Ruski Ermak zamijenit će ukrajinski superteški zrakoplov Ruslan

Na natječaju za izgradnju teškog zrakoplova pobijedio je konstruktorski biro Iljušin, koji je poznat po svojim teretnim zrakoplovima Il-76 (40-50 tona). Ovih dana generalni direktor kompanije Il Sergej Sergeev izjavio je da će u 2016. kompanija započeti razradu projekta zrakoplova pod indeksom Ermak s nosivošću 80 tona i više.

Ukrajinski An-124 Ruslan bio je zanimljiv Rusiji prije svega zbog svoje mogućnosti prevoženja većeg tereta do 150 tona. ''Prije svega radi se o teretima neklasičnih gabarita, koji su aktualni za takvu veliku državu kao što je Rusija'', ističe Roman Gusarov, voditelj internetskog projekta Avia.ru. ''Prošireni trup Ruslana pružao mu je mogućnost da prevozi svemirske satelite, motore svemirskih raketa, te prebacuje tijekom vojnih vježbi motorizirane brigade s oklopnom tehnikom i ličnim sastavom''.

Sam ne ždere, drugom ne daje

Zbog raskida ekonomskih odnosa Rusije i Ukrajine, obje strane izgubile su zrakoplov s najvećom nosivosti tereta An-124 Ruslan. Nakon što je odustala od modernizacije i isporuke u Rusiju strateškog transporta, Ukrajina je zapravo otpilila granu na kojoj je ''sjedilo'' poduzeće Antonov. Rusija je jedini naručitelj takvog velikog zrakoplova, budući da Europi nisu potrebni takvi ogromni transporti na udaljenostima većima od 1 000km. Nišu An-22 Anteja, koji može nositi do 80 tona, trenutno zauzima na svjetskom tržištu američki zrakoplov C-17 Globemaste. Upravo će zbog toga proizvodnja kijevskog Antonova ostati bez naručitelja.

Deset najboljih ruskih ratnih aviona. Više fotografija.

To poduzeće bilo je osnovano kao element velike sovjetske strukture vojno-industrijskog kompleksa. Nakon raspada SSSR-a mnogi krupni poduzetnici, orijentirani na Moskvu, našli su se u inozemstvu u samostalnim državama koje su ranije ulazile u sastav republika Sovjetskog Saveza. Prije političke krize postojale su velike perspektive za zajedničke razrade i proizvodnju između Rusije, kao naručitelja, i kompanije Motor-Sič, ukrajinskog proizvođača motora. Danas nema više govora o tim poslovnim perspektivama.

Početi od nule

Izjava Sergeja Sergeeva, direktora kompanije Il, o konstruiranju Ermaka govori samo o tome da su njihovi suradnici pobijedili na natječaju za razradu zrakoplova konstruktorski biro Tupolev. Navedeni rokovi u 2014. i masovna proizvodnja u 2024. ne jamče, prema mišljenju niza stručnjaka, točne rokove izvršavanja. ''Zasad postoje samo izjave o želji da se konstruira do 2014. zrakoplov s nosivosti tereta od 80 tona. No mehanizmi realizacije te zadaće nisu do kraja razrađeni. Zapravo kompanija Il nije dala realna obećanja, već je samo objavila svoje želje i namjere'', ističe Roman Gusarov.

Ruski ''ubojica nosača aviona'' Samum ide prema Siriji Brzi nosač raketa na zračnom jastuku prema svojim tehničkim karakteristikama jedinstveni je takav brod u svijetu. Ipak, stručnjaci misle da će Rusija teško obnoviti, zbog njihove visoke cijene, proizvodnju takvih brodova za svoju flotu. Pritom brodove takve klase mogu tražiti za izvoz države Bliskog istoka.

Tu pretpostavku potvrđuje i drugi stručnjak. ''Datumi su navedeni, ipak kapaciteti kompanije Il nisu trenutno dovoljni. To dokazuju i višegodišnji spori radovi na lakom VTS Il-212, i još iznimno spori tempo projektiranja srednjeg VTS Il-214'', uvjeren je Oleg Želtonožko, nezavisni vojni stručnjak.

Ermak nije brza zamjena za Ruslana (An-124). Njegov modernizirani aviopark u Rusiji je dovoljan. Postoji i dovoljno resursa za podržavanje i opskrbljivanje.

Ipak, postoji potreba za prijelaznim zrakoplovom između Il-76 (40 tona) i An-124 (150 tona). Odnosno potreban je zrakoplov koji bi mogao nositi 70-80 tona kao američki C-17. ''Il-76 ne može primiti neke vojne terete zbog nedovoljnog promjera trupa. Na Ruslanu karakterističan je drugi problem – pri prijevozu teških pojedinačnih tereta (gusjenične tehnike) u njemu se ne koriste veliki obimi u trupu. Prijevoz ''zraka'' smanjuje opću ekonomičnost transporta. Potreban je zrakoplov, koji bi imao promjer trupa otprilike kao Ruslan, a zajednički dio za teret i nosivost kao Il-76'', govori Oleg Želtonožko.

U programu Ermak mogao bi se koristiti projektni nacrt poznat kao Il-106, pretpostavlja Želtonožko. Posebnost zrakoplova Il-106 je u tome što on za olakšanje i ubrzanje utovara i istovara ima dvije teretne rampe: prednju i zadnju.

No suradnici Iljašina morat će početi od početka. Recimo, tražiti novi motor za superteški transportni avion. U postsovjetsko vrijeme država je zapravo obustavila financiranje djelatnosti konstruktorskog biroa Kuznecov za pravljenje motora NK-92 (93). Taj jedinstveni motor tako je i ostao u 20. stoljeću.

Trenutno se u vezi s projektom Ermak spominje i najnoviji PS-30, vučne snage do 30 t, koji bi mogao, prema riječima generalnog konstruktora kompanije Kuznecov Dmitrija Fedorčenka, biti izgrađen za 4-5 godina.