu, 29. listopada je održana službena ceremonija na kojoj su strojevi bili predani jedinicama u nazočnosti ministra obrane Iraka Halid al-Obeidija. Do vatrenog krštenja helikoptera Mi-28N nije još mnogo ostalo pa ovaj ruski stroj s vrlo kompliciranom sudbinom ima sve šanse zablistati u realnoj borbi.
30 godina testiranja
Dug i trnovit je bio put helikoptera Mi-28, ne samo do ruske vojske, nego i do svjetskog tržišta. Mi-28 je obavio svoj prvi let prije točno 32 godine - u studenom 1982., ali se ipak do 1987. nije mogao učvrstiti u vojsci, tako da nije ušao u serijsku proizvodnju.
Samo Mi-28N može napraviti zaokret od 70 stupnjeva, propinjanje ("svijeću") ili pikiranje od 60 stupnjeva, i sve to se postiže milimetarskim promjenama položaja upravljačke ručke.
Projektantski biro "Mil" ipak je nastavio raditi na helikopteru, tako da je do sredine 1990-ih dobio verziju Mi-28A za sve vremenske uvjete. Pošto je 1996. obavio svoj prvi let, dobio je indeks N i titulu "Noćni lovac". Upornost se isplatila. Početkom 2000-ih Mi-28 je ipak postao ruski ekvivalent za američki Apache i od 2006. dospijeva u postrojbe, a 2009. je uveden u naoružanje kao osnovni borbeni helikopter.
Mi-28N je namijenjen za uništavanje tenkova, žive sile i sporijih zračnih ciljeva. Za uništavanje žive sile i lake oklopne tehnike može se upotrijebiti top NPPU-28 kalibra 30 mm, protiv tenkova i betonskih utvrđenja protivnika mogu poslužiti vođene rakete Ataka-V. U arsenalu helikoptera postoje i rakete "zrak-zrak" i "Igla-V", namijenjena za uništavanje bespilotnih letjelica, helikoptera i krstarećih raketa.
Oklop helikopterske kabine izdržava pogotke projektila kalibra 20 mm. To je postignuto uporabom aluminijske oklopne zaštite zajedno s keramičkim oklopnim elementima. Protiv PZRK-a (prijenosni protuavionski raketni sustav) predviđena je zaštita u vidu ometača radio-elektroničkih sredstava i dvostrukog smanjenja vidljivosti u IR dijapazonu, ako se usporedi s Mi-24.
Ako helikopter ipak bude pogođen tako da ne može nastaviti let, onda su predviđene dvije varijante za preživljavanje posade. Ako je pogođen na visini preko 100 m, onda se s padobranom brane lopatice i vrata kabine, a napuhavaju se i posebni trapovi. Ako je pogođen na visini ispod 100 m, primjenjuje se drugi algoritam - članovi posade prisilno se pričvršćuju pojasevima u specijalnim sjedalima "Pamir-K", koja mogu četverostruko smanjiti energiju opterećenja, a pri padu se udarac neutralizira specijalnim nožicama stajnog trapa.
Put do ratišta
Novi helikopter je dobro prihvaćen u ruskoj vojsci. U Toržoku je o obnovi rečeno ovako: "Mi-28N je vrlo sićušan stroj. Samo on može napraviti zaokret od 70 stupnjeva, propinjanje ('svijeću') ili pikiranje od 60 stupnjeva. I sve to se postiže milimetarskim promjenama položaja upravljačke ručke. Stroj je vrlo osjetljiv, ali pritom i otporan na bočni i frontalni vjetar. Na helikopteru Mi-24 svega ovoga nije bilo.
Nakon uspjeha u domovini, bilo je planirano da se helikopter iz KB "Mil" pozicionira i na inozemnom tržištu. B. Sljusar, generalni direktor OAD Rostvertol je 2008. naveo Indiju, Alžir i Kinu kao moguće kupce. Istovremeno je interes za Mi-28N izrazila i Venezuela. Rukovodstvo Rosvertola čak je govorilo o tome da se 2009. planira potpisivanje ugovora s ovom južnoameričkom zemljom.
Međutim, planovi s Venezuelom se nisu ostvarili, Kina se nije zainteresirala, a na natječaju za isporuku 22 udarna helikoptera "Noćni lovac" u Indiju, 2011. pobijedio je njegov stari oponent AH-64D. "Oba helikoptera su se pokazala odličnima, ali američki je pritom pokazao svoju prednost u ključnim karakteristikama, kao što su veće mogućnosti i uporaba u svim vremenskim uvjetima", tako su rezultati tendera prokomentirani u indijskoj vojsci. Ruski stručnjaci bili su još oštriji. "Bilo bi čudo da je ruski helikopter pobijedio", izjavio je Mihail Barabanov, urednik Moscow Defense Brief i dodao da se Mi-28, koji je tada bio prilično sirov, nije mogao mjeriti "s američkom strojem, napravljenim u gotovo 1000 primjeraka, koji je ratovao u Afganistanu i Iraku". Konstantin Makienko, stručnjak iz Centra za analizu strategija i tehnologija, izjavio je da se "sámo sudjelovanje Mi-28 na natječaju može smatrati uspjehom, jer prije samo nekoliko godina Rusija jednostavno nije imala stroj koji bi se mogao pojaviti na ovakvom natječaju".
I eto, 2012. se saznaje da najnoviji ruski helikopter kupuje Irak, odakle su tek prije nepunu godinu povučene jedinice američke vojske. Zanimljivo je da je izvozni put helikoptera Mi-28 u svoje vrijeme i počeo upravo od ove zemlje. Daleke 1990. helikopteri Mi-28 trebali su početi stizati u Irak. Ali tada je ugovor bio raskinut zbog Zaljevskog rata. A 2012. narudžba za 15 helikoptera Mi-28N ušla je u ugovor od preko 4 milijarde dolara za isporuku vojne tehnike iz Rusije.
Naredni uspjeh helikoptera bio je već 2014. U veljači je Egipat naručio Mi-28NE, zasad u nepoznatom broju, a u ožujku su se pregovori s Alžirom, započeti još 2007. završili narudžbom za 42 helikoptera.