Teška Angara priprema se za lansiranje

Izvor: Photoshot/Vostock Photo

Izvor: Photoshot/Vostock Photo

Najnovija ruska raketa teške klase nadmašit će strane ekvivalente.

1. studenog uprava kompanije M. V. Hruničev izvijestila je zamjeniku premijera Dmitriju Rogozinu da je najnovija ruska raketa-nosač Angara-A5 teške klase spremna za lansiranje, koje je predviđeno za 25. prosinac kozmodroma Pleseck. Predstavnici Službe informacijske politike Roskosmosa priopćili su da su u letno-konstruktorskim ispitivanjima predviđena lansiranja desetak raketa – prvo dvije s maketama uređaja, a ostale s realnim satelitima. 


Svemirski konstruktor 

Trenutno porodica Angara uključuje nekoliko modela raketa različite namjene i nosivosti tereta, koji su prvi put u povijesti ruskog konstruiranja raketa izgrađeni na principu modularnosti: nosači se formiraju zahvaljujući kombinaciji različitog broja univerzalnih raketnih modula URM-1 i URM-2. Prvi modul opremljen je motorom RD-191, koji je razradila kompanija Energomaš, drugi motorom RD-0124A, koju je razradio voronješki Konstruktorski biro kemijske automatike. Motori rade na ekološki čistom kisikovom kerozinu.

Povećati sliku.

Osnovu porodice čini trostepena Angara-A5 teške klase. Ona je isprva izgrađena kao suvremena raketa, koja je trebala zamijeniti raketu Proton. Posljednja se lansira s kozmodroma Bajkonur, koji se nalazi na teritoriju suverene Republike Kazahstan. Zbog toga postoje određene poteškoće u vezi s njegovim korištenjem. Angara-A5, u čijoj su izgradnji upotrijebljene isključivo ruske komponente, letjet će s Plesecka i Vostočnog. Zahvaljujući lansiranju sa sjevernog kozmodroma moći će iznositi na geostacionarnu orbitu bilo koje satelite komercijalnog, vojnog i narodno-gospodarske namjene mase do 3 tona, koje trenutno lansira Proton-M. Predviđeno je da će raketa isprva koristiti gorivo Briz-M, a u budućnosti kisikovo hidrogensko gorivo KVTK teške klase. Zahvaljujući potonjem, raketa će biti u stanju izvesti na geostacionarnu orbitu satelite mase 4.6 tone.

Najmlađi član porodice je dvostepena laka Angara-1.2., koja bi trebala izvoditi na niske orbite oko Zemlje sve suvremene ruske satelite mase do 3.8 tona. Raketa se nalazi u stadiju razrade i prvih pokusa na kopnu. Prvo testiranje leta imat će u 2016.

Trostepena raketa srednje klase Angara-A3, koja ima nosivost veću od 15 tona, nalazi se u stadiju projektiranja.

Letna ispitivanja raketa porodice Angara zapravo su počela još u 2009., kad je, na temelju modula URM-1 na narudžbu Južne Koreje, razrađen laki nosač KSLV-1 (Korean Satellite Launch Vehicle-1), koji je izvršio tri leta do 2013.

Dvostepena Angara-A5.2 predviđena je za lansiranje uređaja mase do 18 tona. U principu može izvoditi na orbitu najnoviji pilotirani brod nove generacije PTK NP (pilotirani transportni brod nove generacije), no odluka o tome još uvijek nije donesena.

Dvostepena Angara-A7.2, prijelazne razine (od teške do superteške klase), opremljena je sa šest URM-1 na prvom stupnju. U ovisnosti o kompleksnosti središnjeg bloka u stanju je iznijeti na orbitu od 35 do 50 tona korisnog tereta. Nosač bi mogao biti element budućeg pilotiranog programa  za Mjesec.

 

Jeftinije od konkurencije 

Osim univerzalnog lansiranja u Plesecku, za Angaru-A5 planira se u 2016. početi izgradnja dvaju lansirnih rampi za kozmodrom Vostočni. Zahvaljujući korištenju najnovijih goriva, koji rade na ekološki čistim komponentama kao što je, recimo, tekući kisik-kerozin i tekući kisik-tekući vodik, raketa će biti u stanju iznositi na najpopularniju, geoprijelaznu orbitu satelite mase do 8 tona. Tako će ruska sredstva i dalje dugo biti konkurentna.

Izvor: Youttube

Modularni pristup, uz korištenje relativno malenog broja najskupljih agregata kao što su, recimo motori i sistemi upravljanja, omogućuje da se smanje troškovi za korištenje. Centar Hruničev navodi cijenu za lansiranje za serijski primjer Angare-A5 od 95 do 108 milijuna dolara, što se može usporediti s Protonom-M. Strani ekvivalenti su uglavnom značajno skuplji: lansiranje nosača Atlas V 552 košta od 180 do 190 milijuna dolara, Delta IV Heavy od 230 do 255 milijuna dolara, a Ariane 5ECA od 210 do 220 milijuna dolara.

Nakon testiranja i početka proizvodnje Angara-A5 neće zaostajati za stranom konkurencijom u tehničkim i ekonomskih parametrima. Čak štoviše, u nekim segmentima bit će i bolja od njih (recimo, u masi korisnog tereta koji se iznosi u nisku orbitu). Planovi Federalne svemirske agencije pretpostavljaju postupnu upotrebu nosača. Lansiranje Angare bit će relativno rijetko na početku, potom će po broju misija dostići Proton-M, a nakon 2020. i 2025. u potpunosti će istisnuti zaslužni ruski nosač.