Helikopter Mi-38, 100% made in Russia

Mi-38 je prvi helikopter koji je u potpunosti sastavljen od ruskih dijelova. Izvor: RIA Novosti

Mi-38 je prvi helikopter koji je u potpunosti sastavljen od ruskih dijelova. Izvor: RIA Novosti

Četvrti predserijski prototip srednjeg višenamjenskog helikoptera Mi-38 poslan je u Moskvu na certifikacijska ispitivanja. Pošto je prošao sva potrebna testiranja, očekuje se da novi helikopter, koji predstavlja nadu helikopterske industrije u Rusiji, krene u serijsku proizvodnju.

Četvrti eksperimentalni obrazac novog višenamjenskog helikoptera Mi-38 završio je seriju vožnji po tlu (za vrijeme ispitivanja helikopteri voze po poligonu, bez letenja) i izvršio prvi let na letačko-eksperimentalnoj stanici Kazanjske tvornice helikoptera.

Poslije toga se helikopter samostalno uputio na letačko-pokusnu bazu Moskovske tvornice helikoptera "M. L. Milj", radi pripreme za certifikacijska ispitivanja, priopćava holding Helikopteri Rusije.

Od svog prethodnika, trećeg prototipa Mi-38, četvrti se razlikuje po sustavu napajanja gorivom, koji je otporan na udarce, kao i po većim otvorima za prozore. Ipak, ono što je najvažnije kod ova dva eksperimentalna obrasca - to su ruski motori: dva turboosovinska TV7-117V proizvedena u tvornici Klimov. Time je Mi-38 postao prvi helikopter koji je u potpunosti sastavljen od ruskih dijelova.


Slabo mjesto

Motori su bili najslabije mjesto novog ruskog helikoptera. Prvobitno je planirana montaža motora kanadske tvrtke Pratt and Whitney. Projektiranje helikoptera započelo je još daleke 1988., kada Rusija nije imala svoje motore za Mi-38. Postojao je ugovor o isporuci ovih motora u dijelovima iz Kanade, s kasnijim sastavljanjem i montiranjem u Rusiji.

Karakteristike Mi-38

brzina krstarenja - 285 km / h

domet leta s teretom mase 3000 kg - 660 km

domet leta s teretom mase 5000 kg - 420 km

maksimalna uzletna masa --15.600 kg

maksimalna uzletna masa s teretom na vanjskoj podvesci --16.200 kg

kapacitet - do 3 putnika

Prva dva eksperimentalna primjerka Mi-38 uzletjela su s kanadskim motorima. Međutim, poslije rusko-gruzijskog konflikta 2008. Kanađani su ih odbili isporučivati, pa su nakon godinu dana izašli iz projekta. Kanađanima je isporuke motora u Rusiju zabranio američki State Department, koji nije želio da se motori ugrađuju na višenamjenske helikoptere (koji se, po želji, mogu koristiti i u vojne svrhe).

Jedini izlaz bio je u tome da se projicira vlastiti domaći motor, radi nastavka programa Mi-38. U tvornici OAD Klimov napravljen je motor TV7-117V.

"Njegova snaga je u startu veća za 300 konjskih snaga. Ali, on je i teži. Ruski motori pokreću se tradicionalno (pomoćna pogonska grupa), a kanadski imaju električni start", rekao je za izdanje Business online Igor Klevancev, rukovoditelj skupine vodećih inženjera za testiranje helikoptera Mi-38.


Šanse na inozemnim tržištima

To što Mi-38 ima domaći ruski motor s kojim helikopter neće ovisiti o vanjskim dijelovima obećava mu dobre izglede, i na domaćem tržištu i u inozemstvu. Posebno ako se uzme u obzir činjenica da među helikopterima koji imaju uzletna masu od 16 do 20 tona, Mi-38 gotovo nema konkurencije. Jedini inozemni igrač u kategoriji s ovom težinom je helikopter AW101 tvrtke Agusta Westland.

Mogući faktori uspjeha Mi-38 na inozemnom tržištu mogu postati njegova nosivost, domet leta, komforno uređena unutrašnjost helikoptera, nova avionika i sustav upravljanja.

Prema riječima Vadima Ligaja, generalnog direktora Kazanjske tvornice helikoptera, program Mi-38 se uspješno razvija, a helikopter će biti tražen u zemljama ZND-a, jugoistočnoj Aziji, Africi i Latinskoj Americi.


Bestseler se neće zamijeniti

Prema nekim stručnjacima za avijaciju, Mi-38 se projektirao kao zamjena za Mi-8 i Mi-17, koji danas čine najveći dio narudžbi holdinga Helikopteri Rusije (oko 60%). Zahvaljujući svojim visokim letačko-tehničkim karakteristikama i visokom stupnju sigurnosti, helikopter Mi-17 se eksploatira u 30 zemalja s različitim klimatskim uvjetima - od afganistanskih pustinja do peruanskih visoravni. Tvrtka je odlučila maksimalno diverzificirati liniju civilnih helikoptera i napravila je teži Mi-38 s većim kapacitetom nosivosti.

"Mi-38 nije izravna zamjena za porodicu Mi-17, premda je na inozemnom tržištu helikoptera upravo tako. Za strance, po njihovoj klasifikaciji, i Mi-17 i Mi-38 su teški helikopteri", rekao je za Ruski vjesnik Vladimir Ščerbakov, zamjenik glavnog urednika časopisa Vzlet ("Uzlet").

Od „Krave“ do „Aligatora“
Najviši strop leta: Mi-38

Mi-38 će biti vrlo potreban za offshore poslove, gdje se zahtijeva dugotrajan let iznad akvatorija, velika nosivost i veliki domet leta. Sada na platformama bušotina rade Mi-8, ali oni za to nisu potpuno adekvatni. Mi-38 će biti tražen u regionalnoj avijaciji, prvenstveno za putnički i teretni prijevoz, međutim nitko ne odustaje od proizvodnje helikoptera tipa Mi-17. Suvremena modifikacija ovog helikoptera Mi-17A2 kreće sa serijskom proizvodnjom tijekom 2015., rekao je Ščerbakov.

Izrada helikoptera samo za naftaše ili za prijevoz civila veoma je neprofitabilna, jer će njihova cijena u tom slučaju biti visoka. Cijenu jednog helikoptera može smanjiti Ministarstvo obrane, koje se također zanimalo za Mi-38 i uključilo ga u državni program nabave naoružanja do 2020. Ipak, zasad nije poznato koliko vojni resor planira kupiti helikoptera i u kakvoj konfiguraciji.